DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 133 <-- 133 --> PDF |
STRANA STRUČNA LITERATURA Ing. Ctibor Greguš, CSc Hospodarska uprava maloplošneho rübanoveho lesa (Uređivanje grupimično sječenih šuma), Izdanje Priroda-Bratislava 1976. godina. Knjiga ima 304 stranice, 69 grafikona, 56 tabale, 374 citirane literature, rezime na ruskom, engleskom i njemačkom jeziku, registar citiranih autora i radni registar. Cijena knjige 28 Kčs. Autor u knjizi obrađuje problem uređivanje grupimično sječenih šuma. Zakon u ČSSR određuje kao osnovni gospodarski postupak sa šumama, gospodarenje postupičnim sječama na malim površinama. To je takav oblik gospodarenja kod kojega se pojedina stabla ili dijelovi sastojine koriste postepeno u skladu s ekološkim uvjetima staništa, da bi se osiguralo prirodno pomlađivanje sastojina uz istovremeno povećanje produkcije drvne mase i općedruštvenih koristi šuma. Šumama se na malim površinama (grupama) može gospodariti čistom ili oplodnom sječom (čista ili onlodna sječa na površini čija najveća širina ne prelazi jednu visinu sastojine). Uređivanje grupimično sječenih šuma oslanja se (kao i svako uređivanje šuma) na četiri osnovna zakona gospodarenja; maksimalno, potrajno, sigurno i ootpuno iskorištavanje svega što nam daju šume i ima četiri osnovne zadaće: — obuhvatiti postojeće stanje sastojina i mjera gospodarenja, — utvrditi cilj gospodarenja, — planirati gospodarenje. — nadzirati (kontrolirati) gospodarenje. U prostornom uređivanju šuma gospodarenih na malim površinama teži se maksimalno većoj mogućoj postojanosti razdijeljenja šuma, da bi se stanje sastojina i rezultati gospodarenja mogli slijediti trajno i nesmetano. Osnovna i trajna jedinica kod grupimičnog gospodarenja je otsjek, koji se prolazno dijeli u manje dijelove (sastojine). U doba sječne zrelosti manji dijelovi (sastojine) dijele se obično u dvije sastojinske skupine: nadstojna sastojina (majčinska sastojina) mladi narasta i (oslobođena sastojina). Nadstojnu sastojinu autor dalje dijeli u gornji i donji sloj. Posebno obrađuje pi tanje unutrašnjeg razdijeljenja u vrijeme pomlađivanja. Kod grupimičnog gospodarenja naročito ako se u grupama gospodari prebiranjem (femelšlag), starost sastojina nije prikladno mjerilo za gospodarskog razdoblje. Zbog toga je uvedena druga osnovna jedinica: jačina srednjeg stabla u razvojnom stadiju. Sječna zrelost (Tab. 13) utvrđena je u točki kulminacije prosječnog ukupnog prirasta vrijednosti i prikazana je pomoću starosti i debljine prsnog promjera srednjeg stabla sastojine. Analizom je utvrđeno, da sječna zrelost pojedinog stabla (izračunata kao kulminacija prosječnog prirasta vrijednosti stabla) nastupa kasnije nego zrelost cjelokupne sastojine. Zbog toga se kod oplodnih sječa mora pomladno razdoblje utvrditi nakon sječne zrelosti sastojine. Dužinu pomladnog razdoblja (zavisno od boniteta i vrste drveća) autor je odredio kao vremensko razdoblje od vremena kada prva stabla u sastojini dostižu sječnu zrelost pa do vremena kada to postižu zadnja stabla. (Tab. 18). Tako npr. smreka ima pomladno razdoblje od 45 godina na I bonitetu do 25. godina na V bonitetu, a bukva 10 godina na I bonitetu, 15 godina na III bonitetu i 20 godina na V bonitetu. Iz bioloških razloga pomladno razdoblje je utvrđeno kao vrijeme u kome je potrebno osloboditi ponik (Tab. 16). Ostavljanje u sastojini stabala najjačeg prirasta za vrijeme pomladnog razdoblja donosi znatnu ekonomsku korist (Tab. 19) pod uvjetom, da za uklonjena stabla sastojine postoji naknada u prirodnom mladom naraštaju. Kod grupimičnog gospodarenja sa sjemenjačama za reguliranje prinosa upotrebljavaju se empirički procenti korištenja DO dobnim stepenima (S. 25 i druge). Ti procenti utvrđeni su iz konkretnih sastojina. Autor prikazuje kako stabla treba koristiti kroz jedno desetljeće u pojedinim dobnim stepenima, kako bi se stvorili uvjeti za pomlađivanje, povećala produktivnost i ojačale općekorisne funkcije šume. Ti procenti su utvrđeni prema vrsti drveća (Tab. 22), bonitetu (Tab. 24), ophodnji (Tab. 25), kvalitetnim razredima (Tab. 27) i razvojnim stadijama (Tab. 28). Veličina prethodnog priho 545 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 134 <-- 134 --> PDF |
da utvrđena je na detaljno premjerenim idealno proređivanim sastojinskim modelima. Kod glavnog prihoda utvrđen je redoslijed prešnosti na osnovu postavke da se glavni prihod treba koristiti to prije što je veća razlika između izmjerenog ukupnog tekućeg i potencijalno mogućeg ukupnog prosječnog prirasta. Grupimično gospodarenje zahtjeva svestrano utvrđivanje sastojina, gospodarskog cilja i kontrolu gospodarenja. U tu svrhu autor preporuča da se koriste slijedeće veličine i obilježja: starost, srednja visina, srednja debljina, bonitet, prosječna drvna masa, buduća drvna zaliha, struktura zalihe prema kvaliteti, debljini i sortimentima, vrijednost zalihe, omjer smjese, obrast, građa sastojine, prirodno pomlađivanje, odnos starosti i stadija razvoja, vrijeme prelaza stadija razvoja i prirast. Autor u svom radu razlikuje slijedeće stadije razvoja: čista površina, ponik, pomladak, mladik, slabiji i jači letvik, tanko, srednje, debelo i vrlo debelo drvo (Tab. 32). Mjerilo po kome se razlikuju stadiji je srednja visina u najmlađim sastojinama i srednja debljina u starijim sastojinama. Da bi se kod uređivanja grupimično gospodarenih šuma obuhvatile raznovrsne i komplicirane činienice autor predlaže tipiziranje u uređivanju. Ono obuhvaća opis: staništa (šumska tipologija), sastojina (sastojine s približno jednakim taksacijskim oznakama), zadaće šume (jednake općedruštvene koristi šume), rizika (razvrstavanje sastojina prema stepenima opasnosti od vjetra ili ostalih škodljivih činilaca), ekonomičnosti (razvrstavanje prema vrijednosti produkcije), fenotipa (ocjenjuje se genofond) i tehnologije (tereni s jednakom tehnologijom iznošenja). U uređivanju šuma gospodarenih grupimičnim sječama utvrđuju se dva cilja: proizvodni cilj (za sastojinu) i razvojni cilj proizvodnog (uređajnog) razreda. Proizvodni cilj se sastoji iz slijedećih komponenti: — Cilj omjera smjese. On se utvrđuje na temelju bioloških činilaca (ekološki zahtjevi vrsta drveća, djelovanje drveća na tlo, osjetljivost vrata drveća na štetne činioce) i ekonomskih činilaca (teži se najvećoj proizvodnji i najpovoljnijem ekonomskom uspjehu). — Cilj proizvodnje. On je obračunat za dob dovršne sječe. — Cilj izgradnje sastojine. Oslanja se na tipološkim obavještenjima. Prikazuje se kao vodoravni (gnijezdo, grupa) i okomiti (slojevanje) poredak. — Öbrast. U nedostatku vlastitih pokazatelja oslanja se isto tako na rezultatima tipoloških istraživanja. — Poredak uređajnih razreda. Prikazan je grafički kao razvojni model u kome osnovicu čini dobni razred, a na okomici je u svakom stepenu prikazan razvojni cilj odgovarajućim obilježjem (cilj visine drvne zalihe, cilj uzajamnog odnosa vrsta drveća itd.). U posebnom poglavlju prikazan je model poredka uređajnih razreda grupimično gospodarenih šuma po principu prebiranja (femelšlag) na temelju dobnih stepenova, stadija razvoja i debljinskih stepenova (Tab. 40 — 53). Kontrola grupimično gospodarenih šuma ima tri osnovna oblika: — Kontrola razvoja šumskog fonda. Ona se provodi usporedbom sadašnjeg stanja sastojina sa stanjem u prethodnom gospodarskom planu. Uspoređuje se koliko se stanje sastojine približilo postavljenom cilju. Prikazuje se po uredajnim razredima i dobnim stepenima. — Kontrola ispunjavanja osnovnih principa gospodarenja. Promatra se kako su provedeni osnovni principi gospodarenja u proteklom gospodarskom razdoblju. — Kontrola ispunjenja planiranih gospodarskih mjera. Provodi se pri reviziji osnove gospodarenja sravnjivanjem planova s njihovim izvršenjem. Na kraju je autor prikazao sadržaj završnih radova u uređivanju: obavještenja (tipološka obavještenja, obrana i unapređenje prirodne sredine, zaštita šuma, mreže šumskog transporta, lovstvo, ekonomski odnosi, melioracije i historijat), plan uređivanja šuma i šumske inventarizacije. Ovaj zanimljivi rad po prvi puta detaljno i cjelovito obrađuje principe uređivanja šuma gospodarenih grupimičnim sječama. U gospodarenju šuma kod nas sve više se probija grupimičan način sječa. Zbog toga će ta knjiga biti od velikog značenja, jer rješava neke vrlo značajne probleme uređivanja tako gospodarenih šuma. Knjiga je pisana jednostavno, sistematski i pregledno. Autor nas uvodi u problematiku postupno. Prvo nas upoznaje s prednostima grupimičnog gospodarenja. Zatim nas upoznaje sa svim problemima uređivanja grupimično gospodarenih šuma. Nekoliko praktičnih primjera još bolje bi objasnilo zamisli autora. Vladimir Hren |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 135 <-- 135 --> PDF |
STRANA STRUČNA LITERATURA iz područja šumarske entomologije, zaštite šuma, fitofarmacije i zaštite drva (2) EIDMANN HUBERTUS H.: Die behandlung von berindetem Nutzholz mit Insektiziden. Versuche mit verschiedenen Wirkstoffen in Shweden 1969-1973. »Anz Schädlingsk. Pflanz, und Umweltschutz.«, 1975, No 7, pp 97-104, (njem; rez: engl., rus.), Bibl. 6 Tretiranja neokoranog drva insekticidima. Pokusi provedeni u Švedskoj 1969- 1973. različitim insekticidima. Pokusi provedeni različitim vrstama insekticida u svrhu zaštite neokoranog drva bora i smreke protiv napada potkornjaka pokazali su, da od 11 ispitanih aktivnih materija najbolje rezultate daje 1 i n d a n, ako se tretiranje izvrši u jesen s 0,25´%> koncentracijom lindana. Ova koncentracija djeluje i na kornjaše koji se ubušuju. Toksičnost lindana ispoljava se i slijedećeg proljeća, osobito na smrekovu, a nešto slabije i na borovu drvu. Suspenzije i koncentrirani emulgirani preparati su po trajanju i djelovanju približno jednaki. Dobro djelovanje pokazao je također d u r s b a n, koji je ispitivan samo na smreci. Također je dobro djelovao e n d o s u 1 f a n, ali njegovo ispitivanje nije još završeno. Ispitivani karbamati (BPM karbamat, promekarb, karbaril, propoksur), kao i organofosforni preparati — Bayer 77488, fenitrotin i fention nisu dali pozitivne rezultate. DOMINIK JAN, KINELSKI STANISLAW: Badania nad Chemiczna dezynsekcija surowca opanowanego prezez rytla (Hylocoetus dermestoides L., Col., Lymexylonidae. »Zesz. probl. postepow nauk roln. «, 1976., No 178, pp. 129-133, (polj., rez: rus., engl.), Bibl. 2 Istraživanja kemijske dezinfekcije drveta napadnutog od smeđastog drvaša. Drvo breze i johe napada smeđasti drvaš. Posječeni drvni materijal smo obilno, ali samo jednokratno tretirali istraživanim preparatima u svrhu uništenja ličinaka, koje su se nalazile u drvu. 100% smrtnost štetnika postignuta je tretiranjem drvnog materijala u svibnju — lipnju s preparatom a n t o k s i 10%> emulzijama fosklora R-50 i ovadof o s a. Tretiranje u kolovozu — rujnu s antoksom uzrokovalo je također 100% mortalitet štetnika, dok je tretiranje sa IO0/» rastvorom fosklora R-50 i ovadofosa uzrokovalo mortalitet 95-10O°/o, antio 90- 95%, bi-58-70%, a preparati P-flutoks i intoks D nisu imali nikakvog učinka. Tretiranjem površine trupaca u travnju s 10°/» vodenim otopinama ovadofosa i antio ili antoksa postignut je 100%> mortalitet svih razvojnih stadija štetnika. GRANETT J., WESELOH R. M.: Dimilin toxicity to the gypsy moth larval parasitoid, Apanteles melanoscelus. »J. Econ. Entomol.«, 1975, No 5, pp. 577-580, (engl.), Bibl. 9 Toksičnost dimilina za Apenteles melanoscelus- parazita gusjenica gubara. Srednja letalna doza (LD 50) dimilina za ličinke Apantelesa kod ishrane otrovanim gusjenicama iznosila je 0,079 mg/ /kg, a za gusjenice gubara 0,0075 mg/kg. Ugibanje ličinaka parazita direktno je povezano s djelovanjem dimilina, koji je ušao u organizam domaćina, a ne s promjenom fiziološkog stanja otrovanih gusjenica. Dimilin nije bitno utjecao na razvoj i morfologiju Apantelesa. Kod 46% ličinaka ovog parazita zapaženo je malo odstupanje od normalnog procesa presvlačenja II i III stadija. Zaključuje se, da je u programima integralne borbe uputna primjena dimilina zajedno sa Apanteles melanoscelus. BIJLOO J. D.: Un insecticide orginal le diflubenzuron, Caracteristiques physico- chimiques. Proprietes biologiques. Mode d´ action. »Phytopharm.«, 1975, No 3, pp. 114-158, (franc), Bibl. 12 Novi insekticid diflurbenzuron. Fizičko- kemijske karakteristike, biološka svojstva, mehanizam djelovanja. Diflubenzuron (PH 6040) onemogućava normalno stvaranje hitina kod presvlačenja insekata, ne mjenjajući sadržaj bjelančevina. Najbolji biološki efekat daju preparati, ako se apliciraju aparatima koji daju čestice veličine 5 mikrona. U nesteriliziranom tlu 50Vo preparata razloži se za 2 tjedna. Razlaganje ide od diflurbenzurona na 4 klorfenil uree do 2,6 diflorkiseline. Toksičnost ovog preparata za toplokrvne životinje veća je od LD 50 2 grama/kg. Ne djeluje mutageno i teratogeno i malo je otrovan za ptice i ribe. MAKSYMIUK B. NEISESS J., WAIRE R. A., ORCHARD R. D.: Distribution of aerially applied mexacrbate in coniferous forests and corelation with mortality of Choristoneura occidentalis (Lepid., Tortricidae). »Z. angew. Entomol.«, No 2, pp. 194-204, (engl.; rez.: njem.). 547 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 136 <-- 136 --> PDF |
Distribucija mexacarbata u šumama četinjača poslije tretiranja avionima i korelacija između ostataka mexacarbata i mortaliteta Ch. occidentalis. Brežuljkasti djelovi mješovite sastojine Pseudotsuga menziesii, Abies grandis i Pinus ponderosa, površine 840 ha, prskani su iz aviona preparatom mexacarbat u dozi od 0,17 kg a. m. u 15,3 l/ha, protiv gusjenica C. occidentalis IV i V stadija. Preparatu je dodan florescentni rodamin V-ekstra. Kod brzine aviona od 240 km/sat i visine leta od 45-150 m (ovisno o konfiguraciji terena) širina pruge iznosila je 150 m, brzina vjetra nije prelazila 0,9 m/sec. Ugibanje gusjenica 8 dana nakon tretiranja iznosilo je u prosjeku 46°/o što se smatra zadovoljavajućim. Kod koncentracije ostataka mexacarbata 2,5 i 16 mkg na 75 iglica, ugibanje gusjenica iznosilo je 50, 75 i 95°/»; (korelacija r = 0,95). Na 38«/» kontrolnih stabala količina mexacarbata bila je dovoljna da izazove ugibanje 50%> gusjenica, a samo na l´°/o stabala ustanovljen je 95´%» mortalitet. Srednji volumni promjer čestica insekticida, deponiranih ispod krošanja stabala, iznosio je 85 mikrona, a na čistinama među stablima 114 mikrona. Volumen tekućine deponiran ispod krošanja stabala iznosio je 0,43 l/ha, na slobodnom prostoru između stabala 0,78 l/ha, a na čistinama do 1,53 l/ha. Odgovarajući broj čestica iznosio je: 8,16 i 24 čestice po m2. Prosječni ostatak mexacarbata 0,035 mkg po iglici. BROOKS G. T.: Chlorinated insecticides. Vol. I., Technology and application. »CRC Press.«, 1974, pp. 249, (engl.), Bibl 729. Klorirani insekticidi, dio I., Tehnologija i aplikacija. Ova monografija podjeljena je na slijedeća poglavlja: 1. Uvod 2. Organoklorni insekticidi iz grupe DDT-a — povijesna razrada (prvo otkriće i upotreba u II svjetskom ratu, opis formulacija i primjene, primjena u zaštiti od štetnika); b) sinteza, fizikalna i kemijska svojstva (opći način sinteze, tehnički sastav i kemizam), tehnički proizvodi i njihova svojstva; c) principi analize (gravimetrijski, po sadržaju klora, kolorimetrijske metode spektrofotometrija, polarografija, izotopna tehnika, analiza i određivanje sastava kromatografskim metodama, biološke metode analize). 3. Insekticidi iz grupe HCH a) uvod (reakcija Dils-Adlera, nomekatura organoklornih cikličkih spojeva); b) sinteza i kemizam (heksaklorciklope´ntadien i produkti njegove kondenzacije: despirol, mirex, pentak, klordekon; reakcija Dils- Adlera s hexaklorciklopentadienom i njemu bliskim spojevima: sinteza ozračenih cikličkih spojeva, sastav i njihova kemijska reakcija; c) povijest i razvoj komercijalnih cikličkih insekticida (klordan, heptaklor, endosulfan, izobenzan, aldrin, dieldrin, izodrin, endrin; primjena mirexa, klordana i pentaka). 4. Gama HCH-lindan: otkriće, način dobivanja, fizikalna svojstva (primjena u poljoprivredi, primjena protiv štetnika koji napadaju ljude i životinje), sastav i reakcija, metode, analize. 5. Poliklorterpenski insekticidi: a) otkriće, način dobivanja, fizikalna svojstva b) primjena u poljoprivredi, medicini i veterini c) metode analize. DULMAGE HOEARD T.: The standardization of formulations of the delta endotoxins produced by Bacillus thuringiensis. »J. Ivertebr. Path.«, 1975., No 3, pp. 279-281, (engl.). Standardizacija formulacije preparata koji sadrže delta endotoksin, a proizvode ih bakterije Bacillus thuringiensis. Danas je u USA određena službena procedura ispitivanja i standardizacije za utvrđivanje aktivnosti svih komercijalnih preparata na bazi Bac. thuringiensis. Kao standard služi HD-1 B. thuringiensis sa 18. 000 I. U. (Internacional Units) u 1 mg. Složenost standardizacije mikrobioloških preparata sastoji se u tome, što se delta endoksin, kojega proizvode razni izolati, razlikuje po insekticidnoj aktivnosti. Raspravlja se o povezanosti aktivnosti raznih izolata sa suzbijanjem. POMMER ERNST, REUTHER WOLFGANG: Pesticide for the protection of wood comprising a mixture of methyl 2-benzimidazole- carbinate or salt thereof and the aluminium salt of N-nitroson cycloxilhydroxylamine (BASF A. G.), 1975, (rus.), Bibl. 63. Pesticidi za zaštitu drva na bazi smjese metü-2-benzimidazolkarbonata ili njihovih soli sa solju aluminijeva N-nitrozoncikloheksilhidroksilamina. Nove fungicidne smjese /predviđene iza zaštitu drva sadrže aluminijevu sol N-nitrozo- n-cikloheksilhidroksilamina (I). Ta smjesa štiti drvo od razaranja uzrokova |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 137 <-- 137 --> PDF |
nog gljivom Lentinus lepidus, Merulius lacrimans, Poria vaporaria i Coniophora cerebella. Metil-2-benzimidazolkarbol ili njegove soli (II) uspješno sprečavaju promjenu boje drva koju izazivaju gljive: Schlerophora pityophilla, Pullularia pollulans, Phoma violacea i Alternaria sp. Ispitane su smjese I II u omjerima od 1:1 do 10:1, no najbolje &u 2:1 do 4:1; smjese djeluju na obje gore navedene grupe gljiva, a djelovanje pojedinih komponenata smjese je bolje (sinergizam), nego što bi se po pravilu aktivnosti moglo očekivati. Kao rastvarači mogu se upotrijebiti različiti glikoli i diglikoli, npr. dipropilenglikol. Utrošak tekućine 100-200 m l/m2 kod smjese I — 2,;>/o i II — 0,5°/o, u obliku natrijevih soli. Ova smjesa ne štiti drvo samo od gljiva već i od štetnika kao što su: Hvlotrupes bajulus, Anobium punctatum i Lyctus brunneus. MIHAJLOV G. DENKOV V.: Pesticidite- pomošćnik i vrag na čoveka. »Priroda«, NRB, 1975, No 4, pp. 65-67, (bug.). Pesticidi - pomoćnik i neprijatelj čovjeka U članku se razmatra pitanje zagađenosti čovjekove okoline u JEAN PINON: FAITS NOUVEAX SUR LE DßPERISSEMENT DE L´ ORME Revue forestiere francaise 5, Nancy 1976. Nove činjenice o ugibanju brijesta »Od unazad pet godina svjedoci brijesta, bolje poznatog pod nazivom grafioza ili pod netočnim terminom « »holandska bolest brijesta«1 uvodna je rečenica J. Pinon-a. Pojačano propadanje brijesta od grafioze, i to bez obzira na starost stabala, započeto sedamdesetih godina našeg stoljeća ne javlja se samo u Francuskoj nego i u Engleskoj (posebno u pokrajinama North-Glouckestershire i South-Essex, inače međusobno potpuno odvojenim), Nizozemskoj, u USA i Kanadi te Iranu (a i u našim krajevima, op. O. P-a), pa se autor pita, neće li se ponoviti epidemija jednaka onoj u 1918. godini. Mogućnost ove epidemije ove bolesti brijesta autor predviđa no osnovu činjenice, što je 1972. godine, u Parizu, izoliran agresiva n 1 Netočnim, jer je bolest vjerojatno azijskog porijekla, a holandskim istraživačima pripada zasluga, da su je prvi identificirali, bilješka je J. Pinon- a. vezi sa širokom upotrebom pesticida. Tako se npr. u USA i SSSR-u godišnje proizvodi oko 3 milijuna tona pesticida. Za 15 godina (tj. do zabrane) utrošeno je više od 15 milijuna tona DDT-a i njihovih spojeva. U svijetu se prosječno na 1 hektar tla unosi godišnje 300 gr pesticida, u USA 2/3 kg, u SSSR-u 1 kg, Aziji (bez Japana), Africi i Latinskoj Americi po 200 gr/ha. Utvrđeno je da je v iš e od 1000 vrsta flore i faune oceana nestalo zbog zagađenja vode toksičnim materijama. U USA je 140 vrsta ptica postalo žrtvom pesticida. 1956. godine je u Velikoj Britanije ustanovljeno, da se ,u mesu uvezenom iz Argentine nalazilo 0,02 do 0,1 l%o DDT, DDE i DDD. Analizom 100.000 uzoraka produkata biljnog i animalnog porijekla, provedenom 1961-1967 u SSSR-u ustanovljeno je, da 25°/o uzoraka ima do 1 promil DDT-a. Istraživanja provedena na Antartiku, pokazala su, da je na to područje kroz 25 godina, koliko se upotrebljava DDT, sa snijegom palo oko 2500 tona DDT-a. Mr S. Opalički s oj ove gljive. Soj koji je s brijestovim trupcima uvezen iz Amerike, jer su prva jača propadanja brijestovih stabala lokalizirana baš u zoni (uvoznih luka ovog drva. Uvezena je ne samo gljiva nego i njezin novi prenosilac, potkornjak H y 1 u rgopinus rufipes Eichhoff. U Europi, naime, bili su prenosioci veliki i mali brijestov potkornjak (Scolytus scolytus Fabricius i Sc. multistriatus Marsham) a u Sjevernoj Americi pridružio se i treći, H. rufipes. Uzrok bolovanja i ugibanja brijesta su toksini koje izlučuje gljiva Graphium ulmi Schwarz, jer je, nastavlja J. P., TAKAI (1974) utvrdio postojanje toksina »c e r a t o u 1 m i n e« kompleksnog spoja peptida i glukida), a CLAYDOM et coll. (također 1974) prisutnost fenolnih spojeva izlučenih od novog soja Gr. ulmi. Za suzbijanje grafioze postoje tri načina: fungicidi, insekticidi i biološka, a za predusretanje genetska — uzgoj otpornih vrsta ili križanaca. Fungicidi unose se u zemlju, na ili u stabla. Za unošenje u z e m 1 j u kao najpogodniji su se pokazali thiabendazol i benomil. Laboratorijska ispitivanja pokazala su, da tla kisele reakcije bolje u 549 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 138 <-- 138 --> PDF |
pijaju ova sredstva od bazičnih (maksimalna apsorpcija bila je kod pH 3,2, a kod pH 9,2 sredstvo u tlo uopće nije prodrlo). Optimalno vrijeme za korištenje ovih fungicida poklapa se s periodom maksimalne percepcije domaćina (stabala) odnosno, u Francuskoj, u mjesecu lipnju. Međutim troškovi ovog načina suzbijanja grafioze su visoki, jer po jednom hektaru treba 300 kg aktivne tvari, kojoj je cijena 200 francuskih franaka (oko 740 din.) po kilogramu aktivne tvari. Fungicid, otopljen u dimetilsulf oksidu, koji pospješuje penetraciju, prodir e u drv o (stabla ili grana) i preko natopljenog ovoj a (bandaže). Međutim kako oba navedena sredstva štetno djeluju na mlade grane, ne preporuča se ni ovaj macin suz bijanja. Treći je način unošenja fungicida u stablo ubrizgavanjem (injektiranjem) o čemu je, na bazi iskustava u Engleskoj, u nas pisao dr. Ž. ATANACKOVIĆ (u »Šumarstvu« br. 2/ /1976). Međutim ta metoda, zbog visokih troškova2 praktički je primjenljiva samo za stabla u parkovima. Fungicidna sredstva mogu se primijeniti i preko lišća (po stablu je potrebno 10 1 fungicida s 4,8 g aktivne materije po jednoj litri). Korištenje insekticida za suzbijanje prenosnika — potkornjaka otvoreno je pitanje. Efikasni DiDiTi zbog organoklornih spojeva isključuje $e iz upotrebe, a neki drugi (kao npr. Bidrin) su u dozama potrebnim za ugibanje potkor s U Engleskoj je, navodi J. Pinon (na str. 339), za lječenje 100 brijestovih stabala takom 10 godina potrošeno oko 220000 (novih) dinara. BOLETIN DE LA ESTACIÖN CENTRAL DE ECOLOGIA, br. 9, Madrid 1976. donosi: Ruiz de la Torre, J.: Prirodno uzgajanje šuma u okviru ekološkog uređivanja Sredozemnog područja. U radu se prikazuju ekološke osnove za prirodno uzgajanje šuma u Sredozemnom području. Autor diskutira o takvom poimanju uzgajanja šuma, sumira vrste krajolika (ekosistema) u funkciji njegova odnosa prema čovjeku te unutar toga određuje polje rada prirodnog uzgajanja šuma. Nadalje se prikazuju neki kriteri njaka toksični za stablo. Međutim, posječeno drvo treba okorati i tretirati s lindanom rastvorenim u plinskom ulju (po 1 m2 kore pola litre rastvora s 0,25´%> aktivne tvari), jer se u njemu potkornjak može održati i preko dvije godine. Za biološku borbu protiv potkornjaka mogu se koristiti hiperparaziti ili predatori, a tih, prema PECOCK-u (1973) ima više kao: Spatius benefactor, Cheiropachus colon, Entodon leucogrammaDendrosoter protuberans. Preventivne mjere su uzgoj otpornih vrsta i svojta brijestova na grafiozu, dakle svoj udio ima i genetika. Treba imati na umu, da su sve sjeveroameričke vrste brijestova osjetljive na ovu gljivu. Nasuprot njima azijske vrste kao sibirski brijest (U 1 m u s p u m i 1 a L.)3 i dr. otporne su. »Dosta malo je osjetljiv « i h i b r i d U. pumila x japonica. Autor svoj relativno opširan članak (17 stranica) završava konstatacijom da bi bilo potrebnom koordinirati istraživanja o holandskoj bolesti brijesta pa međunarodnom planu, odnosno između istraživačkih stanica Engleske (posebno se bave kemijskim sredstvima i proučavanje porijekla), Nizozemske (posebno se bave selekcijom), Francuske i Italije.4 1 Sibirskog brijesta ima u Dalmaciji (u Sp´itu, u Vodicama i dr.) kao drvoredna ili parkovna stabla. 4 Smatramo potrebnim upozoriti na članak Mr Z. Motala o »mjerama koje bi trebalo poduzimati da se spriječi masovno propadanje brijesta« objavljenom u Zborniku »STO GODINA ŠUMARSTVA BILOGORSKO PODRAVSKE REGIJE«, kojeg je izdalo Združeno šumsko poduzeće u Bjelovaru ji stabilnosti sistema koji čine osnovu za prirodno šumsko uzgojno planiranje. Proučavaju se odnosi između nekih načina uređivanja i vegetacijske strukture. Analiziraju se kriteriji progresivne sukcesije i uvjeti stabilizacije. Te analize omogućavaju interpretaciju dinamizma vegetacije i dozvoljavaju zaključke o načinu adekvatnog uređenja protiv nestabilnosti. Nabrojeni su studiji koji predstavljaju bazu silvikulturnog planiranja. Detaljizirani su modaliteti uređivanja nekih različitih sistema. Konačno, specificiraju se istraživanja koja se moraju kontinuirano obavljati te se spominju uvjeti za |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 139 <-- 139 --> PDF |
progresiju narušenih sistema, naglašavajući važnost nezrelih stadija za konzervatorsko planiranje. Zamora Lozano, M.; B a r a s ona Mat a, J.; Rodriguez Berroc a 1, J.: Prilog studiji proizvodnog i lovnog potencijala rubnih područja pokrajine Cordoba. Tehničke osnove za ekonomsku studiju. Autori su proučavali prehrambene izvore rubnih poljoprivrednih zemljišta i potrebe jelena za hranom s ciljem da odredi optimalnu površinu za standardnu životinju s dobrim lovnim osobinama. Zadovoljavajuće rezultate daju dva hektara šume i pol hektara pašnjaka. Barcena , F.: Popisivanje vučjih le- gala u sjevernoj polovici pokrajine Lugo (1975. godine) i neki podaci o njihovim populacijama. Iznose se rezultati popisa vučjih legala, obavljenog u rujnu 1975. god. u sjevernoj polovici pokrajine Lugo. Trinaest je legala lokalizirano, dva su uhvaćena, a jedno nije sa sigurnošću utvrđeno. Zatim se opisuju četiri tipa habitata u kojima vuci žive na proučavanom području. Ta četiri tipa, koja se mogu primijeniti na čitavu Galiciju, jesu: površine gdje se stoka uzgaja na otvorenom prostoru, površine visokog lova, prelazna zona i zona industrijskih farmi. Autor zaključuje o mogućim migracijama vukova na tom području, koje su uglavnom posljedica proganjanja u zoni uzgoja stoke na slobodnom prostoru. Na kraju se razmatra sadašnje stanje populacije vukova na proučavanom području. Ferrer, X.; Gare i a, L.; Purrov, F. J.: Informacija o flamingu u Španjolskoj i njegovoj populaciji 1974. godine. Autori izvješćuju o gniježđenju i rasprostranjenju velikog flaminga (Phoenicopterus ruber) u Španjolskoj. Ova se ptica u posljednje vrijeme gnijezdila samo u Fuente de Piedra (Malaga) i Santa Pola (Alicante). Zatim se daje historijat jedanaestogodišnjeg razmnožavanja u Marismas, Fuente de Piedra i Santa Pola. Populacija u Španjolskoj naglo se smanjuje, od maksimuma koji je u studenom 1973. god. iznosio 11.799 ptica do minimuma od 3.031 ptice u listopada 1974. god. Izvještaj završava novim podacima o malom flamingu (Phoeniconaias minor) i prstenovanju ove vrste u Španjolskoj. Salvador, A.: Građa za »Herpetofaunu Baleara«. I. Balearske gušterice otoka Malgrats. Jedan od tri sintipa Lacerta lilfordi hartmanni Wettstein 1937, koji je sačuvan u bečkom muzeju, označuje autor kao lektotip s otoka Malgrats (Mallorca). Opisana je nova serija od 17 mužjaka i 6 ženki, a rezultati su komparirani s Wettsteinovim opisom. M el 1 a d o.: O ishrani iberijske prima- Ijske žabe (Alytes cisternasii, Boscä) (Anura: Discoglossidae). U radu se analizira hrana primaljske žabe na jugozapadu Španjolske. Ova vrsta lovi veliki broj raznih životinja, koje su vjerojatno u vezi sa sastavom beskralješnjaka u njenom životnom okolišu. Selekcija je žrtava po svoj prilici ograničena njihovom veličinom. Na taj način veličina predatora stoji u korelaciji s veličinom žrtve. Osim toga veličina se žrtve približava distribuciji tipa normalnog logaritma, koja tako odražava strukturu životnih zajednica beskralješnjaka prema njihovoj veličini. Lozano Olivares, A.: Uloga ptica u cirkulaciji virusa arbo. Nakon opisa značenja riječi Arbovirus ukratko se prikazuje kemijski sastav, karakteristike infekcije i glavni patološki sindromi u čovjeka uzrokovani ovom grupom virusa. Ističe se važnost odnosa između ptica i arbovirusa te ukazuje na pomanjkanje specifične terapije za tu bolest. Navodeći redove raznih autora iz drugih zemalja, ukazuje se na potrebu sličnih proučavanja u Španjolskoj, gdje ne postoje publikacije o toj temi. Uzimajući u obzir ekološke uvjete Španjolske, načinjena je tabela arbovirusa i vektora koji vrlo vjerojatno postoje u toj zemlji. Templado, J.: Biološki podaci o Melitaea deione (Geyer) (Lep. Nymphalidae). Autor je proučavao geografsku rasprostranjenost i biološki ciklus leptira Melitaea (Mellicta) deione Geyer). U zoni El Escorial, Madrid, ta vrsta ima jednogodišnju generaciju i ljetno-zimsku dijapauzu kao larva četvrtog razvojnog stadija. Biljka — hraniteljica joj je Antirrhinum graniticum Roth. V e 1 e z, R.: Veliki požar u planini Almijara. Opisuje se najveći šumski požar koji je ikada zabilježen u Španjolskoj. Izgorjelo je 11.991 hektara borovih šuma u pokrajinama Granada i Malaga u mjesecu kolovozu 1975. godine. J. Mikloš |