DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 130 <-- 130 --> PDF |
stavlja (u 1975. god.) započetu »nomenklaturu raznih pojmova, alata, strojeva i uređaja u drvnoj industriji« abecednim redom prema hrvatskom nazivu te nazive na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku. Do kraja 1976. godine nomenklatura zahvatila je slovo »p« i u svemu 258 naziva. Na pitanje, gdje su granice primjene drva u građevinarstvu jedan odgovor dao je KlagenfurtsVi sajam. Krovna konstrukcija novoizgrađene sajamske hale dimenzije 120x60 m, koja počiva na 3 potpornja, izgrađena je od prednapregnutog drva tj. od greda ljepljenog drva s ugrađenim čeličnim užetima. Uz to je ova hala i prenosiva, što je bio jedan od uslova uprave Sajma za slučaj da se mora seliti na drugo mjesto. I s pravom je rekao dr O. Weihs, austrijski savezni ministar za poljodjelstvo i šumarstvo, da »tehnički jedinstvenom gradnjom nove sajamske dvorane pokazale su se, u eri gradnje prednapregnutim i armiranim betonom, za drvo kao građevinski materijal takve mogućnosti koje se pred nekoliko godina nisu mottle zamisliti« (u izvještaju u br. 9/10. D. T USUNA o Klagcnfurtskom saimu i 14. evropskom radnom savjetovanju novinara drvne struke). Zagrebački kemijski kombinat »CHROMOS — KATRAN — KUTRILIN« redovno, na dvije do tri stranice obavještava o svojim proizvodima koji se upotrebljavaju u obradi ili zaštiti drva odnosno drvnih izrađevina. Tako npr. o Hidrolux-u, vlastitoj lak-boji koja se razređuje vodom (u br. 3/4), o Xyladecoru TOP — novom sredstvu za zaštitu vanjskih drvenih površina (u br. 5/6) odnosno i o sredstvima, koja se mogu primjeniti i izvan proizvodnje. Kemijska industrija KARBON prikazala je svoje sisteme za ličenje građevne stolarije s detaljnom analizom potrebnog vremena i materijala đakova, lazura). Na materijale koji se bave preradom ili obradom drva (o pokućstvu i umjet noj stolariji npr. 22 je napisa) ne osvrćemo se, jer su od konstatacijom, da je »Drvna industrija« u cijelosti ne samo na stručnoj visini nego i reprezentativan časopis. Institut za drvo u Zagrebu 1975. godine, u zajednici sa Šumarskim institutom Jastrebarsko (jedinica Zagreb) i Zavodom za istraživanja u drvnoj industriji Šumarskog fakulteta u Zagrebu te brojnim stručnjacima šumarske i drvarske onerative, izradio je »Studiju korišćenja otpadaka iz šumske i drvnoindustrijske proizvodnje u SR Hrvatskoj«. Studiju su financirali Republički savjet za naučni rad SRH i Privredna komora SRH. Ing. F. iŠTAJDUHAR je u 3/4. broju iznio rezultate ovih istraživanja sa zaključkom »da će razvoj društva i njegovih materijalnih potreba siliti na što intenzivnije korišć enj e kako industrijskih, tako i šumskih drvnih otpadaka, jer se biološki proizvedena drvna masa neće moći povećavati već samo iscrpniie i potpunije koristiti«. Količina otpadaka u 1985. godini iznosit će: šumskih 1,271000 m3 (od čega 283000 m3 od izrade, 299000 m3 sitne granjevine te dio mase kore i panjevine) a industrijskih (pilana, polufinalne i finalne proizvodnje) 1373000 m3. Otpaci mogu se koristiti kao industrijsko pogonsko gorivo, u proizvodnji iverica te u kemijskoj preradi — proizvodnji sulfatne celuloze. Za sada se koristio samo dio industrijskih otpadaka, a za nroizvodnju celuloze jedino Kombinat BELIŠĆE i to oko 50000 t pilanskih otpadaka, kako vlastitih tako i iz Virovitice, Pakraca, SI. Broda i Đurđenovca. Ako ne imenovanu Studiju, a onda bar Štajduharov prikaz trebao bi pročitati svaki radnik u šumarstvu. 2 Oskar Piškorić ! Drvna masa koja ostaje u šumi samo je otpad u relativnom smislu. U relativnom, jer ona — šumski otpad — humificiran ulazi u novu proizvodnju drvne mase. |