DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Nakon ovih izlaganja možda ne bi bilo potrebno dodavati neke nadopune,
da nisu skorašnja fitocenonloška istraživanja južnog Jadrana (I. TRINAJSTlC,
1974) nešto izmjenila općeprihvaćenu sliku pružanja klimatogene šume crnike
i njenih progresivnih i regresivnih derivata. Utvrđeno je, naime, da najjužniji
priobalni dio jadranskog kopna i južni dijelovi nekih otoka djelomice
pripadaju eurimediteranskoj svezi Oleo-Ceratonion, koja se prije smatrala
ograničena samo na najjužnije dijelove Balkanskog, i na Apeninski i Pirinejski
poluotok, te otoke Sardiniju, Siciliju i Korziku.


LEGENDA:


— GRANICA AREALA CRNE
KOSĆELE
f CELT´S AUSTRALIS L)


NALAZIŠTA ŽUTE KOŠĆELF
( CELTIS TOURNEFORTII
Možda još treba i posebno naglasiti da se uzvodno dolinom Neretve (do
iznad Mostara) te uz Trebižat (do Vitine) i uz Trebišnjicu (do Lastve) nalaze
grupe i pojedinačna stabla ne samo zelenike (Phillyrea media) i crnike (Quercus
ilex) nego i nekih drugih vrsta zimzelenog pojasa kao što su planika
(Arbutus unedo) kositernica (Ephedra nebrodensis), konopljika (Vitex agnuscastus) i neke druge. Ovo relativno usko, ali u kopno dosta duboko prodrlo
područje, u kojem danas dominiraju degradirane sastojine bjelograbića, »pseudomakije
« šmrike (Juniperetum oxycedris) i šibljaci drače (Paliuretum adriaticum)
moglo bi se smatrati nekadašnjim područjem zimzelene šume crnike,
kao neki »Paleo-Quercetum ilicis«. Još je značajnije mnogo dublje u kopnu
raširenih »eurimediteranskih gariga« s vrstom Erica manipuliflora (= E. verticillata)
u izvorskom području Tihaljine iznad Klobuka, te na području dolomita
Ljubomira kod Bileće i Lastve kod Trebinja, gdje se ovaj garig razvio
u zajednicu crnog bora (Erico verticillatae-Pinetum nigrae H. R. S.).