DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 124     <-- 124 -->        PDF

re, nego je i dobar priručnik za druga
lica koja na bilo koji način dolaze u dodir
sa šumom«.


2. U drugom svesku, pored Saopćenja,
nalaze se ovi radovi:
KAMILOVSKI, S.: Prilog za klasifikaciju
šumskih požara;
MIRČEVSKI, S.: Utjecaj jačine otvaranja
sastojine te ekspozicije na prirodno pomlađivanje
jele (Abies alba, Mill.);
STEFČEVSKI, J. et al.: Nekoja fizičkokemijska
i mikrobiološka svojstva uvezenog
treseta za uzgoj sadnica u paperpot-
u.
IVANOV, B.: Borov savijač (Rhyacionia
buoliana Schiff) u Makedoniji.


S. Mirčevski izvršio je, kao jzadatak
Šumarskog instituta u Skopju i Fonda
za financiranje znanstvenog rada SR
Makedonije, istraživanja u utjecaju veličine
otvorene plohe u sastojinama jele
na prirodno pomlađivanje te vrste. Otvorena
površina kretala se između 400 i
1600 m- odnosno jedna do dvije i pol visine
okolnih stabala. Pokus jje pokazao,
da su »najpovoljniji uslovi za
obnov u u malim grupama, koje na južnoj
izloženosti nisu veće od 400 m2, a na
sjevernoj od 800 m2. Na površinama većim
od 1200 m2 na sjevernoj izloženosti
nastaje zatravnjivanje (s Agrostis vulgaris
i dr. vrstama), a na južnoj se javlja
paprat (Pteridium aquilinum)) i borovica
(Juniperus communis). Međutim autor nije
naveo ni lokalitete ni stanišne prilike
pokusnih ploha!
B. Ivano v iznio je rezultate šestogodišnjih
(1970-75) istraživanja razvoja borovog
savijača na osam lokaliteta borovih
šuma u Makedoniji i u laboratoriju.
Dok se u literaturi za broj jaja jedne leptiriće
navodi 80-82 komada, Ivanov je ustanovio
da prosjek iznosi 92 jaja, u rasponu
od 50 do 220 u prirodi, a u laboratorijskim
uslovima jedna ženka dala je
276 jajašca. Ženka polaže jajašca na iglice
u nizu 2-14 komada a ispiljene gusjenice
do prvog presvlačenja se hrane nježnim
tkivom pri dnu iglice, koje kasnije
pocrvene i osuše. Tek nakon prvog presvlačenja
prelaze u pupove. Autor je borovog
savijača nalazio na bijelom i crnom
boru i to redovno u starosti od 6
-14 godina, ali i na mlađim od 6 i starijim
od 14 godina. Sto više, u rasadniku Šum.
gospodarstva »Bor« u Kavadarcima savijač
je napao i dvogodišnje sadnice.
Iz »saopćenja« bilježimo neke »Konstatacije
i preporuke« sa Savjetovanja


1 Vidi i Š. 1., br. 1-2/77., str. 75.


»Gospodarenja sa šumama crnog
i bijelog bora u SR Makedoniji
«, koje je, u organizaciji Šumarske
komore Makedonije i Saveza inženjera
i tehničara šumarstva i industrije za
preradu drva SR Makedonije, održano
rujna 1966. godine u Kavadarcima. Na
tom savjetovanju konstatirano je, da sadnja
površina od 30000 ha šuma crnog i bijelog
bora (s masom od preko 3800000 m3
i prosjekom od 126 m3/ha ne odgovara
potencijalnim mogućnostima uzgajanja ovih
dviju vrsta, a posebno crnog u Makedoniji,
tj. postoje stvarne mogućnosti
da se površine šuma ovih vrsta povećaju.
Nadalje, između ostalog, konstatirano
je, da »tamo gdje je paša bila na vrijeme
isključena, problem prirodnog pomlađivanja
nije bio akutan«. Kao najbolji
način gospodarenja sa sastojinama crnog
i bijelog bora preporuča se grupimični
s podmladnim periodom od 40 i više godina
uz optimalno otvaranje stare sastojine
s krugovima promjera 2/3 visine starih
stabala. No na strmim terenima i u
subapinskom pojasu treba primijeniti
stablično gospodarenje. Površine na kojima
se ne javlja prirodni podmladak
treba umjetno pošumiti.


ŠUMARSTVO — Časopis za šumarstvo,
preradu drveta, pejzažnu arhitekturu i
vodoprivredu erozionih područja, god.
XIX, Beograd 1976.


»ŠUMARSTVO« je organ Saveza inženjera
i tehničara šumarstva i industrije
za preradu drveta SR Srbije i godišnje
izlazi u 6 brojeva, a sadržaj ovog, XIX,
godišta dijelom prikazujemo iznošenjem
osnovnih podataka pojedinih priloga a
dijelom nabrajanjem samo naslova priloga.


1. TUCOVIĆ, A. STILINOVIĆ, S.: P i-
nus contorta Dougl. nova gajena
sjeveroamerička vrsta
bora u SR Srbiji (br. 1). Prirodni
areal ovog bora nalazi se u zapadnom dijelu
Sjeverne Amerike između 31° i 64°
sjev. geogr. širine a zapadno od 105° (na
jugu) odnosno 115° (u srednjem dijelu)
istočne dužine od Gr. a u rasponu nadmorskih
visina između 500 i 3500 met.
Autori su mišljenja, da se P. contorta u
Europi počeo saditi tek unazad pedesetak
godina, a u Srbiji »od autora uočena
je samo jedna grupacija« ove vrste i to
na Oplencu kraj Topole (naše je mišljenje
ne samo u Srbiji nego i u Jugoslaviji
uopće). Ova kultura na Oplencu nalazi
536