DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 121 <-- 121 --> PDF |
i opasnost od degradacije i razaranja zemljišta kao značajne komponente čovjekove prirodne sredine« te da »pedološko kartiranje ... zahtijeva mnogo specijalističkog znanja«, ali se ne možemo složiti da »šumarski stručnjak u praksi« ne bi mogao na osnovu pedološke karte utvrditi »kakve mogućnosti to zemljište pruža za izbor sistema gazdovanja, koje mjere mogu unaprijediti ekološko-proizvodnu vrijednost zemljišta, kakve opasnosti i ograničenja postoje pri korišćenju zemljišta u šumskoj proizvodnji itd.« Industrijska metoda proizvodnje sadnica, kao i industrijska sadnja na terenu, sastoji se u primjeni što većeg stupnja mehanizacije. Autor V. NEDOVIĆ (u br. 4-6) prikazuje načine proizvodnje sadnica lu posudama u sjevernoevropskim zemljama.1 Međutim bilo bi vrijedno zabilježiti i naša iskustva na tom području, jer su proizvađači sadnica na Jadranskom području (npr. u Šumariji Zadar, a i dr., i sami racionalizirali proces uzgoj sadnica u posudama). Nedović sadnice uzgojene u posudi označuje kao »sadnice sa obloženim korjenovim sistemom«, a to je u stvari ropski prijevod od »ballenpflanzen «, kako piše sam N. Zar nije bolje sadnica »u busu«, jer bus ili busen znači biljku iščupanu ili iskopanu sa zemljom oko korijena? Nakon temeljite analize »problema uzgoja koze u Jugoslaviji« ing. P. ZIANI-ja objavljene u Šum. listu 1964. god. (br. 7- 8), preostaju zapravo još samo izvještaji o efektima te zabrane za obnovu šumske vegetacije koja je bila degradirana u prvom redu brstom koza. Pa kao što je P. Ziani nakon prve dekade eliminiranja koze u pašnjačkom (bolje brsnom) uzgoju konstatirao puni uspjeh zabrane za obnovu vegetacije, to isto konstatira, 25 godina nakon zabrane, i Dr Đ. PANIĆ, (u br. 7-9), a posebno u završnoj rečenici da »praktično ne postoje šume u kojima koze nisu štetne«, te da je »s a v r e m e n o gazdovanje šumama nespojivo s pašom koza, jer jedno drugo isključuje«. Panić je iznio i pregled rješavanja kozarstva u Srbiji počam od 1841. sve do 1935. godine odnosno do donošenja »Uredbe o držanju koza «, koja je objavljena u »Službenom listu « br. 147. od 28. VI 1935. god. Cilj ove Uredbe bio je ograničiti držanja koza samo za domaću potrebu (jer se i tada uzgajala i u komercijalne svrhe s nekoliko 1 Da se potsjetimo: O proizvodnji sadnica u tuljcima kod nas prvi zapis postoji iz 1953. god. uŠum. listu: »Upotreba krovne ljepenke za izradu tuljaka« od ing. D. Jedlowskog. stotina komada u stadu) i to po jedna koza po članu domaćinstva ali samo ona, koja su plaćala manje od 100 dinara neposrednog poreza godišnje. Međutim ne stoji navod Dr Panića, da ova Uredba nije bila primjenjena, jer se u Bosni počela s uspjehom primjenjivati i od naroda, je bar na području sadanjem Šumskog gospodarstva u Višegradu, bila dobro primljena. R. ĆURIĆ u radu »Prinosi u nekim kulturama crnog bora Ina submediteranu Hercegovine« (u br. 10-12) prikazao je taksacione elemente za dvije kulture crnog bora na lokalitetima uz put Bileće — Gacko. Jedna je kultura »Radački brijeg «, a druga »Krstače«. Nadmorska visina ovih kultura je oko 550 met. Geološka podloga kulture »Radački brijeg« su trijaski dolomiti, a »Krstače« mezozojski vapnenci. U doba mjerenja kulture su bile stare 23 godine, a od oko 5000 posađenih biljaka ostalo je u kulturi »Radački brijeg« 778 stabala po ha, a u kulturi »Krstače« 1599. Srednji promjer prve sastojine iznosio je 12, 9 cm a druge 12,7 cm; srednja visina stabala 6,7 odnosno 7,4 m js prosječnim prirastom 2,01 (Radački brijeg) i 3,32 m3 (Krstače). Iz tih podataka proizlazi, da je kultura — sastojina »Krstače« uspješnija od kulture »Radački brijeg«, kojom konstatacijom i autor zaključuje svoj rad, time da je »Krstača « primjer kulture, koja osim zaštitne ima i proizvodnu funkciju. No to vrijedi samo za konkretan slučaj, a ne općenito. Ne općenito, jer iako je broj stabala različit tj. u »Radačkom brijegu« za polovinu je manji od broja stabala kulture »Krstača«, autor nije naveo razloge (ili pokušao obrazložiti ovoliku razliku broja stabala, iako ih je isti broj bio posađen). Na kraju treba podvući da autor s pravom preporuča sactniu i drugih svojta crnog bora tj. kalabrijskogkorzikanskog, od kojih se sjemena može nabaviti i u Istri, gdje je na jednom lokalitetu gotovo 50°/o imao veći debljinski prirast od »austrijskog« crnog bora.2 Površinskom kopom ugljena na području Titovih rudnika Kreka — Banovići do sada je zahvaćena površina od oko 3600 ha, a do kraja 1985. godine predviđa se zahvat na daljnih cea 6000 ha što znači da bi jalovište zauzimalo površinu od blizu 10000 ha. U prednacrtu programa za rekultivaciju i prostorno uređenje ovih površina predviđa se njihovo kultiviranje podizanje orašara i voćnjaka, ko 2 Vidi Sum. list, 1946., str. 107. — »Bilješke o crnom boru — brscu u Istri«. 533 |