DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 117 <-- 117 --> PDF |
lovicom XVI stoljeća osniva se šumar ska operativa pod nazivom »kapetana šuma«. Uvođenje reda u eksploataciju šuma nastojalo se postići i osnivanjem »korporacija« neposrednih korisnika šuma.5 Naglašavamo, zbog današnjeg povampirenja kozarstva u Hrvatskoj, i jedan dokumenat o zabrani držanja koz a (Dis., str. 123). To je »Proglas« od 7. VIII 1760. godine Magistrata providura i nadprovidura za drvo i šume, koji je odobrio i Senat Mletačke ´republike, u kojem se naglašava štetnost »ispaše stoke u šumama, naročito paša koza koja uništava podmladak« pa se »zabranjuje svaki ugon stoke u šume, a koze se moraju eliminirati u roku od tri mjeseca nakon objave Proglasa« a »bilo kojem 5 Vidi »Povijest šumarstva Hrvatske 1846-1976 . . . , str. 321. odnosno D. Jedlowski: Dokumenti iz 1646. i 1681. godine o prvoj korporaciji korisnika drveta u Blatu na Korčuli (šum. list. br. 3-4/1965). PREGLED JUGOSLAVENSKIH ŠUMARSKIH ČASOPISA ZA 1976. GODINU Strokovna revija GOZDARSKI VESTNIK, letnik XXXIV, Ljubljana, 1976. U ovom godištu »Gozdarskog vestnika« na prvom mjestu navodimo čestitku »slovenskih šumara ... hrvatskim drugovima«, objavljenu u 6. br., za »100 godina izdavanja revije, 100 godina tradicije, 100 godina uzgajanja« i zahvaljujemo na ovom prilogu proslavi stote godine neprekidnog izlaženja Šum. lista i 130. godišnjice osnivanja društvene organizacije šumara Hrvatske — Hrvatsko- slavonskog društva! Gozdarski vestnik u 1976. godini ili u 34. godini svog života dobio je i novo ruho i nov način uređivanja. Novo ruho sastoji se u reprodukciji fotografije u crno- žutoj tehnici s različitim temama, koje ne samo privlače pažnju na G. v. nego su i vrijedna dokumentacija o prirodi, a neke od njih i s izrazitim estetskim akcentom (npr. smrekova šuma pod snijegom). Kao novost u sadržaju navodimo »aktualni komentar«, »Zapis na bukvi« te četiri stranice ilustrativnog materijala u boji ili crnobijelom tisku. Prvi »Aktualni komentar« nalazi se u drugom broju i osvrće se na ekonomsko stanje šumarstva u Sloveniji u predstavniku vlasti bilo je zabranjeno da može izdati dozvolu držanja koza«. Završavajući ovaj informativan prikaz o disertaciji dr Jedlowskoga izričemo nadu, da će autor nastaviti s objavljivanjem rezultata svojih istraživanja. Zar, npr., ne bi bilo ne samo zanimljivo nego i korisno objaviti što sadrže katastri šuma počam od onog iz 1536. godine pa nadalje? Ili, kakove su bile dužnosti kapetana šuma prema već navedenom Pravilniku, itd. To više, što prikazi iz povijesti našeg šumarstva pobuđuju pažnju i kod starijih i kod mlađih šumara, pa i studenata šumarstva6. e Pored već pod bilj. 5 navedenog priloga ing. Jedlowskog navodimo i njegov prilog »Dokumenti iz XVII i XIII stoljeća o izvozu hrastovine i zaštiti šuma na Krku«, objavljenog u šum. listu br. 4-6/ /1975. Disertacija se nalazi i u KNJIŽNICI SITŠD HRVATSKE u Zagrebu. O. Piškorić 1975. godini. U komentaru se konstatira, na osnovu materijala Poslovnog udruženja šumsko-gospodarskih organizacija, da je »reorganizacija šumarstva prema načelima udruženog rada u znatnoj mjeri doprinjela povećanju udruženog dohotka« ali da je »ekonomska moć šumarstva u 1975. godini u odnosu na prijašnje znatno pala« jer se »povećali troškovi organizacija ... kao i izmjenili propisi o amortizaciji i plaćanju zakonskih obaveza «. Osobni pak dohodak »po prvi put je u 1975. godini bio ispod republičkog prosjeka «. »Aktualni komentar« nalazi se još u br. 3. (Dr I WINKLER o samoupravnoj interesnoj zajednici za šumarstvo), br. 4. (Ing. S. KOŽELJ o o multilaterarnoj kompenzaciji iz 1976. god.) i u br. 7/8 (inž. M. KMECL, o »šumskim poslovođama kao zaboravljenom stručnom potencijalu). Iz komentara I. Winklera saznajemo da je SIZ za šumarstvo u 1975. godini imao na raspolaganju 17 milijuna din. za proširenu biološku reprodukciju, a 9 mil. za gradnju šumskih cesta. Dok je novca za proširenu biološku reprodukciju bilo dovoljno, zahtjevi za ceste bili su tri i pol puta veći. Takova situacija bit će i u buduće, pa će za gradnju puteva trebati »naći i druge izvore financiranja, posebno sredstva iz kredita«. M. Kmecl, inače odgovorni urednik Gozdarskog vestnika, konstatira da se u zadnje |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 118 <-- 118 --> PDF |
6&tiUcuno< hwa&kim bwwmeMi, 100 LET IZHAJANJA REVUE 100 LET TRADICIJE 100 LET V2GOJE vrijeme zanemareni poslovođe — lugari »oplemene s novim stručnim saznanjima« i tako osposobe za poslovođe prema zahtjevu vremena i napredku u organizaciji rada i u šumarstvu. Posebni ilustrativni prilog je tematski tj. u pojedinom broju objavljuju se fotografije na određenu temu kao »Erozija zemljišta ima za poslijedicu eroziju duha« (izreka L. Leonova, u br. 2), »Zraka, zraka ...« (o zagađivanju čovjekovog okoliša, u br. 3), »Domovina ti si kakor zdravlja« (u br. 5), itd. Rubrika »Zapis na bukvi« donosi kratke informacije, poput »Male šumarske kronike « Šumarskog lista. Iz područja uzgajanja šuma bilježimo priloge: Ing. M. JEVTIĆ: Smišljeno uzgajanje šuma kao faktor ekonomizacije gospodarenja organizacija udruženog rada u šumarstvu (br. 3); Dr M. PISKERNIK: Vegetacija bukovih šuma u Evropi (br. 5); Tehn. A. MUŠIĆ: Neka iskustva praktičara u uzgoju duglazije (br. 9) i Ing. F. JURHAR: Proizvodnja i korištenje šumskih sadnica u Sloveniji (br. 2) u kojem je dano stanje sadnica šumskog drveća u rasadnicima Slovenije na dan 31. VIII 1975. godine (ukupno nešto preko 84 milijuna komada) i korišćenje za pošuml javan je i popunjavanje u god 1971. — 75. (godišnje između 7,2 i 7,7 milijuna komada). Muši č je prikazao uspjeh uzgoja zelene duglazije u šumi Pečovnik kod Celja, u kojoj se ona uzgaja kao mješovita sastojina sa smrekom. Prvotno je to bila šuma Abieti-Fagetum i Luzulo Fagetum, a od 1870. god. nakon čiste sječe sadila se smreka, 1883. godine počela se unosi i duglazija. Na tom staništu duglazija, »koju je u našim krajevima likvidiralo ledeno doba«, vrlo dobro uspijeva te 90-godišnja stabla dosižu visinu 53 m, prsnog promjera 104 cm i neto drvne mase 12 m3, dok je isto tako stara smreka postigla visinu 33 met., pp 49 cm i neto drvnu masu 3m3. Međutim stabla duglazije slabo se čiste od grana, pa autor predlaže uzgoj druge etaže za koju dolazi u obzir borovac, crni bor, domaći kesten, crna i siva joha, gorski javor lipa i crveni hrast. U koliko isključimo dva priloga iz m ehanizacije: (M. KMECL. »Slovenska šumarska mehanizacija« i Ć. REMIC: Novosti iz šumske mehanizacije) iz i s k o r i- šćivanja šuma samo je jedan prilog prof. ing. Z. TURKA: Upotreba i upotrebivost smrekove i jelove kore (u br. 7-8). Autor je iscrpno prikazao mogućnosti korišćenja smrekove i jelove kore skinute s trupaca u pilanama briketiranjem za ogrjev, spaljivanjem (a pepeo koristiti kao gnojivo), kao pogonsko sredstvo u tvornicama (s crtežima raznih tipova kompleta za proizvodnju pare), za preradu u kompostni gnoj ili nastor te u proizvodnji ploča iverica. Kompostiranje kore usitnjene na 3-5 mm i uz dodatak raznih katalizatora (gnojnice cea 2 kg/m.3), mulja iz kanalizacionih objekata, tzv. economit bakterija i dr. za dozrijevanje komposta potrebno je svega 3-5 mjeseci. Iz područja »ekonomike, organizacije i zaštite na radu« navodimo: F. MERGEN (profesora šumarstva na Fakultetu za šumarstvo i ekologiju Sveučilišta Yale u New Haven-u, Connecticut USA): Šumarstvo je multiđisciplinarna struka (br. 4) i |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 119 <-- 119 --> PDF |
ing. F. KORDIŠ: Putevi racionalizacije u gospodarenju sa šumama (br. 6). Iz za štite šuma posebno registriramo: članak ing. J. MAČEKA o širenju Cronartium ribicola Dietr. u svijetu te ing. S. BLEIWEIS-a o »gradaciji velike bukove lisne mušice (Mikiola fagi HTG.) u slovenskim šumama« (br. 6). Ing. S. PETRIČ osvrnuo se na »zaštitu šuma od požara, posebno, na kraškom području«, a ZAVOD ZA POGOZDOVANJE IN MELIORACIJU KRASA saopćio je statistiku šumskih požara od 1965. do 1975. godine (oba u br. 4). Gozdarski vestnik u 1976. godini ima i niz priloga s područja »Okoliš i prostorno planiranje« od kojih posebno navodimo: Ing. M. ŠOLAR: Šumske zajednice kao osnova za utvrđivanje kritičnih vrijednosti ugljičnog dioksida (S02) u atmosferi (br. 3), ing. M. CIGLAR: Vrednovanje kulturne krajine (uz primjenu na Kočevskoj krajini, br. 5) te J. BARNER (Universität Graz): Šumskouzgojne, biološke i ekološke mogućnosti za povećanje otoka vode iz šume (br. 7-8). Više ovamo nego u uzgajanje šuma, kako je stavito u G. v., spada članak ing. J. ČERNAČA: Teorija i praksa pri prenošenju ideja o njezi, prebornom gospodarenju i kontrolnoj metodi u uređenju krajine (br. 5). Od manjih priloga navodimo da u br. 10. imademo podatke o etatu isjeć i u privatnim šumama 1975. godine te o pošumljivanju u tim šumama 1974. i 1975. godine u okviru kooperativnih organizacija. Ing. L. ŽUMER uz 80-godišnjicu života ukratko je prikazao, u br. 10, životni put Ing. Franca Oblaka, koji je svoj stručni rad započeo 1923. godine u Đurđevačkoj imovnoj općini, nastavio na području Ogulinske imovne općine, da se, 1933. godine vrati u Bjelovar kao uređivač šuma, odakle je već 1934. godine premješten u Skoplje za šefa taksacije u Vardarskoj banovini; radni vijek završio je 1962. godine kao direktor Gozdnog gospodarstva u Ljubljani. Ing. B. KRASNOV objavio je, u br. 6 nekrolog »V spomin inženjerju Stani slavu MAZI JU«, osnivaču nižeg i srednjeg šumarskog školstva u Sloveniji. Mazi je, naime, već 1945/46. godine organizirao tečajeve za lugare u Idriji, koji su 1948. godine prerasli u Šumarsku školu u Postojni, a ova je 1966. pretvorena u Šumarski školski centar u kojem je ing. Mazi bio direktorom sve do umiro vljenja 1975. godine. Ing. Mazi rodio se 1906. godine u Ljubljani, a radni vijek, nakon trogodišnjeg čekanja, poslije diplomiranja 1931. godine na Šumarskom fakultetu u Beogradu, započeo je 1934. godine u Štipu (Makedonija), da iste godine bude premješten u Ljubljanu, gdje je radio u Direkciji državnih šuma te u Šumarskom odsjeku Banske uprave. NARODNI ŠUMAR, god. XXX, Sarajevo, 1976. U prvom svesku, br. 1-3, N. š. donosi: ERAK, St.: Varijacija dimenzija traheida jelovine (Abies alba Mill), sa krečnjačkog zemljišta u Bosni; MALBAŠIĆ, V.: Primena »Nextel« 3101 materijala u površinskoj obradi elemenata korpusnog namještaja; ČURIĆ, R.: Šumska zemljišta ispod dalekovoda i mogućnost njihovog korištenja u proizvodne svrhe; ĆEMALOVIĆ, M.: Stanje bagremovih zasada podignutih uz saobraćaj nice u dolini Neretve i Rame; GAVRILOVIĆ, Dr.: Prilog poznavanju ekonomskog značaja riđe borove zolje (Neodiprion sertifer Geoffr.) U Hercegovini; POPNIKOLA, N.: Varijabilnost i oplemenjivanje jele u SR Makedoniji; ČIRIĆ, M.: Korištenje pedoloških karata u šumarstvu; GAŠIĆ. L. Utvrđivanje prosječne kvalifikovanosti u šumarstvu, a u STRUČNIM SAOPĆENJIMA o »Dosadašnjim iskustvima u proizvodnji sjemenskog i sadnog materijala i neki problemi pošumljavanja u Bosni i Hercegovini. U drugom svesku, br. 4-6, N. š. donosi: NEDOVIĆ, V.: Osnovne karakteristike sa vremenih (industrijskih) metoda proiz vodnje sadnog materijala, njihov značaj i uloga u vještačkom obnavljanju šuma; SERDAREVIĆ, F. i JOVIČIĆ, A.: Analiza angažovanja sredstava u izgradnji šum skih komunikacija; LAZAREV, VI.: Pojava Fomes annosus na čempresu u Hercegovini; RADULOVIĆ, Sv.: Dosadašnji rezultat nege bora na Deliblatskom pesku; ROMIĆ, R.: Idendifikacija potencijalnog potrošača robe lovne privrede SR B i H; 531 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 120 <-- 120 --> PDF |
MILOSEVIC, M.: Prilog iznalaženju metoda za procjenu uslova rada u iskorištavanju šuma; LUKETA, P.: Motorne bušilice »Gribor« — značajan oslonac izvršenju plana pošumljavanja, a iz Stručnih saopćenja navodimo saopćenje V. STAMENKOVIĆA o »prirastu i proizvodnosti stabala i šumskih sastojina«, R. ĆURIĆA o »zaštiti od erozije i bujica u Zakonu u vodama« te M. JOVANČEVIĆA o »selekciji i oplemenjivanju šumskog drveća u SR Makedoniji«. U trećem svesku, br. 7-9, N. š. donosi: VIDOVIĆ, N.: Identifikovanje gljiva — truležnica drveta; ĆEMALOVIĆ, M.: Zaštita šuma i hortikulturnih objekata od požara; MARKOVIĆ, Lj.: Utjecaj izvjesnih faktora na uspeh heterovegetativnog razmnožavanja domaćeg oraha (Juglans regia L.) u staklari; PANTIĆ Đ.: Problem koza u gazdovanju šumama, a u Tribini udruženog rada: OSTOJIĆ, P.: Osnovna organizacija udruženog rada te VUČJAK, S. i COMIC, R.: Glavni oblici organizovanja udruženog rada i njihovi osnovni zadaci. U okviru Simpoziuma i savjetovanj a nalaze se dva priloga: ALIKALFIĆ, F.: Požari i koze — za šumu opasnost veća od samih gromova (diskusija na Savjetovanju o ulozi šume i šumske vegetacije u zaštiti čovjekove okoline u odnosu na Jadransko područje, održanog ožujka mj. 1976. god. u Zadru) i BIŠČEVIĆ A.: Inžinjeriski kadrovi u šumarstvu Bosne i Hercegovine i nekim zemljama Evrope. Četvrti svezak N. š. odnosno br. 10-12. sadrži: DIZDAREVIĆ, A.: Komparativna analiza prirašćivanja bijelog i crnog bora u kul turi »Bukva« na jalovištu površinskog u gljenokopa rudnika Banovići; ERAK, S.: Odnos širine goda i normalne volumne težine smrčevine (Picea excelsa, Lk) sa silikatnog zemljišta iz Bunte (Bo sna); REBAC, I.: Traktor BNT-75 — šumarski tip, položio ispit u praksi; GOLUBOVIĆ, U.: Ekonomsko valoriziranje primorskih šuma s različitih aspekata; ĆURIĆ, R.: Prinosi u nekim kulturama crnog bora na submediteranu Hercegovine; ŠINIK, N.: Primjena fotogrametrije u šumarstvu; DRUŠTVENE VIJESTI: »Zaključci XVI redovne skupštine SIT-a šumarstva i industrije za preradu drveta SR Bosne i Hercegovine« te »Prof Dr IBRAHIM KOPČIĆ, istaknuti pripadnik šumarske struke — uz njegov odlazak u mirovinu«. Ovim godištem Narodni šumar navršio je 30 godina izlaženja i njime završuje svoj vijek, jer, na osnovu odluke XVI redovne skupštine SIT-a šumarstva i industrije za preradu drveta B i H, od 1. I 1977. godine izlazit će pod naslovom »Šumarstvo i prerada drveta «. Od ukupnog sadržaja izdvojili smo nekoliko priloga, koji su, po našem mišljenju, od šireg značaja ili kao zanimljiva informacija. Za neke i uz kritičke opaske. Iako elektrovodi moraju u šumi imati siguronosnu prosjeku u kojoj, razmak između voda i predmeta na zemlji mora za vodove do 110 kW iznositi 3 met., za vodove od 220 kW 3,75 met. a za vodove od 380 kW 5 met. to ipak ne znači, da površine ispod njih moraju ostati biljnom proizvodnjom neiskorištene. Na elektrovodnim prosjecima može se uzgajati sve ono, što ne smanjuje sigurnost voda i ljudi koji se eventualno nađu ispod voda. R. ĆURIĆ u navedenom članku (u br. 1- 3) predlaže za korištenje takovih površina uzgoj niskih šuma u kraćoj ophodnji, uzgoj novogodišnjih ukrasnih drvaca, kulture lješnjaka, nasade malina, pa i uzgoj aromatskog i ljekovitog bilja. Onaj, koji dođe u priliku, da odgovori na traženje, što staviti u elektrovodne prosjeke, neće pogriješiti, ako konzultira i ovaj članak. M. ĆEMALOVIĆ je (u br. 1-3) dobro učinio, da je registrirao što je učinjeno na pošumljavanju za akumulaciju Jablanica (koja su nedovršena uglavnom stala 1960. godine) i osvrnuo se na stanje bagremara, kojih je relativno najviše. Stanje bagremara ne zadovoljava, jer su za svoju starost pregusti, budući da se nisu provodile prorede. A gusti je sklop uvjetovao rast visokih i tankih stabala koja se izvijaju i lome pod težinom snijega i udara jačeg vjetra. Slažemo se s M. ĆIRIĆEM (u članku pedoloških karata u šumarstvu u br. 1-3), da »s porastom stepena intenzivnosti zahvata u prirodne biogeocenozenoze raste 532 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 121 <-- 121 --> PDF |
i opasnost od degradacije i razaranja zemljišta kao značajne komponente čovjekove prirodne sredine« te da »pedološko kartiranje ... zahtijeva mnogo specijalističkog znanja«, ali se ne možemo složiti da »šumarski stručnjak u praksi« ne bi mogao na osnovu pedološke karte utvrditi »kakve mogućnosti to zemljište pruža za izbor sistema gazdovanja, koje mjere mogu unaprijediti ekološko-proizvodnu vrijednost zemljišta, kakve opasnosti i ograničenja postoje pri korišćenju zemljišta u šumskoj proizvodnji itd.« Industrijska metoda proizvodnje sadnica, kao i industrijska sadnja na terenu, sastoji se u primjeni što većeg stupnja mehanizacije. Autor V. NEDOVIĆ (u br. 4-6) prikazuje načine proizvodnje sadnica lu posudama u sjevernoevropskim zemljama.1 Međutim bilo bi vrijedno zabilježiti i naša iskustva na tom području, jer su proizvađači sadnica na Jadranskom području (npr. u Šumariji Zadar, a i dr., i sami racionalizirali proces uzgoj sadnica u posudama). Nedović sadnice uzgojene u posudi označuje kao »sadnice sa obloženim korjenovim sistemom«, a to je u stvari ropski prijevod od »ballenpflanzen «, kako piše sam N. Zar nije bolje sadnica »u busu«, jer bus ili busen znači biljku iščupanu ili iskopanu sa zemljom oko korijena? Nakon temeljite analize »problema uzgoja koze u Jugoslaviji« ing. P. ZIANI-ja objavljene u Šum. listu 1964. god. (br. 7- 8), preostaju zapravo još samo izvještaji o efektima te zabrane za obnovu šumske vegetacije koja je bila degradirana u prvom redu brstom koza. Pa kao što je P. Ziani nakon prve dekade eliminiranja koze u pašnjačkom (bolje brsnom) uzgoju konstatirao puni uspjeh zabrane za obnovu vegetacije, to isto konstatira, 25 godina nakon zabrane, i Dr Đ. PANIĆ, (u br. 7-9), a posebno u završnoj rečenici da »praktično ne postoje šume u kojima koze nisu štetne«, te da je »s a v r e m e n o gazdovanje šumama nespojivo s pašom koza, jer jedno drugo isključuje«. Panić je iznio i pregled rješavanja kozarstva u Srbiji počam od 1841. sve do 1935. godine odnosno do donošenja »Uredbe o držanju koza «, koja je objavljena u »Službenom listu « br. 147. od 28. VI 1935. god. Cilj ove Uredbe bio je ograničiti držanja koza samo za domaću potrebu (jer se i tada uzgajala i u komercijalne svrhe s nekoliko 1 Da se potsjetimo: O proizvodnji sadnica u tuljcima kod nas prvi zapis postoji iz 1953. god. uŠum. listu: »Upotreba krovne ljepenke za izradu tuljaka« od ing. D. Jedlowskog. stotina komada u stadu) i to po jedna koza po članu domaćinstva ali samo ona, koja su plaćala manje od 100 dinara neposrednog poreza godišnje. Međutim ne stoji navod Dr Panića, da ova Uredba nije bila primjenjena, jer se u Bosni počela s uspjehom primjenjivati i od naroda, je bar na području sadanjem Šumskog gospodarstva u Višegradu, bila dobro primljena. R. ĆURIĆ u radu »Prinosi u nekim kulturama crnog bora Ina submediteranu Hercegovine« (u br. 10-12) prikazao je taksacione elemente za dvije kulture crnog bora na lokalitetima uz put Bileće — Gacko. Jedna je kultura »Radački brijeg «, a druga »Krstače«. Nadmorska visina ovih kultura je oko 550 met. Geološka podloga kulture »Radački brijeg« su trijaski dolomiti, a »Krstače« mezozojski vapnenci. U doba mjerenja kulture su bile stare 23 godine, a od oko 5000 posađenih biljaka ostalo je u kulturi »Radački brijeg« 778 stabala po ha, a u kulturi »Krstače« 1599. Srednji promjer prve sastojine iznosio je 12, 9 cm a druge 12,7 cm; srednja visina stabala 6,7 odnosno 7,4 m js prosječnim prirastom 2,01 (Radački brijeg) i 3,32 m3 (Krstače). Iz tih podataka proizlazi, da je kultura — sastojina »Krstače« uspješnija od kulture »Radački brijeg«, kojom konstatacijom i autor zaključuje svoj rad, time da je »Krstača « primjer kulture, koja osim zaštitne ima i proizvodnu funkciju. No to vrijedi samo za konkretan slučaj, a ne općenito. Ne općenito, jer iako je broj stabala različit tj. u »Radačkom brijegu« za polovinu je manji od broja stabala kulture »Krstača«, autor nije naveo razloge (ili pokušao obrazložiti ovoliku razliku broja stabala, iako ih je isti broj bio posađen). Na kraju treba podvući da autor s pravom preporuča sactniu i drugih svojta crnog bora tj. kalabrijskogkorzikanskog, od kojih se sjemena može nabaviti i u Istri, gdje je na jednom lokalitetu gotovo 50°/o imao veći debljinski prirast od »austrijskog« crnog bora.2 Površinskom kopom ugljena na području Titovih rudnika Kreka — Banovići do sada je zahvaćena površina od oko 3600 ha, a do kraja 1985. godine predviđa se zahvat na daljnih cea 6000 ha što znači da bi jalovište zauzimalo površinu od blizu 10000 ha. U prednacrtu programa za rekultivaciju i prostorno uređenje ovih površina predviđa se njihovo kultiviranje podizanje orašara i voćnjaka, ko 2 Vidi Sum. list, 1946., str. 107. — »Bilješke o crnom boru — brscu u Istri«. 533 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 122 <-- 122 --> PDF |
rištenje za proizvodnju stočne krme, za povrtnjake i za šumske sastojine (za ove oko 2000 ha). No na lokalitetu »Bukva« već je od 1959. do 1962. godine podignutu nešto preko 6 ha kultura bijelog i crnog bora te oko 2,5 bagremika. Kulture su podignute na »zemljištu vrlo malih proizvodnih mogućnosti, a zbog malog kapaciteta za vodu ... ljeti trpe od suše, a u proljeće, jesen i zimu izloženo je vlaženju «. Uz takve uslove gornja visina b. bora iznosi 8,55 m a crnog 5,8, srednjih promjera 10,6 cm (b. /bor) odnosno 9,27 cm (c. bor) uz tekući volumni prirast b. bora 9,24 m3/ha a crnog 4,2 m3/ha. Prema tome t»do 18. godine starosti bijeli bor domaće provenijencije pokazao je znatno veću proizvodnu sposobnost u odnosu na crni bor«, konstatira autor A. DIZDAREVIĆ (u br. 10-12. A kako je uspio bagrem? Doista bi bilo šteta, da ing. REBAC nije saopćio rezultate testiranja trak tor a BNT — 75 šumski tip, proizvod Tvornice »Bratstvo« iz Novog Travnika, a koji je izrađen »koordiniranom akcijom šumarske operative i tvornice »Bratstvo « u Novom Travniku«. To je traktor koji je »opremljen prednjom anglodozorskom daskom ALH-42. kojom se uspješno vrši prosjecanje terena ... izgradnja traktorskih vlaka ... meglanje trupaca ... čišćenje saobraćajnica od snijega, blata »...« te sa »šumskim vitkom INGLAND 5000´2 ... kojim se može vršiti prikupljanje oblovine s udaljenosti do 150 metara, a po potrebi i vuča oblovine do kamionskih putevi ...« tj. traktor koji u šumarstvu »možo biti korišten kroz čitavu godinu«. Informacija A. DIZDAREVIĆA o »određivanju uslova rada u sječi i izradi drvnih sort;menata« (u br. 4-6) dobro će doći svakom radniku na iskorišćivanju šuma. Isto vrijedi i za »Prilog iznalaženju metoda za procjenu uslova rada u iskorištavanju šuma« M. MILOŠEVIĆA. Iz priloga »stručnih saopćenja« upozoravamo na informaciju R. ĆURIĆA (u ^ 4-6) što sve bosanski Zakon o vodama sadrži o »zaštiti od erozije i bujica« te A. SELMANOVIĆA (u istom svesku) o kulturi crnog bora i smreka 80-godišnjeg Ibre Alagica kao primjer rada Tatara S a d i j e, referenta za šumarstvo u S. O. Kotor-Varoš, koji se posebno zalaže za »pošumljavanje golih površina i degradiranih šuma u građanskoj svojini«. 3. U nekrolozima komemorirani su: U br. 1-3: Prof. Dr Emil GEORGIJEVIĆ (umro 5. IX 1975), Ing. Ivan DORIĆ (umro 20. VI 1975), Ing. Vsevolod ALABOVSKI (umro 29. I 1976) i Ing. M. MARTIĆ (DIT šumarstva i industrije za preradu drva Sarajevo prigodom pete godišnjice njegove smrti); u br. 4-6: Ing. Aleksandar TRIFUNOVIĆ — Mika (umro u rujnu 1975) i Ing. Muharem KATANA (umro 9. VI 1976); u br. 7-9: Ing. Husein IMANOVIĆ (umro početkom 1976) i Ing. Vladimir ANĐIĆ (umro 21, IX 1976); u br. 10-12: Ing. Vjekoslav ŠIKIČ (umro 21. VII 1976). POLJOPRIVREDA I ŠUMARSTVO, god. XXII, 1. sv., Titograd 1976. Ovaj časopis izdaje Savez poljoprivrednih inžinjera i tehničara SR Crne Gore, ali je ujedno to i organ i Saveza šum. inž. i tehn. te Saveza veterinara i veterinarskih tehničara Crne Gore. U ovom svesku od ukupno 9 radova iz šumarstva je jedan — Mr VeHzara VELIMIROVIĆA: Riđa borova zolja — Neodiprion sertifer Geofer na borovima u okolini Titograda. Autor je obradio pojavu, biologiju i štete koja ova, riđa borova, osa listarica čini u borovim sastojinama u okolini Titograda. Autor je u toku dvije aodine, 1972. i 1973., utvrdio, da osa najčešće polaže 10 — 24 jajašca na jednu iglicu što je više nego to navodi ZIVOJINOVIĆ (Šumarska entomologija, Beograd, 1948), kod kojeg taj broj iznosi 5 — 15 komada. Larvice su se ispilile kraiem ožujka i tokom travnja mjeseca, što ie opet prije nego li ie to navedeno u Šumarskoj enciklopediji (II sv., str. 196), po kojoj se piljenje vrši tokom svibnja mjeseca. I još jedan novi podatak u odnosu na podatke u Š. E. a taj je, da su uglavnom bili napadnuti P. maritima i P. halepensis. Nažalost autor nije pobliže označio u kojoj su mjeri ove dvije vrste bile jače napadnute nego P. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 123 <-- 123 --> PDF |
nigra i P. pinea, koji se nalaze u istim sastojinama. Autor konstatira, da ova o- sa »pored borovog litijaša (Cnetocampa pityocampa Schiff.) predstavlja opasnu štetočinu borova, koja mjestimično pričinjava značajnije štete«. Vrijedno je zabilježiti i činjenicu da »u gustom zasadu, gdje su borovi praktično toliko gusto posađeni da su im grane izmješane« samo »pojedini borovi ... bili toliko napadnuti da je na njima bila izazvana potpuna golobrst, dok je na drugim stablima odmah uz njih napad bio samo djelimičan, ili ga, čak, nije ni bilo. ... To su pretežno bili manji bujni borovi. ... a pagusjenice su se uglavnom hranile na matičnim stablima gdje su se i ispilile«. Od ostalih članaka navodimo još rad R. ERBENA i M. ŽARIĆA, s Prirodoslovno- matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Rotatorija u potocima Zagrebačke gore (Medvednice) u odnosu na organsko opterećenje, jer u neku ruku predstavlja dopunu u Šum. listu (br. 4-6/ 1975) objavljenog izvještaja MEŠTROVIĆ — MUNJKO o »preliminarnim ispitivanjima utjecaja suhog otpalog lišća na kvalitetu površinskih voda kod slabog protoka«, to više što su Erben — Žarić obradili potoke Črnomerec, Medveščak iŠtefanovec, koji nisu obuhvaćeni u radu Meštrović-Munjko. ŠUMARSKI PREGLED, god. XXIV, Skopje 1976. Dvadesetičetvrto godište »Šumarskog pregleda« — organa ´Saveza inžinjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drva SR Makedonije izašao je u dva sveska. 1. Prvi svezak sadrži: POPNIKOLA, N.: Dosadašnja iskustva na selekciji i heterogenerativnom razmnožavanju najvažniji šumskih vrsta za SR Makedoniju; VIDAKOVIĆ, M. ,et al.: Model projekta oplemenjivanja crnog bora; MICEVSKI, Lj.: Dedroflora na sjevernim padinama Karadžice; IVANOV, BI.: Laboratorijska istraživanja o Compoplex submarginatus Bridgom., parazitu na Rhyacionia buoliana Schiff.; DIMOVSKI, I.: Uslovi tala u skopskim staklenicima i pojava fuzarioze na karanfilu; Saopćenja i Domaća literatura. Iz prikaza N. Popnikole saznajemo, da je u SR Makedoniji rad na selekciji (sjemenskih baza i plus stabala) započeto 1959. godine, ali je veći zamah dobio iza 1964. godine tj. nakon osnivanja Sekcije za genetiku u okviru Zajednice za šumarska istraživanja u Jugoslaviji. U »masovnoj« selekciji izdvojeno je 46 objekata bruto površine cea 500 ha, od čega za jelu 12, moliku 2, crni bor 16, bijeli bor 7, bukvu 6, hrast 1, brezu 1 i bagrem 1, a u »individualnoj« selekciji 177 plus stabala četinjača i 226 ,plus stabala listača. Osim spomenutih vrsta za plus stabla od četinjače izdvojena su i stabla smreke (21), a od listača osim raznih hrastova i gorskog javora (16), bijele johe (2), orijentalne platane (2), velelisne lipe (8), pitomog kestena (7) i 46 stabala raznih vrsta topola. Dani su i podaci o heterogenom razmnožavanju cjepljenjem te o osnivanju sjemenskih plantaža. Na sastanku Sekcije za šumarsku genetiku Zajednice istraživalačkih organizacija u šumarstvu i drvnoj industriji Jugoslavije u Foči listopada 1974. godine M. Vidaković, A. Tucović i N. P o p n i k o 1 a zaduženi su da izrade »jedan model prijedloga projekta oplemenjivanja jedne vrste«. Za mode l autori su izabrali »našu autohtonu i važnu vrstu Pinus nigra Arn.«. koja je »jako varijabilna«. Autori predlažu rad s 93 plus stabla s područja cijele Jugoslavije osim s područja »našeg mediterana i toplijeg submediterana « odnosno »... u pokus bi trebalo uključiti i dalmatinski crni bor ... u koliko se želi intenzivirati proizvodnja ...« na tom području. Smatramo, da bi i crni bor s područja primorskog Kraškog područja i otoka trebalo ukliučiti u ova istraživanja, jer ako se danas momentalno ne predviđa »intenziviranje proizvodnje « na tom području ne znači, da to neće uslijediti sutra. . . Blago je Ivano v saopćava o mogućnosti laboratorijskog uzgoja endoparazita borovog savijača ose Compoplex submarginatus te o dužini života imaga ose uz hranu s 108/o rastvorom imelbrosina od 1-14 dana (u prosjeku 6,25) mužjaka, a 2-16 dana (u prosjeku 9,17) ženke. U »Domaćoj literaturi« M. Kamilov sk i pozitivno je ocijenio knjigu O. ŽUNKA: Protupažarna zaštita šuma1, koja ne samo da zadovoljava potrebe stručnjaka koji se zanimaju za šumske poža 535 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 124 <-- 124 --> PDF |
re, nego je i dobar priručnik za druga lica koja na bilo koji način dolaze u dodir sa šumom«. 2. U drugom svesku, pored Saopćenja, nalaze se ovi radovi: KAMILOVSKI, S.: Prilog za klasifikaciju šumskih požara; MIRČEVSKI, S.: Utjecaj jačine otvaranja sastojine te ekspozicije na prirodno pomlađivanje jele (Abies alba, Mill.); STEFČEVSKI, J. et al.: Nekoja fizičkokemijska i mikrobiološka svojstva uvezenog treseta za uzgoj sadnica u paperpot- u. IVANOV, B.: Borov savijač (Rhyacionia buoliana Schiff) u Makedoniji. S. Mirčevski izvršio je, kao jzadatak Šumarskog instituta u Skopju i Fonda za financiranje znanstvenog rada SR Makedonije, istraživanja u utjecaju veličine otvorene plohe u sastojinama jele na prirodno pomlađivanje te vrste. Otvorena površina kretala se između 400 i 1600 m- odnosno jedna do dvije i pol visine okolnih stabala. Pokus jje pokazao, da su »najpovoljniji uslovi za obnov u u malim grupama, koje na južnoj izloženosti nisu veće od 400 m2, a na sjevernoj od 800 m2. Na površinama većim od 1200 m2 na sjevernoj izloženosti nastaje zatravnjivanje (s Agrostis vulgaris i dr. vrstama), a na južnoj se javlja paprat (Pteridium aquilinum)) i borovica (Juniperus communis). Međutim autor nije naveo ni lokalitete ni stanišne prilike pokusnih ploha! B. Ivano v iznio je rezultate šestogodišnjih (1970-75) istraživanja razvoja borovog savijača na osam lokaliteta borovih šuma u Makedoniji i u laboratoriju. Dok se u literaturi za broj jaja jedne leptiriće navodi 80-82 komada, Ivanov je ustanovio da prosjek iznosi 92 jaja, u rasponu od 50 do 220 u prirodi, a u laboratorijskim uslovima jedna ženka dala je 276 jajašca. Ženka polaže jajašca na iglice u nizu 2-14 komada a ispiljene gusjenice do prvog presvlačenja se hrane nježnim tkivom pri dnu iglice, koje kasnije pocrvene i osuše. Tek nakon prvog presvlačenja prelaze u pupove. Autor je borovog savijača nalazio na bijelom i crnom boru i to redovno u starosti od 6 -14 godina, ali i na mlađim od 6 i starijim od 14 godina. Sto više, u rasadniku Šum. gospodarstva »Bor« u Kavadarcima savijač je napao i dvogodišnje sadnice. Iz »saopćenja« bilježimo neke »Konstatacije i preporuke« sa Savjetovanja 1 Vidi i Š. 1., br. 1-2/77., str. 75. »Gospodarenja sa šumama crnog i bijelog bora u SR Makedoniji «, koje je, u organizaciji Šumarske komore Makedonije i Saveza inženjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drva SR Makedonije, održano rujna 1966. godine u Kavadarcima. Na tom savjetovanju konstatirano je, da sadnja površina od 30000 ha šuma crnog i bijelog bora (s masom od preko 3800000 m3 i prosjekom od 126 m3/ha ne odgovara potencijalnim mogućnostima uzgajanja ovih dviju vrsta, a posebno crnog u Makedoniji, tj. postoje stvarne mogućnosti da se površine šuma ovih vrsta povećaju. Nadalje, između ostalog, konstatirano je, da »tamo gdje je paša bila na vrijeme isključena, problem prirodnog pomlađivanja nije bio akutan«. Kao najbolji način gospodarenja sa sastojinama crnog i bijelog bora preporuča se grupimični s podmladnim periodom od 40 i više godina uz optimalno otvaranje stare sastojine s krugovima promjera 2/3 visine starih stabala. No na strmim terenima i u subapinskom pojasu treba primijeniti stablično gospodarenje. Površine na kojima se ne javlja prirodni podmladak treba umjetno pošumiti. ŠUMARSTVO — Časopis za šumarstvo, preradu drveta, pejzažnu arhitekturu i vodoprivredu erozionih područja, god. XIX, Beograd 1976. »ŠUMARSTVO« je organ Saveza inženjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta SR Srbije i godišnje izlazi u 6 brojeva, a sadržaj ovog, XIX, godišta dijelom prikazujemo iznošenjem osnovnih podataka pojedinih priloga a dijelom nabrajanjem samo naslova priloga. 1. TUCOVIĆ, A. STILINOVIĆ, S.: P i- nus contorta Dougl. nova gajena sjeveroamerička vrsta bora u SR Srbiji (br. 1). Prirodni areal ovog bora nalazi se u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike između 31° i 64° sjev. geogr. širine a zapadno od 105° (na jugu) odnosno 115° (u srednjem dijelu) istočne dužine od Gr. a u rasponu nadmorskih visina između 500 i 3500 met. Autori su mišljenja, da se P. contorta u Europi počeo saditi tek unazad pedesetak godina, a u Srbiji »od autora uočena je samo jedna grupacija« ove vrste i to na Oplencu kraj Topole (naše je mišljenje ne samo u Srbiji nego i u Jugoslaviji uopće). Ova kultura na Oplencu nalazi 536 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 125 <-- 125 --> PDF |
se na staništu šume .hrasta kitnjaka i crnog jasena Gajić, a sastoji se od 51 stabla. Stabla P. c. u ovoj kulturi su vrlo varijabilna, pa se npr., dimenzije stabla u 43. godini kreću od 3 do 11,5 met. visine a pp od 8 do 20 cm te su u cijelosti »znatno manja od stabala munike i crnog bora, odgajenih na istom staništu«. Iz tih činjenica proizlazi preporuka autora, da P. contorta ne treba masovno uzgajati na takvim staništima već samo »osnivati oglede skromnijih razmera i prvenstveno na planinskim staništima koja ovoj vrsti više odgovaraju«. RADOVANOVIĆ, Ž. i ĆURIĆ, R.: Analiza razvitka bijelog bora u šumskoj kulturi »Jelino brdo« kod Pala (br. 1.). Kultura bijelog bora na Jelinom brdu podignuta je u periodu 1956-1958. godine na površini 21,6 ha kao jedna od kultura ove vrste u periodu, kada se uz crni bor za pošumljavanje forsirao i bijeli bor. U starosti od 20 godina, kako su pokazala snimanja na pokusnoj plohi, od cea 5000 posađenih dvogodišnjih neškolovanih sadnica bilo je 2159 stabala s temeljnicom po ha 31,66 m2 i drvnom masom od 134,748 m3 odnosno prosječnim dobnim prirastom 6,7 m3. S takvim prirastom ova sastojina ´premašuje I bonitet za ovu vrst po prirasno- prihodnim tablicama WIEDEMANN-a osim visine koja odgovara I bonitetu. Iz rada (u br. 3), »Fiziološke karakteristike šišarica crnog bora (Pinus nigra Arn.) u vezi s bojom njihovih ljuspi« LJ. MARKOVIČA saznajemo, da kakvoća sjemena crnog bora ne ovisi o boji češera (češeri su bili svjetlosmeđe, crnozelene i crne (boje). Jedino se svjetlosmeđe šišarice teže otvaraju od onih druge boje, pa u njima »ostaje visok procenat neistrušenog semena čak i na ´graničnim vrednostima temperature«. Kako su svjetlosmeđi češeri imali u svježem stanju manje vlage nego oni ostalih dviju grupa znači, da su prerano brani, a brani su 19. i 20. XI (1974. god.). Ovo tvrdim na osnovu rezultata vlastitih ispitivanja provedenih 1948. i 1949. godine s češerima crnog bora iz šume Surdup (Kninska Dinara) i šume Borovača (ogranak Svilaje kod Muca). Ta su ispitivanja pokazala, da su se češeri brani krajem prosinca mjeseca u procesu trušenja sjemena umjetnim zagrijavanjem (ne na suncu) brže i potpunije otvorili nego oni ubrani u studenome. I ne isamo to. Češeri ubrani u XII mj. u proljeće slijedeće godine otvarali se i na sobnoj tem peraturi, dok su oni ubrani u XI mj. ostati trajno zatvoreni. Površina sastojina četinjača u AP Vojvodini iznosi 4653 ha odnosno samo 3°/o cjelokupnog šumskog (fonda te Autonomne pokrajine. Daleko pretežni dio, 92°/o, četinjača nalaze se na Deliblatskim i Subotičkim pijescima a od ostalih 8% 7,5,!)/o otpada na sastojine u Fruškoj i Vršačkoj gori a 0,5"Vo u ostalom području vojvođanske ravnice. D. BLAGOJEVIĆ, u br. 2, saopćava »podatke o četinjarskoj kulturi u šumi »»B a g r em a r a«« na ravnici Vojvodine« (nedaleko Bačke Palanke). U tom šumskom kompleksu u proljeće 1965. godine posađeno je 1033 sadnica Pinus strobusa L., Picea excelsa Link., Pseudotsuga Douglasii Carr., Cedrus atlantica Sequoia gigantea Desc. Picea pungens Englm. a u proljeće 1966. god. i Betula sp. L. redoslijed vrsta i nomeklatura D. B.). Visina četinjača u doba sadnje iznosila je od 57 do 93,5 cm, a breza 336 cm. Visina stabala četinjača 1975. godine iznosila je između 3,2 m (P. nungens) i 8,8 m (duglazija) a breze 11,2 m. Cedar je postigao visinu od 8 m, a borovac 8,1 m. »Iskustva Gorana Raške na pošumljavanju serpentinskih goleti upotrebom sadnica sa pokrivenim žilnim sistemo m«, koja u br. 2, saopćava R. ĆURČIC pokazuju, tokom petogodišnjeg rada, da se i tako nepovoljna staništa kao što su serpentinske goleti mogu uspješno pošumliavati sa sadnicama u busu. Priprema tla sastojala se u kopanju jaraka dužine oko 3 m dužine i dubine najmanje 50 cm, a uspjeh primanja je 100 — postotni i to »uz jednostavniji postupak pri sadnji«. Za pošumljavanje se koristi crni bor s 3150 kom. po ha. »Najbolji način proizvodnje sadnica je u čašicama od 200 grama zapremine duboke oko 12 cm (kakve se upotrebljavaju za jogurt) ... u kojima ima dovoljno mjesta za razvoj korjena u dvije pa i tri vegetacione periode« iskustvo je autora. Čašice su ili razrezane na dvije strane i učvršćene gumom ili na dnu probušene (p 2 cm2) pa se mogu upotrijebiti više puta. Proizvodnja sadnica u plastičnim kesicama (sadržaja oko 1 kg), nije se pokazala rentabilnom. Iz prikaza SV. VLADISAVLJEVIĆA »Proizvodnja sadnog materijala za šumsku proizvodnju u 1974. i 1975. godini « ((br. 6) saopćujemo podatke za 1975. godinu. Te je godine u »Registru proizvođača sadnog ma |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 126 <-- 126 --> PDF |
terijala za šumsku proizvodnju« bilo upisano 114 organizacija. Šezdeset sedam organizacija udruženog rada imalo je 204 rasadnika površine 417 ha, a 47 organizacija ´Pokreta gorana imalo je 115 rasadnika površine 84 ha. Površina rasadnika organizacija udruženog rada kretale se od 0,10 do 14,00 ha a Pokreta gorana od 0,05 do 7,00 ha. U tim rasadnicima u 1975. godini proizvedeno je 13.7 milijuna sadnica listača i 43, 5 milijuna sadnica četinjača, od čega je iste godine upotrebljeno 9,3 mil. listača a 17,6 mil. četinjača. U cilju proučavanja djelovania vodne erozije na ogoljenim terenima i moqućnostima sprečavanja erozije u Institutu za šumarstvo i drvnu industriju u Beogradu postoji i posebno Odeljenje za eroziju i melioraciju. Na terenu je u periodu 1966 — 68. godine osnovana 8 »Eksperimentalnih stanica za proučavanje oticanja i zemljišnih gubitaka«. O podacima koji sa dobiveni na području eksperimentalne stanice »Rudnik« saopćava M. ĐOROVIĆ u »Prilogu proučavanja intenziteta vodne erozije na planini Rudnik« (br. 1). Do sada su »maksimalni gubici zemljišta zabeleženi na nagibu oH 20° i to pod kukuruzom« a iznose 1.6 t/ha, što je »daleko ispod erozione tolerancije koja se ceni na 2,5 do 12.3 t/ha godišnje^. Inače na području ispitivanja, a to je izvorišni dio rijeke Jasenice, lijeve pritoke Velike Morave, na nagibu od 20´ količina odnijetog tla iz šume, livade, pšenice i kukuruza odnose se kao 1,00:1,34:1.70:18,00. Autor je saopćio i funkcije za izračunavanje otoka vode i odnošenja tla za nabrojene kulture. S. NIKOLIĆ, S.. SAJIĆ, M. i MACAN, G. u radu, objavljenom u br. 6, »Proučavanje efikasnosti pripreme savremene tehnologiie u i skorišćavanju šuma ŠOD Šumarskog fakulteta na Goču« prikazali su »rezultate eksperimentalne proizvodnje « odnosno izrade metarskog (ogrjevnog, celuloznog) drva u šumskom stovarištu mjesto kod panja tj. da se na stovarište dopremi i oblovina koja će izrađivati u kratke Sortimente. U njihovom slučaju neposredni troškovi dopreme od panja do šumskog stovarišta tj. troškovi bez pogonske i upravne režije, akumulacije i si. iznosili privlačenjem traktorom 26,75 din/jedinica privlačenjem zapregom 47, 55 din./jedinica a iznošenjem izrađenog drva konjima 81,90 din./prm. U »Šumarstvu« br. 6/75. M. GLIŠIČ objavio je rad »Šumske fitocenozc privredne jedinice« »Stara planina I« »(Š i r o k e Luke) i uzgojni problemi u njihov om g azdovanju «, koji je izazvao reakciju M. DRAŽICA (Osvrt na uzgojnu problematiku u članku »Šumske fitocenoze itd.) 1 R. MIĆIĆA (Osvrt na članak »Šumske fitocenoze itd.), oba objavljena u br. 2/ 1977. U br. 4-5/77. M. GLIŠIĆ odgovara na primjedbe ovih kritičara njegovih postavki. 2. Uz materijale u rubrici »Iz druš tvenog života« i »Pregled stručne štampe« u ovom godištu »Šumarstva « nalaze se i ovi prilozi: U br. 1: JANKOVIĆ, A. i LUBARDIĆ, S.: Minimalna realna greška merenja linearnih mcra u finalnoj obradi drveta; ĐORĐEVIĆ, D.: Oživljavanje reznica malolisne kaline (Ligustrum ovalifolium Hassk) ´i razviće adventivnih žila na njima u zavisnosti od položaia donieg reza; MARINKOVIĆ, Z. i GODINA, F.: Interna raspodela dohotka i ličnih dohodaka kao faktor veće produktivnosti rada i jačanja materijalne osnove udruženog rada i STARCEVIĆ, N.: Opasnosti od požara i eksplozijama U lakirnicama, oba kao »a letu e 1 n i problemi za diskusij u«; U br. 2: STAMENKOVIĆ, V. i MIŠČEVIĆ, V.: Debljina i veličina debljinskog prirasta jelovih stabala na raznim visinama i stranama vretena stabla; ATANACKOVIĆ, Z.: Lečenje bresta od Holandske bolesti ubrizgavanjem pesticima i MIHAILOVIĆ, I.: Privredni značaj lova u Timočkom regionu. U br. 3: LUKIĆ — SIMONOVIĆ, N.: Prilog poznavanju tehnoloških svojstava afričkih vrsta drveta; NIKOLIĆ, M.: Uticaj smanjenja prečnika trupca pri Ijuštenju na kvalitet furnira; JANKOVIĆ, A. i LUBARDIĆ. S.: Dugačko pomično merilo za merenie linearnih mera iznad 250 do 2000 mm u finalnoj drvnoj industriji; JODAL, L: Prve svetlosne klopke u službi zaštite šuma na području SAP Vojvodine; |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 127 <-- 127 --> PDF |
SIMIĆ, N.: Pančićeva nagodba sa Sovjetom; TANASKOVIĆ, S.: Uvođenje visokomehanizovanih metoda rada u eksploataciji šuma u Švedskoj te u »aktuelnim problemima za diskusiju « PANIĆ, Đ.: Osvrt na problem gazdovanja šumama na kojima postoji pravo svojine u SR Srbiji van pokrajina, i JEFTIĆ, M.: Izvođački planovi gazdovanja u šumama. U br. 4-5: JOVANOVIĆ, M. i TUCOVIĆ, A.: Ogledi na ukrštanju i samooprašivanju joha (Alnus spp); LUKIĆ — SIMONOVIĆ, N. i SOSKIĆ, B.: Prilog poznavanju tehnoloških svojstava afričkih vrsta drveta; MAKSIMOVIĆ. M., JOVANOVIĆ, M. i RADIVOJEVIĆ, S.: Borba protiv mrazovca u sremskim šumama; BLAGOJEVIĆ, D.: Neka zapažanja po pitanju zaštite vojvođanske ravnice sa zasadima šumskog drveća; VJ.ADISAVLJEVIĆ. S.: Radovi na gajenju i iskorišćavanju šuma u SR Srbiji u periodi 1971-1975. god.; SISOJEVIĆ, D.: Pojava trećeg sudovnog snopića u četinama klonova u semenskoj plantaži belog bora »Rakovica« kod Sarajeva; MILOSAVLJEVIĆ, R.: Performanse rasprskivače za primenu insekticida avionom u cilju suzbijanja šumskih insekata; i RADOJČIĆ, B.: Novi oblik organizacije informacione delatnosti. U br. 6: MARKOVIĆ. LJ.,: Značaj krupnoće plodova domaćeg oraha u proizvodnji sadnog materiiala i testiranju generativnog potomstva plus stabala; NIKOLIĆ, M. i ČOJBASIĆ, S.: Preliminarno istraživanje procenta iskorišćenia kod bukovih cepanica u zavisnosti od njihovog oblika i dimenzija ako se prerađuju rezanjem; STARČEVIĆ, N.: Starost i povređivanje u šumarstvu i smernice za preduzimanje daljih mera zaštite na radu; KAZANDŽIĆ, Ž.: Neka zapažanja pri izradi tablica pada nrečnika stabla, te »aktuelni problemi za diskus i j u«: BUNUŠEVAC, T.: Šumski fond Beograda i problemi njegovog korišćenia u rekreacione i turističke svrhe. »TOPOLA« — Bilten Jugoslavenske nacionalne komisije za topolu, god. XX, Beograd 1976. U 1976. godini izašla su dva sveska časopisa »TOPOLA« i to br. 109-110. i 111- 112. Prvi svezak sadrži: I. HERPKA: Karakteristike varijabilnosti nominalne volumne težine drveta klonova topole u odnosu na različite izvore uzoraka. M. KORAĆ i Z. LAZAREVIĆ: Trajanje klijavosti semena nekih vrsta vrba u zavisnosti temperature čuvanja, u kojem su saopćeni rezultati ispitivanja za četiri vrste (Salix purpurea L., Salix caprea L., Salix trianda 1. i Salix alba L.). Ova su ispitivanja pokazala, da se čuvanjem sjemena ovih vrsta na temperaturi od 0:i Ć dobra klijavost, 50 i više postotaka, može održati i preko 6 mjeseci, dok čuvanjem na sobnoj temperaturi klijavost opada za 5 — 6 puta brže, a od S. albe i S. triande nakon mjesec dana potuno je izgubilo klijavost. R. ČURIĆ: Mogućnost uzgoja topola na neiskorišćenim proizvodnim prostorima u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na regiona Hercegovine. Takove mogućnosti postoje, posebno u obliku drvoreda duž vodotoka i nuteva (oko 1000 km s potencijalnom godišniom proizvodnjom — prirastom od oko 6000 m3 drvne mase), ali »organizovanost proizvodnje i kon tinuitet akcije na podizanju nasada topola moguće je postići jedino u sklopu krupnih integracionih sistema kao što su Šip »ŠIPAD«, »KRIVAJA«, »INCEL« i dr. kod kojih se integrplno koristi drvna masa kao sirovina, gdie bi se ujedno riješio problem konstrukcije i financijaranja ovih radova«, završuje autor svoj članak.1 S. PLAVŠIĆ: Stanje mekih lišćara u Sremu 1865. godine, dano na osnovu oodataka gospodarske osnove iz te godine za šume srijemske Posavine tj. šume tadanje Vojne krajine. P. VRATARIĆ i J. SIKORA: Ekonomske efektnosti mehaniziranog i ručnog bušenja jama za duboku sadnju topola sa završetkom da »kod propisane dubine bušenja jama 3 m mehanizirani agregat Ellettari« »zamjenjuje« »21 (20,38) rad1 Brzina rasta topola dana je p imjerom jednog j a b 1 a na: u 47. godini pp iznosio ie 68 cm, visina 32 m, a masa 4,32 m:1. Samo nije jasno, da li je to crni i´i žuti jablan, jer uz naznaku »crni« stoji »Populus trevestina«. 539 |