DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 116 <-- 116 --> PDF |
III Političke prilike u Dalmaciji, posebno u periodu od XI do XV stoljeća (str. 25), IV Autonomija dalmatinskih gradova, statusi, privilegije i potvrde statutarnih prava sa Statutima: Lige kotara ninskoga2, Lastova, Splita, Poljica, Brača, Korčule, Trogira, i Hvara, str. 32-62, V Organizacija šumarske uprave u Veneciji. Djelovanje Providura i Magistrata Providura za drvo i šume (str. 62), VI Venecijanski Arsenal i njegova organizacija (Kapiteni šuma, Vrste drveta korištene u brodogradnji — str. 77), VII Relacije — izvještaji i putopisi sa podacima o stanju šuma u Dalmaciji (str. 89), VIII Arhivska građa: naredbe, propisi, proglasi i uputstva o korištenju šuma, izvozu drveta, drvarenju, paši, krčenju, paljenju vapnenica i katranica, šumskim požarima i sječi građe za potrebe Venecije s dokumentacijom (str. 102), IX Zaključci, (str 123), X Prilozi (uz doktorsku disertaciju) Izvodi iz statuta dalmatinskih gradova, izvodi iz relacija — izvještaja i putopisa, Venecijanski arsenal, izvodi iz arhivske građe (str. 140), XI Literatura (str. 215). Disertacija, koju je ing. Jedlowski obranio na Šumarskom fakultetu u Beogradu 30. III 1976, je opsežna i s obilatom dokumentacijom (ili izvodima), koja je priložena na originalnom — talijanskom jeziku. Rad na disertaciji, sabiranjem građe, autor je, kako sam navodi u Predgovoru, započeo 1955. godine na poticaj prof. A. Ugrenovića te nrof. A. Kaudersa . Od niza institucija i osoba koje su omogućile ili pomogle u sabiraniu građe navodimo Antu D o b r i ć a, dipl. inž. šum. umirovljenika u Zadru, (za materijale u zadarskom Historijskom arhivu). Dakako, da je (posebno značajan Državni arhiv Venecije »u kojem su pohranjena brojna izvorna i često nedovoljno obrađena dokumenta od velikog značaja za osvjetljavanje historijata naših krajeva, a naravno naročito onih uz Jadransko more«, kako autor navodi u posebnom Sažetku svoje disertacije. Pretež e Statut Lige kotara ninskog opširno je prikazao P. Karlić u Šumarskom listu 1915. god., br. 7-8. ni dio dalnjeg teksta prenijet je iz ovog, na 12 stranica opsežnog, sažetka. Što nam pokazuje materijal disertacije? Najkraće rečeno, da je stoljećima šuma bila napadana od čovjeka (za opskrbu drvom, za proizvodnju drvnog uglja ili katrana, pašom stoke, u vojne svrhe) te da se neracionalan napad nije mogao suzbiti ni administrativnim ni kaznenim mjerama. Tako npr. Statut lige kotara ninskog odnosno »Libar od kaštiga pokaranja« od 1. I 1474. (a koji u osnovi potječe još iz XII stoljeća — 1103. godine) za krađu drva predviđa kaznu od 30 Libri uz naknadu štete i troška vlasniku; za krčenje panjeva na Dubrovačkom području i na Lastov u kazna je šibanje i žigosanje s četiri žiga na licu; za izvoz drva usječenog bez dozvole u Statutu grada Korčul e bila je predviđena kazna za kapetana 25 perpera te po /svakom mornaru po 2 perpera a za namjerno paljenje šume kazne se »kretale od izgona, naplate u novcu, stavljanja na muke, višegodišnjeg zatvora, upućivanja na galiju za veslače pa i vješanja (Disertacija str. 132), itd. S druge strane preduzimane su i druge mjere za očuvanje, a i unapređenja, šumskog fonda. To je uspostavljanje išumarske službe u vidu »providura za drvo« (već 1538. god.) te, nešto kasnije (1569. god.), i »Magistrata providure za drvo Istre, Dalmacije i Kvarnera«. U istom stoljeću objavljeno je i više zakona: tako 1470. god. zako n o uspostavlja nj u rezervata hrastik a »i uopće hrastova bilo gdje da se nalaze, za potrebe Arsenala3 i Magistrata za vode«, a 1475. — 1495. zakon kojim su (»općinske šu- m e proglašene kao neotuđiva i nedjeljiva dobra, uz zabranu krčenja i pretvorbe u oranice, polja4 i pašnjake, a što je važilo i za privatne šume« a 1487. zako n »o zaštiti brdskih šuma i zabrane njihovog korištenja bez prethodno obavljenog pregleda i odobrenja sa strane javnog nadzornika koji svaki pojedini slučaj mora prijaviti Magistratu ... a za takve šume morao se postaviti i čuvar šuma« (str. 67. Disertacije). Po3 Arsenal je venecijalnski brodograđevni kombinat kojemu su temelji udareni početkom IX stolieća, a koji je u XV stoljeću zapošljavao »preko 18000 vojnički organiziranih radnika — arsenalotta — sa osiguranim doživotnim i nasljednim zaposlenjem « (str. 77. Dis.), a mogao je opremiti oko 50000 vojnika (u Arsenalu se nisu gradili samo brodovi nego i proizvodio barut, oružje i druga vojna oprema). * Pod »poljem« ovdje razumijevaju se i površine pod vinogradima. |