DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 109 <-- 109 --> PDF |
OBLJETNICE LIJEČNIČKI VJESNIK — STOGODIŠNJAK Ove, 1977, godine i liječnici Hrvatske proslavili su stogodišnjicu svog stručnog časopisa — »LIJEČNIČKI VJESNIK«, a zabilježili također 1877. godine pokrenutog časopisa »GLASNIKA DRUŠTVA SLAVONSKIH LIJEČNIKA «. Istodobna pojava dva liječnička časopisa nameće pitanje s kojih razloga nije se pronašao zajednički jezik i ujedinile sile na izdavanju jednog časopisa. Odgovor nalazimo u činjenici da je u ono vrijeme u Osijeku bilo relativno mnogo stanovnika njemačkog porijekla, Njemaca, pa tako i liječnika. Stoga uz osnivanje udruženja liječnika za Hrvatsku, »Sbora liečnikah kraljevine Hrvatske i Slavonije« 1874. godine u Osijeku je devet dana kasnije t. j. 7. ožujka 1877. god., osnovano »Družtvo slavonskih lječnika« . Utjecaj liječnika Njemaca očituje se u činjenici, da se Glasnik Družtva slavonskih liečnika« tiskao dvojezično (jedan stupac na hrvatskom, a drugi na njemačkom jeziku), a što upravni odbor DSL »u suglasju sa glavnom skupštinom« pravda »da većina naših članonva nije posvemu vješta našem jeziku«. Dvojezičnost Glasnika naišla je na otpor ne samo u liječničkim krugovima nego i u javnosti1), pa je časopis krajem 1878. godine zamjenjen »GODIŠNJIM IZVJEŠĆIMA«. U jubilarnoj godišnjici osnivanja, tj. 1977. godine, LIJEČNIČKI VJESNIK bilježi zapravo svoje 99. godište, jer dvije godine, 1882. i 1884., nije izlazio. No time se ne umanjuje činjenica, da je on, uz Šumarski list, najstariji stručni časopis u Hrvatskoj. Značenje Liječničkog vjesnika za hrvatsku medicinsku znanost i djelatnost je to veće, što, kako je to izrekao u pozdravnoj riječi na proslavi stote obljetnice »Liječničkog vjesnika« održane 26. veljače 1977. god. u Zagrebu, dr Ivo Ma r g an, »Hrvatska je u to vrijeme sigurno bila jedna od rijetkih zemalja u svijetu, a posebno u Evropi koja nije imala medicinski fakultet2), višu ili srednju školu za zdravstvene radnike, a imala je udruženje liječnika i stručni medicinski časopis«. Tako je »Liječnički vjesnik « »najprije uz Zbor liječnika Hrvatske, a kasnije i Medicinski fakultet u Zagrebu, bio jedno od tri središta razvoja naše medicine u cjelini«. ´) Tako, npr., opozicijski dnevnik »Obzor« (u br. 89. od 17. IV 1878) između ostalog piše: »Hrvati sami ovdje potpomažu njemštinu, a ondje talijanštinu! . . . Družtvo osiečkih liečnika izdaje svoj list hrvatski i njemački, a isto tako i šumarsko družtvo — za koga? Mi znademo, da tih listova Niemci netrebaju . . . To ne služi nego k širenju germanizma u Hrvatskoj«. 2) Prvi medicinski fakultet u Hrvatskoj, u Zagrebu, započeo je radom tek 1919. godine, jer se sve do 1918. godine, dakle u godini rasula austro-ugarske monarhije, njegovom osnivanju protivile snage bilo Beča bilo Budimpešte ili obje zajedno. |