DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Prema vrstama najbogatiji se parko vi: Valpovo, Park kulture u Osijeku, Vukovar — Borovo, Našice, Ilok itd.« Na 142 stranice ove knjige uz tekst nalazi se i 52 fotografije bilo parkova bilo pojedinih vrsta, 9 karti i 2 »priloga «. Prilozi su: — Pregled vlastelinstava u Slavoniji u prvoj polovini 18. st. (do 1745), s historijom vlasništva i selišnog opsega posjeda i — Pregled veleposjeda u Slavoniji 1902. prema podacima J. Krške**, s oznakom vlasnika i veličine zemljišta (imanja s preko 900 ha). U svom prijedlogu za zaštitu novih objekata prirode dr Rauš predviđa i dva drvoreda jablana (sada zapravo samo jedan, jer je drugi, u selu Široko Polje, posječen). Međutim stavljanje drvoreda jablana pod posebnu zaštitu (po odredbama Zakona o zaštiti prirode) može doći u obzir samo ako su mlađi (ispod 50 godina), jer je jablan kraćeg životnog vijeka (oko 80 godina) te se zbog sušenja ili truleži debla mora sjeći. Tako nestaje i drvored jablana na potezu Vi ** Kako autor nije u cijelosti citirao izvor to ga sada saopćavamo. To je samostalna publikacija (knjižica) izdana posebno na hrvatskom a posebno na njemačkom jeziku J. Kršk e : Statistika i šematizam veleposjednika u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1902. To je, za sada, i jedini izvor za veličinu šumskog posjeda većine veleposjednika na području Hrvatske (Hrvatske i Slavonije). J. Radić: BILJE BIOKOVA, Makarska, 1976. »BILJE BIOKOVA« J. Radića druga je knjiga u ovom desetljeću o bilju i vegetaciji ove planine (prethodna je F. Kušana: BIOKOVO izašla 1971. — vidi i Š. list br. 1—2/1974). Autor je ovu knjigu namijenio, kako piše u uvodu, da »posluži kao smotra bilja što ga je ljudsko oko na Biokovu i njegovu podnožju do sada zapazilo i kao poticaj da se istražuje i pronalazi dosad nezapaženo«. rovitica — Suhopolje. Autor predlaže za posebnu zaštitu i park u Županji«, kojeg, međutim, nije obradio u ovoj knjizi. »Popis posebno zaštićenih objekata prirode u Slavoniji i Baranji« (str. 130) dopunjujemo u kategoriji spomenika prirode sa skupinom od desetak stabala među kojima i jasen var, pendula, pavlonija, sofora, tisa, mirisna borovica, kiseli ruj i obični bor) oko školske zgrade u Noskovačkoj Dubravi (opć. Podr. Slatina), stavljenih pod zaštitu 1969. god. Autor je ovaj svoj rad »prvenstveno namijenio svim ljubiteljima prirode« ali i »stručnjacima: vrtlarima, š u- m a r i m a, agronomima, biolozima, ekolozima, genetičarima, prosvjetnim radnicima, arhitektima kao i svima radnim organizacijama i radnim ljudima širom naše zemlje« (str. 8). I neka se nađe u rukama svih nabrojenih, pa čitajući je dopune svoje poznavanje ovog dijela naše kulturne baštine i prirode. Ovaj informativni prikaz završavamo sa željom, da se i za druge krajeve Hrvatske nađu »lancmani« (Rauš je rodom iz Sotina kraj Vukovara) koji će obraditi parkove svoga područja (Zagorja, Istre, Dalmacije i dr.). Ujedno smatramo da bi trebalo koristiti i materijale (konzervatorske dokumentacije) koje je za niz parkova prikupio Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu, a koji gotovo bez izuzetka predstavljaju mrtvi kapital i po tome, što su u izradu tih konzervatorskih dokumentacija utrošena i znatna novčana sredstva, a i rada. O. Piškorlć Ova knjiga od 238 stranica sadrži: — Sistematski popis biljaka koje rastu na biokovoskom području, odnosno području od rijeke Cetine (na potezu od Trilja do Omiša) na zapadu i rijeke Neretve (od Metkovića do Ploča) na istoku te linije Trilj — Imotski — Vrgorac — Metković prema unutrašnjosti i i obale Jadranskog mora; — Literaturu, — Summarium (na latinskom jeziku) 413 |