DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Naime, od 1960. g. šumarske radne organizacije na području krša su po statusu i uslovima poslovanja i privređivanja izjednačene s onima iz kontinentalnog područja ekonomskih šuma. Od tada se na temelju zakonskih propisa gospodarenje šumama odvija unutar tzv. šumskoprivrednih područja, a radne organizacije kojima je takvo područje povjereno na gospodarenje dužne su sredstva za jednostavnu i proširenu reprodukciju šuma osigurati iz prihoda koje ostvaruju iz šuma i sa šumskih zemljišta. Kako su mogućnosti ostvarenja prihoda na kršu ograničene, a Fond za unapređenje šumarstva ukinut, došlo je do naglog slabljenja materijalnog položaja radnih organizacija koje gospodare šumama, što se direktno odrazilo na obim održavanja, zaštite i unapređenja šuma. Tako dok se je u periodu do 1955. g. na području Dalmacije pošumljivalo godišnje 1.700 do 2.000 ha, nakon te godine do danas pošumljuje se prosječno samo oko 200 ha. Pored opadanja intenziteta pošumljivanja i ostalih radova, šume na kršu posljednji decenij pogađa još jedna nedaća, a to je nagli porast šteta od šumskih požara. Samo u razdoblju 1971 —1975. godine je prema podacima Republičkog šumarskog inspektorata u priobalnom dijelu Hrvatske požarima zahvaćeno 22 713 ha šumskih površina. To znači da je prosječno godišnje izgorjelo oko 4 500 ha, dok se u istom razdoblju godišnje pošumljavalo samo oko 500 ha. Ukidanjem Fonda za unapređenje šumarstva i postupnim slabljenjem vlastite materijalne osnove šumarstvo Dalmacije i u organizacionom pogledu postaje sve nesređenije, dezintegrira se, a institucije nagradnje osnovane radi njegovog unapređenja (Institut za pošumljivanje i melioraciju krša, Sekcija za uređenje šuma, Šumarska škola za krš) reduciraju svoju djelatnost, da bi konačno potpuno prestale s radom. Paralelno s time osipaju se i kadrovi. U takvim prilikama organizacioni oblici gospodarenja šumama morali su se prilagođavati materijalnim uslovima i shvaćanjima uloge i značaja šumarstva koji su vladali u pojedinim sredinama, pa danas u tom pogledu vlada neobična neujednačenost. Umjesto jedinstvenog šumskog gospodarstva za Dalmaciju, koje je trebalo gospodariti tzv. dalmatinskim šumskoprivrednim područjem proglašenim odlukom Izvršnog vijeća Sabora SRH 1967. g. do čijeg formiranja nikad nije došlo (kao ni onih na temelju ranijih odluka iz 1960. g.) radi nepostojanja materijalnih uslova za njegovo djelovanje, danas u Dalmaciji imamo 14 patuljastih šumarskih radnih organizacija koje najčešće djeluju unutar općinskih granica i pod različitim nazivima (šumsko gospodarstvo, šumarija, ustanova za šumarstvo i dr.). Uslijed konstantnog opadanja mogućnosti ostvarenja prihoda iz šuma i sa šumskih zemljišta radi smanjene potrošnje drveta kojeg zamjenjuju drugi izvori toplotne energije i radi opadanja broja stoke, a time i naknada za korištenje šumskih pašnjaka, opstanak radnih organizacija sve više postaje ovisan o isprošenom dinaru iz općinskih budžeta. Na pojedinim područjima Dalmacije dolazi i do likvidacije šumarskih radnih organizacija, jer na osnovu vlastitih prihoda nisu više mogle egzistirati, a općine nisu bile spremne da njihovu djelatnost financiraju iz budžetskih ili drugih sredstava, pa sada brigu o šumskom fondu na takvim područjima ne vodi nitko ili je ona u najboljem slučaju povjerena nekolicini lugara koji djeluju bez ikakvog stručnog nadzora. 397 |