DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 62 <-- 62 --> PDF |
obalu, dok s druge strane nije ništa poduzeo niti uložio da bi šumom oplemenio nove prostore, pa takovim ponašanjem umanjuje uvjete o kojima ovisi njegov vlastiti razvoj. Prema istraživanjima istog fakulteta (Meštrović) vršenim u blizini tvornice cementa u Solinu, po 1 m- zastrte površine u šumi alepskog bora zadržava se oko 70´% ukupne taložne tvari koja potječe od cementne prašine, a koncentracija dima u istoj šumi je za oko 50°A> manja negoli izvan nje, uz ostaje jednake uvjete. Šume su, uz more, najveći proizvođači kisika. Svaki bor obogaćuje atmosferu za 3 — 4 kg kisika godišnje. Šume su dakle u vremenu industrijske ekspanzije i nekontroliranog zagađivanja zraka najveći i najmoćniji filter i regenerator atmosfere. Ovi i još mnogi drugi primjeri koji bi se mogli navesti (kao na pr. utjecaj šuma na zaštitu akumulacija, povećanje plodnosti poljoprivrednih zemljišta i dr.) pokazuju da mnoge od općekorisnih funkcija šuma rezultiraju vrlo određenim materijalnim efektima, samo što se ti efekti odražavaju na uslove privređivanja i razvoj privrednih djelatnosti izvan šumarstva, kao što su turizam, elektroprivreda, vodoprivreda, poljoprivreda i si. No, bilo bi nepotpuno važnost šume na kršu ocjenjivati samo kroz koristi koje one pružaju ispunjavanjem općekorisnih funkcija. Područje krša u SR Hrvatskoj sa svojih preko 300 tisuća hektara neobraslih šumskih zemljišta, koja danas u najboljem slučaju predstavljaju slabo produktivne kraške pašnjake, čini ogromni zemljišni potencijal za proizvodnju drvne mase. Važnost tog potencijala proizlazi iz činjenice da potrošnja drveta u svijetu, pa tako i kod nas, neprestano raste, a da je mogućnost proizvodnje drveta limitirana raspoloživim zemljištem. Najnovija istraživanja su pokazala da na plitkim i srednje dubokim kraškim tlima prosječna produkcija borovih kultura iznosi 340 — 500 m:)/ha za 60 godina ili 5,7 — 8,3 m3/ha godišnje, a to odgovara produkciji koju bijeli bor postiže na relativno dobrim tlima u kontinentalnom području. Da se je nastavilo pošumljivati tempom započetim između 1950 — 1955. godine od 2.000 ha godišnje (a to je u usporedbi s pošumljivanjima izvršenim u ostalim mediteranskim zemljama vrlo skroman obim), mi bi danas u Dalmaciji mali oko 50 000 ha borovih kultura koji bi u dogledno vrijeme proizvodile masu od 300 do 400 tisuća prm godišnje. Kad se uzme u obzir da je navedenu produkciju moguće primjenom suvremenih naučnih dostignuća i izborom najpovoljnijih terena još i znatno povećati, onda podizanje borovih kultura na kršu ima svoje opravdanje i sa stanovišta proizvodnje drvne mase. Da bi šume na kršu mogle ispunjavati privredne i općekorisne funkcije nužno ih je održavati, zaštićivati i unapređivati. Nije potrebno posebno naglašavati da se to ne može postići samo prihodima koji se ostvaruju sa slabo produktivnih šuma i šumskih zemljišta, a bez dodatnih sredstava iz drugih izvora, odnosno da je za gospodarenje šumama na kršu potrebno odgovarajućim sistemskim mjerama osigurati organizacione i materijalne uslove. Upravo pomanjkanje takvih mjera od 1960. g. na ovamo, a praktički još od 1955. g. kada je ukinut Republički fond za unapređenje šumarstva, uvjetovalo je stalno opadanje obima održavanja i unapređenje šuma, što je rezultiralo mnogostrukim štetnim posljedicama. |