DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 60 <-- 60 --> PDF |
AKTUALNA PROBLEMATIKA BOLJI DANI ZA ŠUME NA KRŠU (povodom usvajanja Zakona o šumama) Žarko VRDOLJAK, dipl. ing. šumarstva Split UVOD Nedavno je na sjednicama saborskih vijeća usvojen Zakon o šumama*. Pripreme oko izrade ovog zakona počele su još 1972. g., a posljednje dvije godine se na njemu intenzivno radilo. Razlog ovako dugom razdoblju izrade zakona leži u reguliranju niza otvorenih i neriješenih pitanja u vrlo složenoj problematici gospodarenja sa šumama i usaglašavanju s ustavnim promjenama koje su u međuvremenu nastupile, kao i sa Zakonom o udruženom radu. Osnovna načela na kojima se Zakon temelji proizlaze iz posebnih ustavnih odredbi o šumama i šumskim zemljištima kao dobru od općeg interesa te gospodarenje šumama kao djelatnosti od posebnog društvenog interesa i općih ustavnih samoupravnih i dohodovnih principa. U skladu s tim načelima Zakon na novim osnovama rješava konkretna pitanja iz oblasti gospodarenja šumama, kao što su šumsko gospodarska područja, osiguranje reprodukcija šuma, gospodarenje šumama na kojima postoji pravo vlasništva, imovinsko pravne odnose, gospodarenje šumama u posebnim uslovima krša, pitanje rente i dr. Posebnu važnost ima ovaj zakon za područje krša jer, nakon više od dva decenija neodgovarajućeg tretmana šuma na kršu kroz zakonske i ostale propise koji su u tom razdoblju bili na snazi, daje za ovo specifično područje po sastavu i stanju šuma odgovarajuća rješenja. DOSADAŠNJI POLOŽAJ ŠUMARSTVA NA KRŠU Da bi se moglo ocijeniti značaj novog Zakona o šumama za šumarstvo krša, odnosno ono novo i pozitivno što on donosi, potrebno se je osvrnuti na dosadašnje stanje i položaj ove grane. Područje krša obuhvaća i šumska zemljišta Dalmacije (22 općine), Istre (7 općina), općina Krk, Opatija, Mali Lošinj, Pag Rab u Hrvatskom primorju, općine Gračac u Lici te dijelove općina Crikvenica, Rijeka, Senj, Donji Lapac, * Zakon je objavljen u Narodnim novinama br. 20/1977. 394 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Gospić i Titova Korenica. Ovo područje prostire se na ukupnoj površini od 19.770 km-, što predstavlja 35% teritorija Socijalističke Republike Hrvatske. Stanje šumskog fonda na kršu najbolje može predočiti struktura i međusobni odnos pojedinih kategorija šumskim površina. Od ukupne površine kraških i šumskih zemljišta u društvenom vlasništvu koje iznosi 705.885 ha (podaci Republičkog sekretarijata za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo) otpada na: — visoke šume 40.669 ha ili 5,7% — niske šume, makije i šikare 363.787 ha ili 51,6% — neobraslo (kamenjare) 301.429 ha ili 42,7% Ukupna drvna masa cijeni se na oko 3,8 min m:i, odnosno nešto preko 8 m:i po 1 ha obrasle površine. Tako oskudni šumski fond daje godišnje oko 40.000 m:! sječive mase i to pretežnog ogrjeva. Obzirom na degradiranost šuma, veličinu površina i materijalni položaj, problem šumarstva na kršu najoštrije je izražen u Dalmaciji. Ako bi se važnost šuma za područje krša ocjenjivali po količini i kvaliteti proizvedene drvne mase, onda bi ona bila beznačajna. Međutim osnovni značaj šuma za ovo područje proizlazi iz općekorisnih funkcija koje one vrše. Radi stanja u kome se nalaze šume na kršu ne mogu obavljati ni općekorisne i privredne funkcije, odnosno efekti svake od funkcija šuma su na ovom području znatno umanjeni, pa otuda potreba povećanih napora za njihovom zaštitom, održavanjem i unapređenjem. U protivnom doći će do daljnjeg narušavanja ekosistema za čiju ravnotežu su šume jedan od osnovnih faktora, a posljedice takvog narušavanja u našem vremenu naglog razvoja industrije i urbanizacije bi se brže i s težim posljedicama reflektirale na uslove sredine u kojoj čovjek živi, nego li se to događalo u prošlosti. Reljefna razvijenost terena, hidrološke prilike uvjetovane kraškim karakterom zemljišta te utjecaj šuma na reguliranje režima voda, zaštitu zemljiša, naselja i objekata od erozije i bujica, posebna uloga šuma kao zaštitnog faktora u obrani zemlje, njen značaj za razvitak turizma, povećane potrebe na slobodnom prostoru za rekreaciju i zdravlje ljudi, naročito oko većih gradova i industrijskih postrojenja — sve to skupa čini da na području krša svaka od općekorisnih funkcija šuma dolazi do posebnog izražaja. Teško je dati prednost bilo kojoj od tih funkcija, no posebno naglašavamo onu turističku i rekreaciono zdravstvenu, jer se one najdirektnije manifestiraju, a u nekim slučajevima moguće ih je i konkretno valorizirati. Za ilustraciju koristi koje šuma može pružiti kad se eksploatira u turističke svrhe navodimo rezulate istraživanja Šumarskog fakulteta u Zagrebu (Golubović, Meštrović), prema kojima je utvrđeno da je godišnja vrijednost turističke rente dobro smještene odrasle borove šume za 227 puta veća od vrijednosti prirasta drvne mase na istoj površini. Uostalom, nije bez razloga izgradnja hotela i ostalih turističkih objekata uz našu obalu usredotočena upravo na terene pod šumom ili neposredno uz njih. Šume su, dakle, jedan od bitnih elemenata infrastrukture potrebnih za razvoj turizma. Turizam je praktički zaposjeo sve najvrijednije šumske komplekse uz morsku |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 62 <-- 62 --> PDF |
obalu, dok s druge strane nije ništa poduzeo niti uložio da bi šumom oplemenio nove prostore, pa takovim ponašanjem umanjuje uvjete o kojima ovisi njegov vlastiti razvoj. Prema istraživanjima istog fakulteta (Meštrović) vršenim u blizini tvornice cementa u Solinu, po 1 m- zastrte površine u šumi alepskog bora zadržava se oko 70´% ukupne taložne tvari koja potječe od cementne prašine, a koncentracija dima u istoj šumi je za oko 50°A> manja negoli izvan nje, uz ostaje jednake uvjete. Šume su, uz more, najveći proizvođači kisika. Svaki bor obogaćuje atmosferu za 3 — 4 kg kisika godišnje. Šume su dakle u vremenu industrijske ekspanzije i nekontroliranog zagađivanja zraka najveći i najmoćniji filter i regenerator atmosfere. Ovi i još mnogi drugi primjeri koji bi se mogli navesti (kao na pr. utjecaj šuma na zaštitu akumulacija, povećanje plodnosti poljoprivrednih zemljišta i dr.) pokazuju da mnoge od općekorisnih funkcija šuma rezultiraju vrlo određenim materijalnim efektima, samo što se ti efekti odražavaju na uslove privređivanja i razvoj privrednih djelatnosti izvan šumarstva, kao što su turizam, elektroprivreda, vodoprivreda, poljoprivreda i si. No, bilo bi nepotpuno važnost šume na kršu ocjenjivati samo kroz koristi koje one pružaju ispunjavanjem općekorisnih funkcija. Područje krša u SR Hrvatskoj sa svojih preko 300 tisuća hektara neobraslih šumskih zemljišta, koja danas u najboljem slučaju predstavljaju slabo produktivne kraške pašnjake, čini ogromni zemljišni potencijal za proizvodnju drvne mase. Važnost tog potencijala proizlazi iz činjenice da potrošnja drveta u svijetu, pa tako i kod nas, neprestano raste, a da je mogućnost proizvodnje drveta limitirana raspoloživim zemljištem. Najnovija istraživanja su pokazala da na plitkim i srednje dubokim kraškim tlima prosječna produkcija borovih kultura iznosi 340 — 500 m:)/ha za 60 godina ili 5,7 — 8,3 m3/ha godišnje, a to odgovara produkciji koju bijeli bor postiže na relativno dobrim tlima u kontinentalnom području. Da se je nastavilo pošumljivati tempom započetim između 1950 — 1955. godine od 2.000 ha godišnje (a to je u usporedbi s pošumljivanjima izvršenim u ostalim mediteranskim zemljama vrlo skroman obim), mi bi danas u Dalmaciji mali oko 50 000 ha borovih kultura koji bi u dogledno vrijeme proizvodile masu od 300 do 400 tisuća prm godišnje. Kad se uzme u obzir da je navedenu produkciju moguće primjenom suvremenih naučnih dostignuća i izborom najpovoljnijih terena još i znatno povećati, onda podizanje borovih kultura na kršu ima svoje opravdanje i sa stanovišta proizvodnje drvne mase. Da bi šume na kršu mogle ispunjavati privredne i općekorisne funkcije nužno ih je održavati, zaštićivati i unapređivati. Nije potrebno posebno naglašavati da se to ne može postići samo prihodima koji se ostvaruju sa slabo produktivnih šuma i šumskih zemljišta, a bez dodatnih sredstava iz drugih izvora, odnosno da je za gospodarenje šumama na kršu potrebno odgovarajućim sistemskim mjerama osigurati organizacione i materijalne uslove. Upravo pomanjkanje takvih mjera od 1960. g. na ovamo, a praktički još od 1955. g. kada je ukinut Republički fond za unapređenje šumarstva, uvjetovalo je stalno opadanje obima održavanja i unapređenje šuma, što je rezultiralo mnogostrukim štetnim posljedicama. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Naime, od 1960. g. šumarske radne organizacije na području krša su po statusu i uslovima poslovanja i privređivanja izjednačene s onima iz kontinentalnog područja ekonomskih šuma. Od tada se na temelju zakonskih propisa gospodarenje šumama odvija unutar tzv. šumskoprivrednih područja, a radne organizacije kojima je takvo područje povjereno na gospodarenje dužne su sredstva za jednostavnu i proširenu reprodukciju šuma osigurati iz prihoda koje ostvaruju iz šuma i sa šumskih zemljišta. Kako su mogućnosti ostvarenja prihoda na kršu ograničene, a Fond za unapređenje šumarstva ukinut, došlo je do naglog slabljenja materijalnog položaja radnih organizacija koje gospodare šumama, što se direktno odrazilo na obim održavanja, zaštite i unapređenja šuma. Tako dok se je u periodu do 1955. g. na području Dalmacije pošumljivalo godišnje 1.700 do 2.000 ha, nakon te godine do danas pošumljuje se prosječno samo oko 200 ha. Pored opadanja intenziteta pošumljivanja i ostalih radova, šume na kršu posljednji decenij pogađa još jedna nedaća, a to je nagli porast šteta od šumskih požara. Samo u razdoblju 1971 —1975. godine je prema podacima Republičkog šumarskog inspektorata u priobalnom dijelu Hrvatske požarima zahvaćeno 22 713 ha šumskih površina. To znači da je prosječno godišnje izgorjelo oko 4 500 ha, dok se u istom razdoblju godišnje pošumljavalo samo oko 500 ha. Ukidanjem Fonda za unapređenje šumarstva i postupnim slabljenjem vlastite materijalne osnove šumarstvo Dalmacije i u organizacionom pogledu postaje sve nesređenije, dezintegrira se, a institucije nagradnje osnovane radi njegovog unapređenja (Institut za pošumljivanje i melioraciju krša, Sekcija za uređenje šuma, Šumarska škola za krš) reduciraju svoju djelatnost, da bi konačno potpuno prestale s radom. Paralelno s time osipaju se i kadrovi. U takvim prilikama organizacioni oblici gospodarenja šumama morali su se prilagođavati materijalnim uslovima i shvaćanjima uloge i značaja šumarstva koji su vladali u pojedinim sredinama, pa danas u tom pogledu vlada neobična neujednačenost. Umjesto jedinstvenog šumskog gospodarstva za Dalmaciju, koje je trebalo gospodariti tzv. dalmatinskim šumskoprivrednim područjem proglašenim odlukom Izvršnog vijeća Sabora SRH 1967. g. do čijeg formiranja nikad nije došlo (kao ni onih na temelju ranijih odluka iz 1960. g.) radi nepostojanja materijalnih uslova za njegovo djelovanje, danas u Dalmaciji imamo 14 patuljastih šumarskih radnih organizacija koje najčešće djeluju unutar općinskih granica i pod različitim nazivima (šumsko gospodarstvo, šumarija, ustanova za šumarstvo i dr.). Uslijed konstantnog opadanja mogućnosti ostvarenja prihoda iz šuma i sa šumskih zemljišta radi smanjene potrošnje drveta kojeg zamjenjuju drugi izvori toplotne energije i radi opadanja broja stoke, a time i naknada za korištenje šumskih pašnjaka, opstanak radnih organizacija sve više postaje ovisan o isprošenom dinaru iz općinskih budžeta. Na pojedinim područjima Dalmacije dolazi i do likvidacije šumarskih radnih organizacija, jer na osnovu vlastitih prihoda nisu više mogle egzistirati, a općine nisu bile spremne da njihovu djelatnost financiraju iz budžetskih ili drugih sredstava, pa sada brigu o šumskom fondu na takvim područjima ne vodi nitko ili je ona u najboljem slučaju povjerena nekolicini lugara koji djeluju bez ikakvog stručnog nadzora. 397 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Mora se, međutim naglasiti da su šumarske radne organizacije zahvaljujući požrtvovnosti svojih radnika i pored svih teškoća ipak uspijevale na račun svog skromnog dohotka održavati, a ponegdje i unapređivati šumski fond. Dovoljno je samo istaknuti ulogu tih organizacija u zaštiti šuma od požara i spriječavanju njihovog bespravnog korištenja sječom ili bespravnog zauzeća šumskih zemljišta uzurpiranjem. Za takvo djelovanje ima bezbroj primjera, kao što ima primjera propadanja šumskog fonda na onim područjima gdje su te organizacije likvidirane i prestale sa radom. NOVI ZAKON O SUMAMA OMOGUĆUJE POVOLJNIJI RAZVOJ ŠUMARSTVA NA KRŠU U takvim organizacionim i materijalnim prilikama šumarstvo Dalmacije dočekuje stupanje na snagu novog Zakona o šumama, koji nakon 22 godine stagnacije i degradacije ove djelatnosti stvara uvjete za jedan intenzivniji i organiziraniji rad. Osnovu za nova i kvalitetnija rješenja u pogledu tretmana šuma uopće, a posebno onih na području krša, sadržana u novom Zakonu o šumama, omogućile su ustavne odredbe. Ustav proglašava šume i šumska zemljišta, radi općekorisnih funkcija koje obavljaju, dobrom od općeg interesa i obavezuju na primjenu mjera kojima se osigurava njihovo trajno održavanje i obnova. U odnosu na šume krša član 119. Ustava SRH posebno propisuje da se »zakonom, odnosno odlukom općinske skupštine utvrđuju izvori sredstava za pošumljivanje goleti i krša te za zaštitu šuma od požara.« Pored ovih ustavnih odredbi koje se izričito odnose na šume i šumska zemljišta, posebnu mogućnost za rješenje položaja šumarstva na kršu dalo je ustavno načelo o osiguranju načina i uvjeta obavljanja djelatnosti od posebnog društvenog interesa (među koje spada i gospodarenje šumama) putem samoupravnih interesnih zajednica u kojima se razrješavaju odnosi i obaveze između korisnika i davaoca usluga, a to su kad se radi o šumama organizacije udruženog rada korisnice privrednih i općekorisnih funkcija šuma i organizacije udruženog rada šumarstva. Konkretizacija i razrada navedenih ustavnih načela u Zakonu o šumama posebno je značajna za šume na kršu jer se njegovim odredbama organizacija gospodarenja šumama prilagođuje specifičnim prilikama koje ovdje vladaju i definira položaj šumarskih radnih organizacija, a zatim utvrđuje način financiranja biološke reprodukcije i zaštite šuma. Te odredbe obrađuju se u posebnom poglavlju Zakona »Šume i šumska zemljišta na području krša«. Za razliku od kontinentalnog dijela Republike u kome se i dalje organizacija gospodarenja šumama odvija unutar šumskoprivrednih, odnosno šumskogospodarskih područja, Zakon u 61. 69. propisuje da se unutar područja krša osnivaju tzv. uža područja kojima će se »gospodariti vodeći računa o posebnim prilikama, odnosima i potrebama«. Uža područja se utvrđuju i mijenjaju društvenim dogovorom kojeg zaključuju skupštine zajednica općina, skupštine općina, privredne komore, poslovne zajednice za šumarstvo i regionalni sindikati radnika šumarstva i prerade drva. 398 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Užim područjem šuma i šumskih zemljišta gospodari jedna šumskogospodarska organizacija (čl. 70.) i to na temelju programa kojim se utvrđuju mjere i radnje u gospodarenju i zaštiti šuma, kao i visina potrebnih financijskih sredstava za njegovu realizaciju (čl. 71.). Ovim odredbama se na odgovorajući i jedinstven način rješava organizacija gospodarenja šumama na kršu tj. putem užih područja kojima gospodare šumsk o-g ospodarske organizacije. Zakon ne precizira kriterije prema kojima se utvrđuju uža područja za gospodarenje šumama na kršu. Intencija je međutim predlagača Zakona bila da utjecaj kraških općina jia politiku šumarstva na njihovoj teritoriji treba da dođe do većeg izražaja, obzirom na pretežno općekorisne funkcije šuma i mogućnost općina da kao nosioci ukupnog društvenog interesa na svom području te funkcije unapređuju kroz povezivanje svih zainteresiranih. Dosadašnji status šumarstva na kršu upravo je onemogućavao da se općine odnose s više brige prema šumama, a često je bio i uzrokom sukoba interesa između njih i šumarskih radnih organizacija. Iz tog razloga, kao i s obzirom na ustavnu obavezu općina da sudjeluju u financiranju programa gospodarenja šumama na svom području, najcjelishodnije će biti da se tzv. uža područja formiraju unutar granica pojedinih općina, što ne isključuje mogućnost da se ona formiraju za područje dviju ili više općina u slučaju kada to više odgovara interesima gospodarenja i općina. Time bi se na većem dijelu područja krša potvrdila postojeća teritorijalna podjela, koja je najčešće i pored organizacione neujednačenosti (privredne organizacije — šumska gospodarstva i šumarije, ustanove, referade pri organima uprave) vezana za granice općina, ali sada obzirom na novi status koji šumarstvo po Zakonu dobiva, sistemski definirana i sadržajno funkcionalna. Drugi značajan problem za područje krša kojeg rješava novi Zakon o šumama jest financiranje progra ma gospodarenja šumam a. Tako se u članu 72. propisuje da sredstva za biološku reprodukciju i zaštitu šuma od požara na području krša osiguravaju: — organizacije udruženog rada koje gospodare šumama na tom području, — općine, — Republika i — Samoupravna interesna zajednica za unapređenje šuma na području krša. U članu 73. nadalje se precizira da se ta sredstva osiguravaju na osnovu usvojenog programa gospodarenja šumama i zaključenog društvenog dogovora u kome se »utvrđuje visina učešća pojedinih sudionika u osiguranju sredstava, način i mjere za provođenje programa za gospodarenje šumama te obaveze i društveno odgovornost sudionika dogovora za ostvarivanje dijela programa za koji osiguravaju sredstva«. U istom članu preciziraju se namjene za koje pojedini sudionici osiguravaju sredstva: — organizacije udruženog rada koje gospodare šumama za stručnu službu te osnovno održavanje, čuvanje i zaštitu šuma i to iz sredstava koja ostvaruju gospodarenjem šumama; — skupštine općina za radove na pošumljivanju i zaštiti šuma od požara, kao i za održavanje šuma, ukoliko to organizacije koje gospodare šumama nisu u stanju osigurati iz vlastitih prihoda; 399 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 66 <-- 66 --> PDF |
— Republika za radove na pošumljivanju i zaštiti šuma od požara i — Samoupravna interesna zajednica za unapređenje šuma na području krša za one radnje i mjere koje propisuje Zakon i koje se odrede društvenim dogovorom. Obaveza općina i Republike u osiguranju sredstava za pošumljivanje krša (proširena reprodukcija) i zaštiti šuma od požara proizlazi iz spomenute odredbe člana 119. Ustava SRH. No, pored toga, prema Zakonu, općina je dužna osigurati sredstva za osnovno održavanje šuma na svom području, ukoliko za tu namjenu nisu dovoljna sredstva radnih organizacija koje gospodare šumama. Naime, osnovni nedostatak dosadašnjeg sistema gospodarenja šumama na kršu bio je upravo u tome što nije osiguravao ni osnovno održavanje šumskog fonda, odnosno što je brigu o njemu prepustio isključivo radnim organizacijama, a one to iz raspoloživih prihoda nisu bile u stanju postići. Pojedine općine su, doduše, i do sada intervenirale svojim sredstvima za pokriće troškova održavanja šuma, no obim te intervencije ovisio je o razumjevanju pojedinih rukovodećih ljudi za potrebe šuma. Tamo gdje je takvo razumijevanje izostalo, dolazilo je do ukidanja šumarskih radnih organizacija. Kroz Samoupravnu interesnu zajednicu za unapređenje šuma na kršu najdirektnije se sprovodi u život načelo da brigu o šumama, pored društva kao cjeline (što se osigurava kroz obaveze općina i Republike), treba da vode u prvom redu oni koji iz njih na neposredan ili posredan način crpe koristi, a to su radne organizacije određenih djelatnosti. Ovoj Zajednici Zakon posvećuje posebno poglavlje (61. 76. — 81.). Samoupravna interesna zajednica za unapređenje šuma na području krša osniva se samoupravnim sporazumom kojeg zaključuju organizacije udruženog rada koje gospodare šumama sa organizacijama udruženog rada iz djelatnosti ugostiteljstva, turizma, lovstva, trgovine, industrije za preradu drveta i prekomjernih zagađivača atmosfere, poljoprivrede, vodoprivrede i elektroprivrede. Zajednica se osniva za čitavo područje krša i na osnovi svog programa rada brine se osobito za (61. 77.): — »biološku reprodukciju šuma; — pošumljivanje šumskih površina uništenih požarom; — suzbijanje biljnih bolesti i štetnika većih razmjera; — izvedbu radova na preventivnoj zaštiti šuma od požara (čišćenje šuma, prosjeke i osmatračnice); — izradu programa za gospodarenje šumama za uža područja krša (radovi na uređivanju šuma)«. Potrebna sredstva za ostvarivanje programa rada Zajednice osiguravaju članice plaćanjem doprinosa iz dohotka. Pored odredbi kojima se definira organizacija šumarstva na kršu i status šumskogospodarskih organizacija te osiguranje sredstava za financiranje potrebnih radova, vrlo je značajna i odredba člana 74. Zakona prema kojoj se šumski požari na području krša smatraju elementarnim nepogodama, u koliko prijete da izazovu štetne posljedice većeg opsega. Ova odredba oba |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 67 <-- 67 --> PDF |
vezuje sve one pojedince, organe i organizacije koji su na osnovu odgovarajućih propisa dužni sudjelovati u borbi protiv elementarnih nepogoda i na sudjelovanju u sprečavanju i gašenju šumskih požara. AKTIVNOST GRUPACIJE ZA ŠUMARSTVO PRIVREDNE KOMORE ZA DALMACIJU NA RJEŠAVANJU POLOŽAJA ŠUMARSTVA NA KRŠU Šumarske radne organizacije Dalmacije svjesne činjenice da je nepovoljan i težak položaj u kome su se našle u prvom redu posljedica pomanjkanja odgovarajućeg sistemskog rješenja za funkcioniranje djelatnosti šumarstva u specifičnim uslovima krša, vrlo aktivno su se putem svoje grupacije pri Privrednoj komori za Dalmaciju već od samog početka uključile u pripreme oko izrade Zakona o šumama. Nastojanje šumarskih organizacija za povoljniji tretman šumarstva na kršu datira zapravo od 1955. godine kada je ukinut Republički fond za unapređenju šumarstva. Od tada pa sve do početka izrade novog zakona poduzet je čitav niz akcija kroz Grupaciju. Savez društava inženjera i tehničara i Vijeća saveza sindikata, te je u sklopu njih održano više savjetovanja i skupova na kojima su prezentirani materijali s odgovarajućim prijedlozima. Nažalost, sve te akcije nisu dale rezultata. Doduše republički zakon o šumama iz 1967. godine je u članu 33. propisao da se općinama na području krša u cilju napređenja šumarstva ustupa dio sredstava iz republičkog učešća u saveznom porezu na promet proizvoda šumarstva i prerade drva. No i ta skromna sredstva nisu nikad realizirana u zakonom propisanom iznosu radi pogrešnog načina obračuna primjenjivanog po uputama Republičkog sekretarijat za financije, pa je njihov utjecaj na poboljšanje položaja šumarstva na kršu bio beznačajan. Naročito živu aktivnost provode sve šumarske radne organizacije s područja krša zajedno s Republičkim sekretarijatom za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo nakon katastrofalnih šumskih požara u ljeto 1971. g. koji su ozbiljno ugrozili šume priobalnog područja Republike. Rezultat tih akcija bio je da su najviša republička predstavnička tijela donijela niz zaključaka i odluka u cilju rješavanja položaja šumarstva na kršu. Tako se u Zaključcima Sabora SRH od 28. prosinca 1971. g. (N. N. br. 56/71.) pod točkom 3. navodi: »Posebno treba u suradnji s Republičkim sekretarijatom za financije razmotriti i dati prijedlog za sistemsko rješenje materijalnog položaja šumarstva, kako bi ono moglo obaviti preventivne poslove zaštite koje se mu propisima stavljeni u nadležnost. Pri tome treba predložiti i izvore financiranja «. Radi provedbe ovog Zaključka Republički sekretarijat za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo izrađuje prijedlog sistemskog rješenja položaja šumarstva na kršu u vidu Nacrta zakona o osnivanju regionalnih fondova za zaštitu šuma od požara u priobalnom području. Premda je nacrt ovog zakona dostavljen Predsjedniku Sabora još u studenom 1972. g., postupak za njegovo usvajanje nije proveden jer je naknadno zauzet stav da je 401 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 68 <-- 68 --> PDF |
problem položaja šumarstva na kršu potrebno riješiti u skladu s načelima koja će donijeti novi Ustav, a pripreme za usvajanje kojega su tada bile u toku. Ustav SFRJ i Ustav SRH iz 1973. g., kako je već naglašeno, svojim odredbama o samoupravnim interesnim zajednicama pružili su mogućnost i za odgovarajuće rješenje položaja šumarstva na kršu. Kako se u međuvremenu otpočelo s izradom nacrta zakona o šumama šumarske radne organizacije s područja Dalmacije stale su na stanovište da je svrsishodni je da se problem šumarstva na kršu rješava tim zakonom odnosno da će se zakonom o šumama postići temeljitija i sveobuhvatni ja rješenja nego i kroz ranije predloženi zakon o osnivanju regionalnih fondova za zaštitu šuma od požara. Takvo stanovište je i prihvaćeno od nadležnih republičkih organa. S tim u vezi Grupacije za šumarstvo i preradu drva Privredne komore za Dalmaciju izrađuje u srpnju 1975. g. Informaciju o problemima šumarstva kraškog područja SRH s prijedlogom njihovog rješenja". Ovu Informaciju razmatra i usvaja izvršno vijeće Skupštine zajednice općina Split na svojoj sjednici od 16. srpnja 1975. g. te je sa svojim zaključkom dostavlja Izvršnom vijeću Sabora i Republičkom sekretarijatu za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo. Nakon toga Informaciju razmatraju, a njene stavove i prijedloge prihvaćaju: Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske na Savjetovanju održanom u Zadru 4 — 6. ožujka 1976. g., Izvršno vijeće Skupštine Zajednice općina Rijeka na sjednici od 9. srpnja 1976. g., te Vijeće grupacija za šumarstvo i preradu drva Privredne komore Hrvatske i Izvršni odbor Poslovne zajednice šumarstva i prerade drva na zajedničkoj sjednici od 17. VI 1976. g. Time su prijedlozi Grupacije za sistemsko rješenje položaja šumarstva na kršu dobili najširu društvenu podršku, pa su poslužili Republičkom sekretarijatu za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo pri izradi prijedloga zakona o šumama kao temelj za definiranje odredaba koje se odnose na šume i šumska zemljišta na području krša. Na taj način su temeljna načela za sistemsko rješenje položaja šumarstva na kršu predložena od strane Grupacije za šumarstvo i preradu drva Privredne komore za Dalmaciju ugrađena u Zakon o šumama. To je postignuto ne samo zahvaljujući širokoj podršci koju je dobila Informacija, već također i zahvaljujući punom razumijevanju za probleme krša Republičkog sekretarijata za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo, odnosno odgovornih ljudi u njemu na čelu sa republičkim sekretarom ing. Radom P a v~ 1 o v i ć e m, kao i respektiranju i uvažavanju s njihove strane mišljenja i prijedloga koje su kao predlagači zakona dobili od udruženog rada. Sada, kada su nakon 22 godine uporne borbe šumara stvoreni osnovni preduvjeti za poboljšanje položaja šumarstva na kršu, pred šumarstvom Dalmacije predstoje novi napori za optimalnu realizaciju svih onih rješenja koja omogućuje zakon. * Ova je Informacija objavljena i u Šumarskom listu 1975. god. br. 7 — 10. (Urednik) 402 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Zakon propisuje relativno kratke rokove za sprovođenje u život pojedinih njegovih odredbi. Za područje krša su najznačajnije: — društveni dogovor o utvrđivanju užih područja za gospodarenje šumama unutar područja krša; — izrada programa za gospodarenju šumama na užim područjima krša; — društveni dogovor o osiguranju sredstava za reprodukciju i zaštitu šuma na području krša; — samoupravni sporazum o osnivanju samoupravne interesne zajednice za unapređenje šuma na kršu. O ovim dokumentima ovisit će kvalitet rješenja koja se njima provode. Od posebne je važnosti da šumarstvo ponudi takve programe koje će biti realni i atraktivni za sve sudionike u društvenim dogovorima i samoupravnim sporazumima, jer će o tome ovisiti koliko će interesa oni pokazati za njihovu realizaciju i koliko će sredstva u tu svrhu biti spremni da izdvoje. Pored toga šumarstvo će se trebati maksimalno založiti da se svi navedeni dokumenti na vrijeme izrade, te s tim u vezi pokretati inicijative i predlagati rješenja. Krajnje nepovoljan položaj u kome se šumarstvo preko dva decenija nalazilo rezultirano je poznatim štetnim posljedicama, naročito u organizacionom i kadrovskom pogledu. Jasno je da tako oslabljeno šumarstvo ne bi bilo u stanju da se nosi sa svim ovim zadacima. Radi toga su šumarske radne organizacije Dalmacije paralelno s akcijom za rješenje položaja šumarstva na kršu putem Zakona o šumama povele akciju za udruživanje rada i sredstava, kako bi na taj način stvorile osnovne organizacione, kadrovske i materijalne preduvjete za sprovođenje u život svih onih rješenja koje zakon omogućuje. U ovom momentu odlučilo se za udruživanje u poslovnu zajednic u time da se kasnije, ukoliko to bude u interesu razvoja, priđe na tješnje udruživanje. Osnovni cilj udruživanja u poslovnu zajednicu je utvrđivanje i provođenje jedinstvene poslovne politike radi ostvarivanja što boljih rezultata u gospodarenju šumama u specifičnim uslovima krša Dalmacije, stabilnijeg i racionalnijeg poslovanja, povećanja dohotka i podizanja standarda radnika. Samoupravni sporazum o udruživanju prihvaćen je od radnika svih radnih organizacija putem održanih referenduma, potpisan od ovlaštenih predstavnika te je od izabranih delegata konstituirana skupština Poslovne zajednice šumarstva Dalmacije i njeni organi, pa je time zajednica počela djelovati. Mogućnosti za unapređenje i zaštitu postojećih šuma te podizanje novih stvorene novim Zakonom o šumama, uz nastojanja šumarskih radnih organizacija da se na samoupravnoj osnovi što bolje organiziraju, pružaju nam opravdanu nadu da će područje krša postati zelenije, a time i bogatije, ljepše i korisnije, ne samo za ljude koji u njemu žive već i za čitavu našu domovin u.** ** Ovaj članak objavljen je i u glasilu Privredne komore za Dalmaciju — »Privreda Dalmacije« (br. 7—8/1977.) |