DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 57     <-- 57 -->        PDF

ZAŠTITA ČOVJEKOVE OKOLINE I ŠUMARSKI KADROVI


Zvonimir Tomac


dipl. ing. šum. Rijeka — Rovinj


Izuzevši djelovanje prirodne stihije, kakovog li može biti djelovanja u
prirodi bez čovjeka?


Kad je čovjek shvatio da može u prirodi smišljeno regulirati tokove
njenog razvoja, započela je era humanizacije prostora što je pak često bilo
istovjetno s uništavanjem datoga. Humanizacija je bila normalna, pozitivna,
pohvalna tako dugo dok god je bilo nehumaniziranoga prostora dovoljno,
tako da je ovaj prevladavao u odnosu na humanizirani. No čim se odnos počeo
okretati u korist »humaniziranog« počelo se za čudo shvaćati da djelomično
ono što je bilo normalno, progresivno i pohvalno u stvari bi se moralo
i drugačije valorizirati.


Kad je bilo obilje šuma pa je netko iskrčio šumicu i podigao naselje,
saobraćajnicu, industriju i si. onda je to bio progresivan korak, no kad
je tih namjenskih krčenja postalo toliko da je šumsko područje prema is-
krčenom postalo maleno započela je vika — čuvajte šume i čuvajte čovjekovu
okolinu, te šuma dobiva epitete iz medicinskog i pjesničkog rječnika,
jer


ČOVJEK STVARA, ČOVJEK MIJENJA, ČOVJEK UNIŠTAVA.


U riječkoj općini bilo je 1970. godine po stanovniku 0,10 ha (1000 m2)
očuvanih šuma. Optimistički dugoročnim planom melioracija utvrđeno je da
imade prikladnih površina, te da bi se moglo do 2000 godine melioracijama
ukupna šumska površina povećati za 50´% (to je ujedno i limitna granica
mogućnosti jer u okviru općinskih granica nema daljnjih površina). No
ako postavimo pitanje: koliko će površina biti tada — 2000-te godine —
na raspolaganju budućem građaninu za njegovu rekreaciju na šumskom
zraku . . . odgovor glasi : . . . oko 500 m2 . . . jer će se broj stanovnika skoro
potrostručiti! Da bi se meliorirala još moguća i jedino za šumu prikladna
površina prevelik je i navodno neprihvatljiv teret za ovu generaciju, tako
da će 2000-tu godinu dočekati šumske površine kakove su i danas, ako se
još ne smanje ili kvalitetno ne degradiraju. U tom slučaju će budućem stanovniku
biti na raspolaganju samo nešto preko 300 m2 (tri puta manje nego
danas) šumske industrije kisika.


Tako će biti u Rijeci. Ne treba međutim pretpostavljati da će drugdje
biti drugačije. Bila to Rijeka, bila to Hrvatska, bila to Evropa ili cijeli
svijet površine prirodnih ambijenata će se smanjivati apsolutno i proporcionalno
upravo tako progresivno kako će rasti izgradnja i broj stanovnika.