DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 52 <-- 52 --> PDF |
UTJECAJ ŠUME NA ZDRAVLJE ČOVJEKA Prof. dr Konrad Pintarić, Sarajevo Naše društvo je danas u fazi industrijalizacije i motorizacije, a stanovništvo se sve više koncentrira u veće gradske aglomeracije, tako da prema RUPPERT-u (6), u industrijski razvijenim zemljama oko 80% stanovništva živi u gradovima, koji su neprirodna sredina po život čovjeka. Tu vlada posebna klima sa specifičnim uslovima topline, zrak je zagađen, saobraćaj je veoma živ, motorizacija stvara buku i dr., što je za ljudski organizam potpuno strano. U gradovima i industrijskim centrima u jednom litru zraka lebdi i do 500.000 čestica prašine, dima i aerosola, odnosn o 200 do 1000 put a više ne go u šumi. Prema HASEL-u (3), u Rurskoj oblasti ima tvornica koje izbacuju dnevno po 400 do 600 tona prašine i plinova, ili 20—30 željezničkih vagona nosivosti 20 tona tako, da se godišnje izbacuje 2 — 4, ponekad i 20 tona, nečistoća po hektaru. Zahvaljujući sve intenzivnijem automobilskom saobraćaju, svakodnevno se izbacuje u atmosferu velika količina čestica asfalta i gume, a sagorijevanjem jedne litre benzina izbacuje se u okolinu oko 400 mg olovnih spojeva (KELLER). Sve to ima za posljedicu da su u gradovima i industrijskim centrima bistri i vedri dani veoma rijetki. I u mnogim našim gradovima i industrjskim centrima zagađenost atmosfere već znatno prelazi tolerantnu granicu. Mnogobrojne biljke i životinje, razna mehanizirana sredstva te sagorijevanje organskih goriva (ugljen, nafta) zahtijeva utrošak ogromne količine kisika, a u atmosferu izbacuju razne plinove kao spojeve dušika, sumpora, klora, fluora, ugljenoksida i dr. Mjerenjima koja se vrše, ustanovljeno je da se sadržaj COa u atmosferi povećava godišnje za oko 0,2% od prosječne količine i da je količina ovog plina koja je koncem prošlog stoljeća iznosila oko 0,03%, 1965. godine iznosila 0,04%. Ovaj porast sadržaja COŽ nije još ni iz daleka opasan za zdravlje čovjeka, jer tek koncentracije od 5% i više mogu izazvati nepoželjne posljedice, kao što su vrtoglavica, nesvjestica pa čak i smrt. U procesu fotosinteze biljni svijet proizvodi znatne količine kisik a vezujući COj, a na svaki gram vezanog CO2 oslobađa se 0,73 grama kisika. Pod pretpostavkom da je u našim šumama prosječni volumni prirast biomase oko 5,5 m3 po hektaru godišnje, proizlazi da se u t ok u vegetacionog perioda u prosječnom trajanju od 150 dana oslobađa po hektaru oko 3752 kg Oj. Ako usporedimo oslobađanje kisika s potrošnjom kisika možemo konstatirati da potrošnja kisika prelazi proizvodnju, što bi na prvi pogled moglo dovesti do zaključka da će kisika biti nedovoljno. Međutim, treba imati u vidu da se u atmosferi nalaze ogromne količine kisika, koja prema proračunima iznosi 1,3 x 1018 tona i da 386 |