DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 5     <-- 5 -->        PDF

ZAKON O VRAĆANJU NACIONALIZIRANOG DIJELA ZGRADE
»ŠUMARSKI DOM« U ZAGREBU


1. UVOD
Zora pucabit će dana . . .


P. Preradović (Zadar 1914)
U ovom radosnom i svečanom trenutku objavljivanja Zakona o vraćanju
— 1961 godine — nacionaliziranog dijela zgrade »Šumarski dom« iznosimo
po dužnosti društvenog kroničara, pred čitatelje Šumarskog lista i cjelokupno
članstvo Saveza, kraći historijat o akcijama i naporima koje su
poduzimale današnje uprave Saveza u vezi vraćanja prava korištenja, upravljanja
i raspolaganje ovom šumarskog zgradom, kao i o organiziranom djelovanju
prošlih šumarskih pokoljenja poduzetim oko izgradnje doma.


Ovdje objavljujemo u cijelosti zahtjev Saveza, koji je upućen Saboru
SR Hrvatske u vezi vraćanja nacionaliziranog dijela zgrade Šumarski dom,
potkrijepljene brojnim podacima i činjenicama.


Savez je smatrao korisnim da se sadržajem našega podneska Saboru
upozna — kao dobre poznavaoce problematike društvenih domova — i zamoli
za što snažniju podršku i dr I. Margana, predsjednika SSRNH, ing.


B. Bakrača, člana Predsjedništva SRH, ing. R. Pavlovića, republ. sekretara
za šumarstvo, ing. F. Knebla, predsjednika saborske komisije za zaštitu
prirode, ing. T. Krnjaka, glav. inspektora za šumarstvo SRH, ing. V. Radauša,
predsjednika Saveza IT Hrvatske. Predsjedništvo sindikata radnika Industrijske
prerade drva i šumarstvo SRH i Republ. privrednu komoru.
339




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 6     <-- 6 -->        PDF

SLUŽBENI LIST SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE


Foštarina plaćena u Po^lf


Broj 25 — Gođ. XXXIII (CXXXIX) Zagreb, ponedjeljak 20. lipnja 1977.


41U00 Za «reu


Na temelju člana 389. Ustava Socijalističke Republike
Hrvatske, donosim


UKAZ


o proglašenju Zakona o vraćanju dijela zgrade »Šumarski
dom«
Savezu inženjera i tehničara šumarstva i drvne
industrije Hrvatske


Proglašava se Zakon o vraćanju dijela zgrade »Šumarski
dom« Savezu inženjera i tehničara šumarstva i
drvne industrije Hrvatske, koji je Sabor Socijalističke
Republike Hrvatske donio na sjednici Vijeća udruženog
rada 16. lipnja 1977, Vijeća općina 16. lipnja 1977. i na
sjednici Društveno-političkog vijeća 16. lipnja 1977. godine.


Broj: 618/77
Zagreb, 20. lipnja 1977.
Predsjednik
Predsjedništva SR Hrvatske
Jakov Blažević v. r.


ZAKON


o vraćanju dijela zgrade »Šumarski dom« Savezu inženjera
i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske
Član 1.


Savezu inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske,
radi ostvarivanja njegovih ciljeva, vraćaju se prava u pogledu
korištenja i raspolaganja kao društvenim sredstvom dijela zgrade
»Šumarski dom«, u Zagrebu, Mažuranićev trg 11, Ulica 8. maja 1945.
br. 82 i Perkovčeva ulica broj 5, sagrađene na kt. čest. br. 3363
upisanoj u z. k. ul. br. 4558 k. o. Grad Zagreb, nacionaliziranog
rješenjem br. 04/KN-609-8-1959. od 17. travnja 1961. Komisije za nacionalizaciju
pri Narodnom odboru općine Donji Grad — Zagreb.


Clan 2.


Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske
dužan je dosadašnjim korisnicima te nekretnine naknaditi uložena
sredstva kojima je povećana vrijednost te nekretnine.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Član 3.
Na prijedlog Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne
industrije Hrvatske, Općinski sud u Zagrebu upisat će pravo korištenja
i raspolaganja nekretnine iz člana 1. ovoga zakona na ime i u
korist toga saveza u zemljišnim knjigama.


Član 4.
Ovaj zakon stupa na snagu slijedećeg dana nakon objave u »Na


rodnim novinama«.
Broj: 5189-1977
Zagreb, 16. lipnja 1977.


SABOR
SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE


Predsjednik Predsjednik Sabora
Vijeća udruženog rada dr. Ivo Perišin, v. r.
Jozo Petović, v. r.
Predsjednik
Vijeća općina
Neda Andrić, v. r.
Zamjenjuje predsjednika
Društveno-političkog vijeća
potpredsjednik
Mato Orešić, v. r.


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA
ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE
Zagreb, Mažuranićev trg 11
Telefon: 444-206
Broj: 72/77 Zagreb 28. IV. 1977. god.


Predmet: Zakon o vraćanju
Šumarskog doma — molba


IZVRŠNO VIJEĆE SABORA
SR HRVATSKE


Zagreb
Opatička 1


Molimo Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske da, na temelju čl. 396 Ustava
SRH i dokumentacije koje je priložena ovoj molbi, predloži Saboru SR
HRVATSKE da donese


ZAKON


O VRAĆANJU NACIONALIZIRANOG DIJELA ZGRADE »ŠUMARSKI DOM«
U ULICI 8. MAJA 1945. br. 82 i PERKOVCEVE UL. br. 5 SAVEZU INŽENJERA
I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE,




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 8     <-- 8 -->        PDF

KOJIM SE (SAVEZU) DAJE PRAVO U POGLEDU KORIŠTENJA I RASPOLAGANJA
SPOMENUTIM DIJELOM ZGRADE, A RADI OSTVARIVANJA
NJEGOVIH DRUŠTVENO-STRUCNIH CILJEVA PREDVIĐENIH STATUTOM
SAVEZA I PREDLOŽENIM PLANOM RADA.


Ovu našu molbu obrazlažemo slijedećim činjenicama: Dvokatnu zgradu
»Šumarski dom« s glavnim pročeljem i ulazom u ul. 8 maja 1945 br. 82
i s dva bočna krila tj. istočno krilo s ulazom iz Mažuranićevog trga 11 i
zapadno bočno krilo s ulazom iz Perkovčeve br. 5 izgradilo je 1898. g. članstvo
Hrvatsko-slavonskog Šumarskog Društva (današnji Savez inženjera i
tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske) bez pomoći tadanjih državnih
vlasti, s mnogo truda i uz najsložniji rad šumarske struke. Troškovi
izgradnje ovoga doma su iznosili 116.000 forinti i pokriveni su bili vlastitim
sredstvima društva, članskim doprinosom i podizanjem zajma kod Brodske
imovne općine u Vinkovcima u iznosu od 70.000 forinti uz 2% kamata
i rokom otplate kroz 28 godina.


»Šumarski dom« je izgrađen 1898. g. i u njegove prostorije uselila je
ŠUMARSKA AKADEMIJA i tu ostala sve do 1919. godine. Akademija je
koristila gotovo čitavu zgradu za smještaj učionica i nastavnih kabineta.
U glavnom gradu Hrvatske Akademije je djelovala kao sastavni dio tadanjeg
Mudroslovnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, a 31. VIII. 1919. godine prerasla
je u Šumarski odjel samostalnog Gospodarsko-šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu. Novo-osnovani Šumarski odjel nastavio je u »Šumarskom
domu« započeti rad na osposobljavanju vlastitih sinova za budući praktični
i znanstveni rad u šumarstvu.


1946. godine Šumarski je fakultet odselio u Maksimir (Šimunska broj
25), dok se u slobodni dio prostorija uselio Elektrotehnički fakultet, a preostali
dio prostora koristilo je Šumarsko Društvo Hrvatske za svoju obimnu
i razgranatu društvenu-stručnu djelatnost, kao i za rad Instituta za šumarska
i lovna istraživanja.


1959. godine Komisija za nacionalizaciju pri NO općine Donji grad —
Zagreb donijela je — pod brojem: 04´KN-609/8-1959 od 17. 4. 1961. g. — rješenje
kojim je polovina zgrade »Šumarski dom« nacionalizirana i postala
društveno vlasništvo. Istodobno je spomenuta Komisija za nacionalizaciju,
rješenjem pod istim brojem ,ostavila tadanjem Šumarskom Društvu Hrvatske
dio poslovnih prostorija u prizemlju, I. i II. katu, kao i u podrumu, koje su
upisane u zemljišne knjige kao vlasništvo navedenog društva (Saveza).


Sadašnji korisnici prostorija u nacionaliziranom dijelu zgrade (zapadni
dio »Šumarskog doma« od glavnog pročelja u ul. 8. maja br. 82, kao i bočni
dio u Perkovčevoj ulici br. 5) jesu:


čisti poslov. prostor u m


1. Tehnološki fakultet — organ, kemija koristi 249,69
2. Institut za drvo — Zagreb 292,67
3. Institut za zemlje u razvoju 220,99
4. Centar za kulturu grada Zagreba 50,60
Svega: 813.95


(Poslovni prostor 813,95 ms + podrumski prostorije 238,86 m´-= 1.052,81 m2)


342




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Preostali dio, onaj koji je Komisija za nacionalizaciju ostavila bivšem
vlasniku »Šumarskog doma« tj. današnjem Savezu inženjera i tehničara
šumarstva i drvne industrije Hrvatske, i koji ga koristi za svoje društvene
i stručne potrebe, kao i za smještaj svojeg kolektivnog članstva.


Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo, odnosno današnji Savez inženjera
i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, osnovan je prije 130 godina
(1846 g.) i smatra se najstarijim šumarskim društvom u ovom dijelu
Evrope. To je dobrovoljno udruženje građana, koje okuplja u članstvo Saveza
tehničke kadrove šumarstva i drvne industrije Hrvatske i spada u najaktivnije
stručno članstvo centralnog Saveza inženjera i tehničara Hrvatske
(Berislavićeva ul. br. 6).


Potpisani Savez, putem svojih teritorijalnih Šumarskih društava (18 društava
na području SR Hrvatske) sa sjedištima u većim šumarskim centrima
i općinama, u kojem je učlanjeno preko 2.150 inžnjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije, ide u korak s tekovinama naše revolucije i Titove
samoupravne socijalističke zajednice. Dobrovoljno i sa entuziazmom radi
na očuvanju, unapređenju šuma, kao i na propagandi i popularizaciji šumarstva,
zaštiti čovjekove okoline i si.


U cilju što jačeg i šireg angažiranja u izgradnji naše socijalističke samoupravne
zajednice, napose privrednih grana šumarstva i drvne industrije,
Savez svoje članstvo potiče putem organiziranja stručnih kongresa, savjetovanja,
naučnih simpozija, stručnih predavanja i tečajeva, ekskurzija, društvenih
skupština, plenuma i si.


Značajna se aktivnost Saveza očituje u izdavačkoj djelatnosti: objavljivanjem
znanstvenih i praktičnih stručnih djela, udžbenika, časopisa, praktičnih
priručnika, popularnih edicija iz područja šumarske propagande i si.


U cilju što jačeg i šireg angažiranja u izgradnji naše socijalističke samouprane
zajednice, napose privrednih grana šumarstva i drvne industrije,
Savez svoje članstvo potiče putem organiziranja stručnih kongresa, savjetovanja,
naučnih simpozija, stručnih predavanja i tečajeva, ekskurzija, društvenih
skupština, plenuma i si.


Značajna se aktivnost Saveza očituje u izdavačkoj djelatnosti: objavljivanjem
brojnih znanstvenih i praktičnih stručnih djela, udžbenika, časopisa,
praktičnih priručnika, popularnih edicija iz područja šumarske propagande
i si.


Značajnu je i veliku ulogu odigrao naš ŠUMARSKI LIST, kojega Savez


— bez prekida — izdaje već punih 100 godina (1876 g.). Šumarski je list
— uz Liječnički vjesnik — najstariji stručni časopis na području SFRJ i
u ovom djelu Evrope, koji je na svojih 51.000 stranica stručnog i društvenog
sadržaja znatno pridonio usavršavanju šumarskih stručnih kadrova i udario
temelje organiziranom i znanstvenom pristupu šumarstvu.
Za što uspješniji rad potpisanom Savezu potreban je daljnji prostor
kako bi mogao pristupiti realizaciji svojih zadataka, koje je zacrtala i usvojila
87. redovna skupština održana 16. XII. 1976. g.


Na spomenutoj skupštini donesen je zaključak da se odmah pristupi —
u Godini zaštite čovjekove životne i radne okolice — osnivanju snažnog CENTRA
ZA PROPAGANDU I POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA unutar Saveza.


343




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Ovaj Centar postavlja pred Savez slijedeće zadatke:


1. Održavanje trajne akcije pod nazivom »DANI ŠUME I
ŠUMARSTVA SR HRVATSKE«, zatim organiziranje — u ŠUMARSKOM
DOMU — stalnih i povremenih — namjenskih — izložaba
iz područja šumarstva (pošumljivanje, koristi od šume i uloga
šume u zaštiti čovjekove okoline, problematiku koza i kozarstva,
šumski požarevi, bujice, šumske štete, upotrebu drva, drvo u
umjetnosti, duborezi, intarzije, skulpture, suveniri i si.),
2. Organziranje snimanja stručnih filmova, formiranje šumarske
filmoteke, xiloteke, foto-odjela, propagandnih fotosa, arhiv klišeja,
plakata i si.
3. Osnivanje Šumarskog muzeja, zbirke oruđa i alata, pribora,
sjemena, primjeraka drva i dr.
4. Proširenje izdavačke djelatnosti izdavanjem: stručnih publikacija
i priručnika, popularnih brošura o životu i ulozi šuma,
godišnjih kalendara, monografija, atlasa, plakata, šumarskih tiskanica
i dr.
5. Trajna propagandna aktivnost: održavanje aktualnih stručnih
predavanja diljem SR Hrvatske, sastajalište mladih prijatelja
prirode, prikazivanjem filmova, pisanje stručnih reportaža za
dnevnu, tjednu i mjesečnu štampu, suradnja s RTV i si.
6. Povremene akcije: Organiziranje povremenih izložbi s radovima
intarzista, duborezaca, skulptatora, slikara i dr.
7. Formiranje arhiva šumarstva i prikupljanje stručne građe,
gospodarskih osnova, kronika rada, informacija itd.
Našim pravilima i statutima već je u prošlosti bilo predviđeno — a
i danas je na snazi — da Savez osigurava svojem kolektivnom članstvu
uredski prostor u cilju što uspješnijeg razvitka i napretka struke. To je bio
osnovni razlog pristupanja izgradnji »Šumarskog doma« 1898. godine i stavljanje
pretežnog dijela zgrade na raspolaganje šumarskom školstvu punih
48 godina.


U ovom času Savez najviše zabrinjava sadašnje nesređeno stanje oko
održavanja zgrade, prokišnjavanje krovišta, dotrajala kanalizacijska i sanitarna
mreža, atmosferilijama i zagađivanjem nagrizena vanjska stolarija, fasada
i umjetnička ornamentika zgrade i dr. Sve to zahtijeva žurnu intervenciju
i obnovu!


Pogotovo nas zabrinjava činjenica zapadnog-nacionaliziranog dijela
zgrade, u kojem korisnici poslovnog i podrumskog prostora (1.072,87 m2)
već dugi niz godina, nikome ne uplaćuju zakonsku stanarinu. A to predstavlja
iznos od najmanje 600 milijuna starih dinara, pa se time gube i
sredstva za investicijsko održavanje zgrade.


Razumljivo je da potpisani Savez, realno gledajući, nastoji i želi da očuva
društvenu djedovinu, a sve na dobrobit naše socijalističke zajednice. To je


344




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Šumarski dom Saveza IT danas


i glavni razlog što predlaže da Sabor usvoji predloženu molbu jer smatra
i sigurno je tako, da će jedino potpisani Savez najbolje upravljati, čuvati
i očuvati »Šumarski dom«! I naše moralno pravo na podnošenje ovakove
molbe temelji se na slijedećim činjenicama:


1. Današnji Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne
industrije Hrvatske kao zakoniti nasljednik Hrvatskog Šumarskog
Društva, najstarije je šumarsko društvo u ovom dijelu Evrope,
koje je osnovano 1846. g. i djeluje već punih 130 godina (26. XII.
1846. g.)
2. Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije
Hrvatske najaktivnije je stručno društvo Saveza inženjera i tehničara
Hrvatske.
3. Vlastitim novčanim sredstvima članova i odricanjima izgrađen
je »Šumarski dom«, koji je služio punih 48 godina šumarskoj
nastavi, šumarskim i drvno industrijskim institucijama, poslovnim
udruženjima struke, uredništvu Šumarskog lista i potpisanoj
društveno-stručnoj organizaciji.
4. Nacionalizacija dijela zgrade »Šumarski dom« izvršena je
na temelju zakonskih propisa 1959. g., kao i iz objektivnih po345




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 12     <-- 12 -->        PDF

treba grada Zagreba na stambenom poslovnom prostoru. Međutim,
sada — kad je ta potreba prestala izgradnjom dovoljnog poslovnog
prostora — smatramo da »Šumarski dom« treba u cijelosti
predati Savezu IT šumarstva i drvne industrije Hrvatske na korištenje
i raspolaganje, radi što uspješnije realizacije povećanih
zadataka i značajne uloge šuma i šumarstva u zaštiti čovjekove
životne i radne okoline.


5. Potpisani Savez je najpozvaniji da ovaj zaštićeni spomenik
kulture SR Hrvatske održi i očuva, pogotovo što taj nacionalizirani
dio zgrade nema organizirani Fond za održavanje zgrade niti
je ista zgrada registrirana u knjigama stambenog poduzeća.
Smatramo da ne samo grad Zagreb nego i čitava SR Hrvatska mogu biti
ponosni da u glavnom gradu naše republike radi i s uspjehom djeluje 130
godina staro stručno društvo koje bez prekida i već punih 100 godina uz
znatne financijske žrtve izdaje stručni časopis »Šumarski list«.


Savez je u svojom djelovanju zacrtao svojim Statutom i zadatke na ostvarivanju
načela, koje sadržava ne samo Ustav SFRJ i SR Hrvatske već i
program SKJ i SSRN Hrvatske, a sve sa ciljem da stvori borbeno i socijalističko
angažiranje svojih članova i cjelokupnog šumarstva SR Hrvatske.


Usvoji li Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske ovu našu molbu tada će
to predstavljati najveće priznanje koje smo dobili prilikom 130 godišnjice
postojanja našega stručnog društva, 100 godina neprekidnog izlaženja časopisa
Šumarskog lista, kao i za svoj rad na unapređivanju šumarstva i drvne
industrije SR Hrvatske.


Tajnik: Predsjednik:
Dr N. Komlenović v. r. Prof. dr B. Prpić, v. r.


Izvršno vijeće Sabora proslijeđuju naš zahtjev s potrebnim obrazloženjem
i prijedlogom predsjedniku Sabora u kojem navodi da je »Izvršno vijeće
ocijenilo da su razlozi za donošenje zakona opravdani i predlaže
Saboru da spomenuti zakon donese po hitnom postupku«. Ujedno saopćuje.
da je I. V. za svoje predstavnike koje će sudjelovati u ,radu vijeća
Sabora i njihovih odbora u vezi s raspravom odredilo ing. R. Pavlovića, rep.
sekretara i ing. D. Jurka, zamjenika rep. sekretara za poljoprivredu, prehrambenu
industriju i šumarstvo. Za svoje povjerenike, koji će davati stručna
objašnjenja i obavještenja I. V. je odredilo ing. K. Štiglića, podsekretara
u Republ. sekretariju za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo
i prof, dr B. Prpića, predsjednika Saveza IT šumarstva i drvne industrije
Hrvatske.


Sjednice triju saborskih vijeća: Udruženog rada, Vijeća općina i Društveno
političkog vijeća održane su 16. VI. 1977. g. i na njima su zastupnici
svih triju vijeća gotovo jednoglasno prihvatili podneseni prijedlog I. V. Sabora
za donošenje zakona o vraćanju dijela zgrade »Šumarski dom« Savezu
inženjera i tehničara Hrvatske.


346




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 13     <-- 13 -->        PDF

2. POTICAJ I AKCIJE OKO VRAĆANJA ŠUMARSKOG DOMA
Riječ je o dvokatnoj zgradi u Ul. 8. maja 1945 br. 82 s krilnim pročeljima
na Trgu I. Mažuranića br. 11 i Perkovčevoj ul. br. 5., koju su — prije
78 godina — izgradili i podigli novčanim doprinosima, zajmovima i radom
članovi Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, a koju smo — odnosno cea
50",o izgrađene površine — 1959. g. izgubili na temelju Zakona o nacionalizaciji
najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (SI. list br. 52 od 31. XII.
1958. g.), pa su se tim dijelom zgrade služile druge institucije.


Ovdje se mora posebno naglasiti i istaknuti uporna borba — prilikom
donošenja rješenja o nacionalizaciji dijela zgrade 1959 — 1962. g. — tadanje
uprave Saveza na čelu s prof, dr M. Androićem, ing. B. Čopom, prof,
dr Z. Potočićem, ing. R. Mottom, ing. B. Manojlovićem, ing. V. Živkovićem
i dr., da barem nekako ublaže kad ne mogu spriječiti primjenu spomenutog
zakona. To im je donekle i uspjelo, pa je tako Savez i nadalje raspolagao
s preostalom površinom zgrade od 50%.


Riječ je o Šumarskom domu u kojem su radili, predavali i odgajali
stručnjake šumarstva i drvne industrije — ne samo Hrvatske, nego i čitave
Jugoslavije kroz punih 48 godina, profesori Šumarske akademije odnosno
Šumarskog fakulteta (1898 — 1946 g.): Fran Kesterčanek, Ivan Partaš, Andrija
Petračić, Đuro Nenadić, Antun Levaković, Aleksandar Ugrenović, Ivo
Pevalek, Mihovil Građanin, Nikola Neindhart i dr. Iz »Šumarskog doma«
izišlo je preko 950 visokokvalificiranih stručnjaka šumarstva i drvne industrije!


Akciju oko vraćanja društvenih domova još je 1975. g. pokrenulo naše
novinstvo odnosno Društvo novinara Hrvatske, a sve u želji da povrati svoj
»Novinarski dom« koji je u neposrednoj blizini našega Šumarskog doma.
Snažniji poticaj za ovo »vraćanje« dao je sam predsjednik SFRJ J. B. Tito
kad je u intervju-u s Darom Janeković, predsjednicom Društva novinara
Hrvatske (Zagrebački Vjesnik od 1. II 1976. g.) rekao: »Vaše domove vam
moraju vratiti, vi se morate sastajati, ali ne u kavanama i birtijama . . .«


Tako je zakonskim putem vraćen pod kraj 1976. g. »Novinarski dom«
Društvu novinara Hrvatske, pa odmah zatim — početkom 1977 g. — »Dom
novinara« u Beogradu. Sličnim postupkom još 1952 g. dobio je Savez inženjera
i tehničara Hrvatske« svoj dom u Berislavićevoj ul. 6 i td. I naš se
je Savez pravovremeno uključio u ovu akciju oko vraćanja nacionaliziranog
dijela Šumarskog doma odmah početkom 1976 g., i to putem svoje matične
općine Centar (15. I. 1976. g.), a nešto kasnije primio je predstavnike Saveza
predsjednik grada Zagreba Ivo Vrhovec (20. II. 1976. g.).


U delegaciji Saveza, koju je predvodio tadanji predsjednik ing. S. Tomaševski,
bili su još: prof, dr M. Androić, ing. Tomislav Krnjak, prof, dr B.
Prpić, ing. B, Špečić i ing. R. Antoljak. Tom prilikom ing. S. Tomaševski
ponovio je predsjedniku grada razloge zbog kojih Savez traži vraćanje nacionaliziranog
dijela doma Savezu, zakonitom nasljedniku Hrvatsko-slavonskog
šumarskog društva odnosno one iste razloge koje je Savez naveo — u travnju
1977 g. — u molbi upućenoj Saboru SRH.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 14     <-- 14 -->        PDF

U toku daljnjeg obrazlaganja ing. S. Tomaševski napomenuo je da je
današnji posjet delegacije našega društva Predsjedništvu grada Zagreba drugi
po redu, u posljednih 80 godina! Naime 28. VIII 1897. g. delegaciju tadanjeg
Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva primio je gradski načelnik Adolf
Mosinsky. Predsjednik društva Marko Bombeles, Ferdo Zikmudovsky, Andrija
Borošić, Eduard Rossipal, Bogoslav Hajek i Ivan Partaš zamolili su da
im grad Zagreb daruje besplatno zemljište za gradnju doma. Gradsko zastupstvo
luvažilo (je molbu društva i Odlukom br. 1690 od 17. IX. 1897 g.
i darovnim ugovorom »otpisano je besteretno zemljište za izgradnju Šumarskog
doma s imena općine grada Zagreba kao javno dobro te se unaša u
korist Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva u Zagrebu«.


Danas — nakon punih 79 godina — delegacija Saveza, kao zakoniti nasljednik
Hrv.-slav. šumarskog društva ponovno dolazi i moli Predsjedništvo
grada da im se, nacionalizirani dio Šumarskog doma koji se vodi u Katastru
grada Zagreba, vrati i dade pravo upravljanja i raspolaganja cjelokupnom
zgradom!


Predsjednik grada složio se i obećao podršku, ali uz uvjet da Savez
detaljnije razradi svoj društveni plan rada i namjenu površina zgrade.


3.
IZGRADNJA ŠUMARSKOG DOMA KONCEM XIX. STOLJEĆA
I PRVI STANARI
Misao o izgradnji vlastitog drušvenog doma rodila se na XIII. redovnoj
skupštini Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, koja je održana 4. IX.
1889. g. u Osijeku, i kad se je odmah pristupilo prikupljanju novčanih sredstava
za ovu gradnju. Međutim, ova akcija nije uspjela onako kako su to
očekivali društveni entuziasti i šumarski rodoljubi. Odaziv u redovima članstva,
šumara i šumskih organizacija, posjednika šuma i veletrgovaca drvom
bio je veoma slab, pa je do 1893. g. prikupljeno svega tek 293 forinte.


Ozbiljniji poticaj i pristupanje izgradnji vlastitog doma nastao je tek
1896 g., kad je zaključeno da Šumarski paviljon »kraljevine Hrvatske i Slavonije
« na milenijskoj zemaljskoj izložbi u Budimpešti trebaju izgraditi autonomne
šumske uprave, krajiške imovne općine, veći šumoposjednici u zemlji,
kao i uprava krajiške investicione zaklade.


Tako izgrađen i podignut šumarski paviljon, koji je po zatvaranju milenijske
izložbe trebao biti prenesen zajedno s eksponatima i zbirkama u
Zagreb i poklonjen Šumarskom društvu, poslužiti za utemeljenje Šumarskog
muzeja. Međutim do toga nije nikad došlo, jer su troškovi prenosa izložbenog
paviljona iz Budimpešte u Zagreb bili previsoki, pa se od toga odustalo.


Ipak prodajom jednog dijela paviljona u Budimpešti i dragocjenih eksponata,
kao i hrastovih trupaca slavonskih šuma, do tada neviđenih dimenzija,
koje je poklonila krajiška investiciona zaklada, sabrano je ovom prodajom
14.858 forinti. Uprava Šumarskog društva, raspolagala je u tom času
gotovinom od 35.268 f., a trebalo je prikupiti u svemu oko 110.000 f. Daljni
novac dobiven je od zastupstva Brodske imovne općine u Vinkovcima, koja
je društvu dala zajam od 70.000 f. uz kamate od 2%.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 15     <-- 15 -->        PDF

´y JE


?f


JvLA0 I /? j? iff iV .j


Građevna dozvola potpisana po tadanjem grad. načelniku
Adolfu Mošinskom


U pomoć je priskočilo i Zastupstvo grada Zagreba na čelu s Adolfom
Mosinskym, koje je za gradnju doma poklonilo zemljište. Jedini je uvjet bio:
»da je Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo dužno sagraditi najmanje dvokatnu
zgradu, te u svojem trošku smjestiti i urediti ,Šumarski muzej´, a u
slučaju da društvo sagrađenu zgradu otuđi, dužno je platiti gradskoj općini
oštetu od 12.000 forinti«.


I još jedna se je sretna okolnost dogodila. U isto to vrijeme pada i odluka
da se Šumarska akademija, osnovana još 1860. godine u Križevcima,
prenese 1898 g. u Zagreb i prisloni uz tadanji Mudroslovni fakultet sveučilišta,
te da nastavi radom u prostorijama novosagrađenog Šumarskog doma,
gdje bi joj — uz prikladne prostorije — pri ruci bile i zbirke šumarskog
muzeja, a sve uz nepovisivu najamninu, kroz 20 godina, od godišnjih 2.000
forinti.


349




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Pod ovakvim sretnim okolnostima izabrani društveni odbor za gradnju
doma, u sastavu: Ferdo Zykmundovsky, Josip Havas, Hugo Grund, Robert
Fischbach i Dragutin Trötzer, odmah je raspisao natječaj za izradu Glavnog
projekta uz nagradu od 2.500 f. Od prispjelih 14 projekata prvu je nagradu
dobio A. Eigner, graditelj iz Budimpešte i Đ. Carnelutti, graditelj iz Zagreba.
Njima je pripao iznos od 1.500 f.


»Šumarski dom« izgrađen je na zemljištu produžene tadanje Rajnerove
ulice, Gradskog parka i početka Savske ceste. Glavno pročelje zgrade nalazi
se u ulici 8. maja 1945. br. 82 (biv. Vukotinovićeva ul. 2), istočno krilo je
na Trgu I. Mažuranića br. 11 i zapadno u Perkovčevoj ul. br. 5. Zgrada je
sagrađena u stilu neoklasicizma i danas je — kao zaštićeni objekt kulture



pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Hrvatske.
Uporabno-stambenu-dozvolu izdalo je Gradsko poglavarstvo grada Zagreba
15. VII. 1898. g. Međutim, u novosagrađeni dom trebalo je još postaviti
i urediti Šumarski muzej, pa je svečano otvorenje doma obavljeno 3
mjeseca kasnije, tj. 20. X 1898. g. U čast i slavu ovoga otvorenja Hrvatsko
kazalište
izvelo je operu »Porin« od Vatroslava Lisinskog.
O svečanom otvorenju Šumarskog doma i o toku istovremeno održane


22. redovne skupštine društva, objavljena je — na prijedlog šumara i književnika
J. Kozarca — posebna Spomenica I. (Zagreb 1899).
Izgradnjom doma udaren je čvrsti temelj budućem razvitku i akcijama
Šumarskog društva, koje je u to doba brojilo 7 počasnih članova, 56 utemeljitelja,
3 podupirajuća, 335 članova I. razreda, 664 člana II. razreda i 46
predbrojnika tj. u svemu 1.121 člana, dok je Šumarski list imao tada 1.150
pretplatnika.


Radi usporedbe navodimo da današnji Savez, odnosno putem svojim
18 društava IT šumarstva i drvne industrije ima 2.150 članova na području
Hrvatske, a Šumarski list samo 1.032 pretplatnika!


Prvi stanari Šumarskog doma su bili: Šumarska akademija, Hrvatsko
društvo za uzgoj lova i ribarstva, matično Šumarsko društvo, pazikuća i
podvornici tadanje Šumarske Akademije.


4. POSTAVLJANJE BRONČANIH POPRSJA ZASLUŽNIM ŠUMARIMA
I SPOMEN-PLOČE POGINULIM ZA VRIJEME NOB-e
Od časa izgradnje 1890. g. do danas Šumarski dom se nije gotovo ništa
izmjenio, osim što su mu fasada, krovište, vodovodni, električni i sanitarni
uređaji vremenom nagrizeni i dotrajali.


Ipak je potrebno navesti da su 3. IX. 1936. g. prilikom održavanja 60.
redovne skupštine Šumarskog društva u Zagrebu, na zgradi Šumarskog doma
otkrivena brončana poprsja dvojice šumarskih velikana: Frana Kesterčaneka
i Josipa Kozarca, rad akademskog kipara M. Bohutinskog.


Poprsje F. Kesterčaneka postavljeno je na zapadnoj strani pročelja zgrade,
u Perkovčevoj ul., a J. Kozarca istočno od glavnog pročelja na Trgu


I. Mažuranića.
Prof. F. Kesterčanek (1856 — 1915) bio je niz godina stručni vođa i
odgajivač brojnih šumarskih generacija na Šumarskoj akademiji, pisac prvih
stručnih djela i znanstvenih knjiga, urednik Šumarskog lista i Lovačko


350




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Spomen-ploča poginulim šumarima u NOB-i


-ribarskog vjesnika, organizator šumarskih izložbi (Beč 1889, Zagreb 1891,
Budimpešta 1891 i 1896), inicijator prenosa Šumarske akademije iz Križevaca
na sveučilište u Zagrebu, osnivač i upravitelj Šumarskog muzeja.


Josip Kozarac (1858—1906) šumarski stručnjak, urednik Šumarskog lista,
pisac brojnih stručnih rasprava, priznati hrvatski književnik, autor Mrtvih
kapitala, Slavonske šume, Živih kapitala (rukopis), Tene, Tri ljubavi i dr.


Godine 1959. postavilo je Šumarsko društvo Hrvatske spomen ploču u
Šumarskom domu inženjerima šumarstva koji su pali u Narodno-oslobodilačkoj
borbi ili poginuli kao žrtve fašizma. Na mramornoj ploči uklesana
su imena slijedećih inženjera i apsolvenata šumarstva: ing. Mirko Barberić,
ing. Nikola Brkljačić, ing. Predrag Ćeić, ing. Gabrijel Denisov, ing. Ilija
Dorčić, ing. Hrvoje Frančišković, ing. Silvio Gerzaj, ing. Mile Grozdanić,
Stevo Konjović, Ingo Vrščaj, Erih Hribernik, ing. Ivo Jelenić, ing. Vilim
Kučić, ing. Ivo Krščanović, ing. Ferdinad Lukman, ing. Đuro Margetić, ing.
Dušan Milutinovic, ing. Milorad Sekulić, ing. Ante Sedmak, ing. Bogdan
Smoljanović, ing. Edo Šolić, ing. Zdenko Sram, ing. Ivo Šverko, ing. Radivoj
Tomić, ing. Petar Uzelac, ing. Dušan Zec i ing. Josip Zeželić.


5. DALJNA DOGRADNJA ŠUMARSKOG DOMA (1972. g.) I ISKAZ
DANAŠNJIH STANARA
Nadalje Savez je 1972. g., kao nosioc prava korištenja i upravljanja —
u tada — nenacionaliziranom dijelu Šumarskog doma, pa i njegovog tavanskog
prostora, dozvolio Poslovnom udruženju proizvođača drvne industrije


— Zagreb da u svojem trošku od cea 1,800.000 din izvrši adaptaciju potkrovlja
doma (III kat) u poslovne prostorije uz — posebnim Ugovorom —
utvrđene uvjete. Ovom adaptacijom povećana je površina poslovnog prostora
doma za kojih 230 m-.


ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Poslovnom udruženju odnosno kasnije Udruženju proizvođača industrije
namještaja — Zagreb (UPIN) priznate su uložene investicije putem benificirane
zakupnine kroz 15 godina. Time Poslovno udruženje odnosno UPIN
nije stekao nikakova suvlasnička prava ne samo na prostorije nego niti na
instalacije. Poslije 15 godina UPIN ostaje i dalje stanar izgrađene površine
uz plaćanje pune zakupnine.


Savez će svakako nastojati da i preostale površine tavana od cea 400 —
500 m3 pretvori u daljnji poslovni prostor za svoje društvene potrebe ili
potrebe svojeg kolektivnog članstva.


Šumarski muzej — dio šumarske zbirke sa »Zemljovidom«
šumovitosti Hrvatske iz 1898. g.


ISKAZ STANARA ŠUMARSKOG DOMA
(prije donošenja Zakona o vraćanju dijela zgrade)


Navodimo iskaz svih stanara Šumarskog doma, koji su se
nalazili u zgradi prije donošenja Zakona:


1. Centar za drv. industriju — SI. Brod 2. Centar za kulturu
grada Zagreba 3. Exportdrvo — Zagreb 4. Fotolaboratorij A. Sorić
5. Institu za drvo 6. Institut za zemlje u razvoju 7. Poslovno udruženje
proizvođača celuloze, papira i ambalaže 8. Tehnološki fakultet-
organska kemija 9. Tvornica celuloze »Savacel« — Jasenovac
10. UPIN — Udruženje proizvođača industrije namještaja i 11.
Savez IT šumarstva i drvne industrije Hrvatske.


ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 19     <-- 19 -->        PDF

6. NASTANAK, OTVORENJE I LIKVIDACIJA ŠUMARSKOG MUZEJA
U Zagrebu su se 24. XI. 1841. g. sabrali naujgledniji gospodari i obrtnici
Hrvatske i osnovali — njih 147 — Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo.
U ovoj gospodarskoj matici stvoreni su zametci mnogih budućih društava,
pa tako i Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva. Usvajanjem i potvrđivanjem
pravila Gospodarskog društva započela je velika aktivnost, pa se je
tu rodila i prva misao o osnutku sveopćeg Narodnog muzeja.


Veliko poticaj za ovo osnivanje bile su, tada često održavane, Svjetske
izložbe koje su organizirale tadanje velike zemlje Evrope i kasnije i bile
jezgra mnogih gospodarskih muzeja (Pariz 1798, 1855, London 1862, Beč 1889,
Budimpešta 1891, 1896 i dr.). Na nekim od ovih svjetskih izložbi sudjelovala
je i »trojedna kraljevina« Dalmacija, Hrvatska i Slavonija.


Tako je 1864. g. došlo i do otvaranja »Prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske
izložbe« na kojoj su bili izloženi i brojni eksponati i zbirke šumarstva
i drvne industrije tj. u vrijeme kad je »trojedna kraljevina: Dalmacija, Hrvatska
i Slavonija s hrvatsko-slavonskom vojničkom Krajinom kano posebno
političko državno tielo, sastojina je austrijske carevine« zapremala površinu
od 902,04 austrijskih milja i kad je Građanska Hrvatska imala 4 županije


Šumarski muzej — lovačka zbirka


i 44 kotara, Građanska Slavonija 3 županije i 22 kotara, Dalmacija 4 okružja
i 31 kotar i Hrvatsko-slavonska vojnička Krajina 10 pukovnija i svaka pukovnija
12 satnija, a grad Zagreb je tada imao 40.268 stanovnika (1896 g.).




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Prema podacima iz knjige »Prva izložba dalmatinsko-hrvatsko-slavonska
1864. g. mjeseca kolovoza, rujna i listopada u Zagrebu«: to je bilo ono vrijeme
kad su šume u »trojednoj kraljevini« zapremale slijedeće površine:


1. Građanska Hrvatska i Slavonija 1,362.561 k. j . 2. Hrvatsko-slavonska vojnička
Krajina 1,194.256 k. j . i 3. Dalmacija 475.592 k. j . odnosno svega =
3,032.409 k. j . »Šume pak po nutarnjih predjelih zemlje, rabe se za domaću
potrebu, za rudarski obrt i za gospodarske pothvate. Po glasu krajišničkoga
zakona od 7. svibnja 1850. šume su u Krajini cesarsko dobro, nu krajišniku
dozvoljuje se služiti bezplatno sumarni samo za kućnu potrebu. Golemih
hrastovah broji se samo u Slavoniji na milijune, u kojih šumah leži neizcrpivo
gradivo za silno brodovlje, za podloge željeznih prugah i za spremanje vinske
ljetnine. Cijeni se, da sama Slavonija daje najmanje 800 milijunah kubičnih
noguh hrastovine, koje blago iz nestašice valjane komunikacije niti je svjetu
niti zemlji od velike koristi.«
U istoj se knjizi dalje navodi:


»Gojenje šumah je u Hrvatskoj i Slavoniji na nizkom stepenu. Premda
šumarski zakon od 3. prosinca 1852 (uveden u Hrvatsku i Slavoniju 1. siečnja
1858.) obstoji, lošo se žalibože sa sumarni gospodari, neredovito se sieku,
haraju se nemilice, osobito šume obćinske, zatim koje imaju više gospodarah,
kao također one, koje su tuđinci pokupovali. Slobodna paša u Krajini djeluje
ubitačno na razvoj ondašnjega šumarstva. Šume dalmatinske su od 15. do 18.
stoljeća poharane i toli zapuštene, kao rijetko u kojoj zemlji. Budući da su
koze šumarstvu poškodne, stoga se osobito glede Dalmacije od početka ovog
stoljeća naredbe proti plođenju kozah izdavale.« U to vrijeme ovaca je u Dalmaciji
bilo 815.632, a koza 424.087«!


Kasnije se nastavilo s izlaganjem eksponata šumarstva i drvne industrije
u Beču (1873, 1889), Trstu (1879), Budimpešti (1889, 1896), Parizu (1889)
i dr. Na jubilarnoj izložbi Gospodarskog društva 1891. g. — povodom 50.
obljetnice društva — s impozantnim brojem izlagača bilo je cjelokupno tadanje
šumarstvo Hrvatske: šumske uprave državnih šuma i imovnih općina,
Šumarsko učilište iz Križevaca, brojni posjednici šuma, veletrgovci drvom,
obrtnici i pojedinci.


Koliko i kakav su značaj imale tada ovakove izložbe najbolje se vidi
po sastavu organizacijskih odbora. Tako je šumarski odbor za organizaciju
Jubilarne izložbe Gospodarskog društva 1891. g. bio sastavljen od najeminentnijih
tadanjih šumara: prof. Kesterčaneka, Mije Vrbanića, Milana Dursta,
Josipa Pfistera (svi Zagreb), zatim Makse Prokića (Sr. Mitrovica) i Mije Zobundžije
(Ogulin).


Šumarski i lovački predmeti, zbirke i izložci s ove izložbe Gospodarskog
društva, a djelomično i izložci s milenijske izložbe u Budimpešti bili su prve
zbirke i eksponati šumarstva i početna glavnica budućeg Šumarskog muzeja
otvorenog 1898. g. u tek izgrađenom Šumarskom domu. Prikupljen je i izložen
niz vrijednih predmeta kako bi se što potpunije prikazalo naše prirodno
bogatstvo, stručni rad šumara, prvi koraci znanstvenog pristupa organiziranog
šumarstva, ekonomika upravljanja i gospodarenje, uzgajivanja i iskorištavanja
šuma, kao i poslužilo slušateljima Šumarske akademije i budućim stručnjacima
za zornu obuku i demonstrativni objekat šumarske nastave.


354




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Prvi upravitelj muzeja bio je Ivan Partaš, profesor Šum. akademije
(1898—1911). Kasnije je — uslijed znatnih troškova održavanja muzejskih
zbirki — upravu preuzela od Šumarskog društva Zemaljska vlada, ali muzejom
upravlja prof. F. Kesterčanek (1911 — 1913), zatim prof. dr. A. Petračić
(1913 — 1918), koji je upravu muzeja predao Šumarskom fakultetu u Zagrebu
i upraviteljem postaje prof, dr A. Ugrenović (1919 — 1946).


Selidbom Šumarskog fakulteta u nove prostorije u Maksimiru i ne baš
zakonskim useljenjem novih stanara u Šumarski dom zbijene muzejske zbirke
su preseljene u manje prostorije protivno volji Šumarskog društva. Nešto
kasnije je ovo pitanje izneseno i pred 74. redovnu skupštinu društva (1. III.
1953) gdje je donesen pod toč. 14 zaključak (ŠL 1953 str. 241): »Pitanje osnivanja
Lovačkog muzeja treba i dalje smatrati aktuelnim i voditi brigu za
dobivanje odgovarajućih prostorija za muzej u vlastitoj zgradi.


Radi spašavanja inventarnih predmeta muzeja ovlašćuje se Upravni odbor
Šumarskog društva da te predmete posudi Savezu lovačkih društava i Šumarskom
fakultetu u onom broju kako si ove ustanove odaberu. Sve uz
uvjet povrata kad uspije osnivanje vlastitog muzeja društva. Preostale inventarne
predmete muzeja treba rashodovati u broju koliko su dotrajali odnosno
spremiti u dosadašnje prostorije ukoliko imaju još vrijednosti«.


I tako je Šumarski muzej, uslijed potreba na poslovnom prostoru za
nove stanare, dotrajalosti jednog dijela exponata kao i financijskih poteškoća
oko održavanja izložbenih uzoraka likvidiran.


Osim exponata koji su preneseni u prostorije novoizgrađenog Šumarskog
fakulteta u Maksimiru (zbirke iz područja tehnologije drva i iskorišćavanja
šuma) danas se u Šumarskom domu nalazi još »Šumovid Hrvatske
i Slavonije«, reljefna karta u boji izrađena u umjetničkoj sadri, visoka 3,4 m
i široka 6,2 m, kao i nekoliko jelenjih i srnećih rogova i fotografija.


7. ZAKLJUČAK
Riječi koje smo naprijed iznijeli pripadaju radosnom trenutku prilikom
objavljivanja Zakona o vraćanju dijela zgrade »Šumarski dom« Savezu IT
šumarstva i drvne industrije Hrvatske, koji je bio 1961 g. nacionaliziran.


Iskoristili smo ovu prigodu da nešto više kažemo o povijesti izgradnje
ove matične šumarske kuće, namjeni i njezinom značenju u ovih — proteklih


— 79 godina. Nismo posezali u davna nekadanja vremena radi slavljenja
prošlosti, nego smo ove podatke i dokumentaciju iznijeli radi budućnosti!
»Šumarski dom« je dio naše društvene i stručne povijesti! Ovdje izneseni
historijat nije poznat današnjim mlađim šumarskim generacijama, napose
onima koje nisu studirali u Šumarskom domu, nego su svoje stručno znanje
stekli u dvoranama Šumarskog fakulteta na istočnom rubu maksimirske
šume i perivoja.


Šumarski dom je dio naše povijesti i živi svjedok stremljenja i upornosti
zelene struke. Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo, današnji Savez
IT, izgradnjom vlastitog drušvenog doma, osnivanjem Šumarskog muzeja, neprekidnim
izdavanjem Šumarskog lista i prihvaćanjem tadanje Šumarske aka


355




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 22     <-- 22 -->        PDF

demije odnosno Šumarskog fakulteta u svoju društvenu zgradu, stvorilo je
trajne temelje i materijalnu bazu za oživotvorenje svojih stručnih i društvenih
planova.


Vraćanjem nacionaliziranog dijela Šumarskog doma Savez IT je ponovno
došao u posjedu cjelokupne zgrade, zgrade od 2.761,18 m-´ korisne
društvene i poslovne površine. Time su stvoreni još povoljniji uvjeti od dosadašnjih,
pa će Savez nastojati da pojača svoje brojne aktivnosti, kao i pristupiti
realizaciji zadataka i ciljeva kako ih je 87. redovna skupština, održana
16. XII. 1976. g. u Zagrebu postavila, a Sabor SR Hrvatske u čl. 1 naglasio
i posebno istakao u objavljenom Zakonu.


Dosadašnji društveni i stručni rad starijih šumarskih pokoljenja, kao
i današnjih, ostavio je duboke tragove. Mi želimo da te tragove pretvorimo
u brazde, ali ne samo brazde proistekle iz rada Saveza nego i njegovih terenskih
Društava IT šumarstva i drvne industrije.


Ing. R. Antoljak


U PRODAJI!


1.
Povijest Šumarstva Hrvatske — Zagreb 1976 250 —
2.
Spomenica Saveza IT šumarstva i drvne industrije Hrvatske
(1846—1976) — Zagreb 1976 30.—
3.
Kauders: Šumarska bibliografija II (1946—1955) 20.—
4.
Horvat-Krpan: Drvno-md. priručnik — Zagreb 1967 g 100.—
5.
Šafar: Uzgajanje šuma — Zagreb 1963. g 50.—
6.
Savjetovanje: Uloga šuma i šumske vegetacije u zaštiti čovjekove
okoline u odnosu na jadransko područje — Zadar 1976. g 5.—
7.
Savjetovanje o kršu — Split 1958. g 30.—
8.
Kompleksna monografija o Kršu — komplet od 5 knjiga, 96 stručnih
referata na 1.400 stranica — obrađena čitava SFRJ — Split 1958 g. 100.—
9.
Ugrenović: Trsteno-arboretum, Zagreb 1958. g 30.—
10.
Tablice za kubiciranje trupaca — Zagreb 1975. g 35.—
11.
Dnevnik rada — službena knjižica terenskog osoblja 35.—
12. Društvena značka Saveza IT šumarstva i drvne industrije . . 15.—
Narudžbe prima:


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE — ZAGREB, Mažuranićev trg 11 — Telefoni: 444-206 i 449-686