DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 48 <-- 48 --> PDF |
ZNAČAJ ŠUMSKIH KULTURA U PRIMORSKOM PODRUČJU KRŠA Mr Šime Meštrović Zagreb UVOD Primorsko ili mediteransko-submediteransko područje krša ima površinu od 1,660.000 ha od čega je 560.000 ha ili oko 1/3 šumom obrasla, 400.000 ha neobraslo šumsko zemljište, a 700.000 ha poljoprivrednih i neplodnih površina. Od šuma to su u prvom redu makije, šikare i niske šume, te male površine autohtonih visokih šuma bukve, crnog bora, čempresa, crnike, hrasta, alepskog bora i umjetno podignutih sastojina. Umjetno podignute sastojine na tom području su kulture raznih vrsta borova među kojima osnovno mjesto zauzima alpeski bor (Pinus halepensisMili.) u području mediterana, primorski bor (P. pinaster Ait.) u području vlažnijeg mediterana i toplijeg dijela submediterana, te na koncu crni bor (P. nigra Arnold) na cijelom području submediterana. Koristi od borovih kultura kao i ostalih šuma i šumskih kultura su one izražene putem proizvodnje drvne mase zvane »direktne koristi« i uopće korisne funkcije koje se popularno zovu »indirektne koristi«. DIREKTNE KORISTI Koristi koje nam šuma daje valorizacijom proizvedene drvne mase zovemo »direktne koristi«. One se mogu izračunati na bazi prirasta i produkcije drvne mase te potreba društva za tom proizvodnjom. U prilog tome evo samo nekoliko podataka o uspijevanju navedenih vrsta borova u primorskom područja krša* (podaci na str. 383.). Izneseni podaci pokazuju, da sve tri vrste bora daju značajne priraste na plitkim do srednje dubokim tlima našeg primorskog dijela krša. U primorskoj oblasti naših šuma prevladavaju kulture starosti iznad 60 godina ili one između 20 i 30 god. Mlađe kulture su manje zastupljene, jer je trend pošumljivanja posljednjih 20-tak godina smanjen. Kulture starije od 60 godina treba u što kraćem roku pomladiti. One su izvršile svoju pionirsku ulogu i ne bi trebali ostati spomenici prirode — to su živi organizmi. Nova generacija iste vrste uz sukcesiju prirode vegetacije — elementi šuma * Detaljniji podaci nalaze se u članku S. Meštrović: »Uspijevanje borovih kultura u primorskom području krša SR Hrvatske« priređenom za štampu. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Prirast (ms) ´5 a u o ´a o Kultura ö M x´ +J o o > X> t/D M Q E CJ ft SH Bašćanski gaj alepski 45 670 154 4,2 3,4 Rupotine 30 1600 152 9,5 5,0 Majdan kosa 21 2514 121 9,1 5,8 Pođar primorski 38 640 176 8,7 4,6 Kožinski gaj 60 338 189 5,0 3,2 Topolje 73 304 327 5,0 4,6 Borovača 75 520 241 4,7 3,2 crnike ili medunca — dati će sigurno bolje rezultate. Vrlo lijep primjer kako se regeneracija alepskog i primorskog bora može uspješno postići je kultura Kožinski gaj na cesti Zadar — Nin. Rezultati istraživanja su pokazali da u starosti od 60 godina borove kulture u primorskom području krša imaju oko 200 — 300 m3 drvne mase po ha. Ako tome dodamo posječenu drvnu masu proredama od otprilike 2/3 drvne mase na panju ili 145 — 200 m3 dobijemo prosječnu produkciju naših borovih kultura oko 340 — 500 nr´Vha za 60 godina ili 5,7 — 8,3 m3/ha godišnje. To odgovara Wiedemannovim prirasno prihodnim tablicama za obični bor na II bonitetu. Naglašavam da su mjerene kulture podignute na prosječnim do lošijim tlima bez prethodnih selektivnih i meliorativnih mjera i priprema te da se je u njima manje više stihijski gospodarilo. Uz primjenu naučnih dostignuća kod izbora najpovoljnijih vrsta za pošumljivanje, selekcije najboljih individua, izbora odgovarajuće metode sadnje i sjetve te izbora povoljnijih terena za podizanje kultura na znatnim površinama u primorskom području krša borove kulture bi dale ekonomske opravdanje ako bi ih vrednovali i samo kroz prizmu tzv. direktnih koristi to znači da bazi proizvedene drvne mase. Vrijednost naprijed navedene produkcije u sastojinama kakve su danas prema sadašnjih cijenama iznosi 2.700,00 din bruto po ha, a ta vrijednost nije za podcjenjivanje. INDIREKTNE KORISTI Opće korisne funkcije šume ili »indirektne koristi« u primorskom području krša su naglašenije nego u drugim dijelovima naše zemlje. One su ovdje dobile toliko značenje da su u stvari postale »direktne koristi«. Djelovanje šume očituje se posebno u reguliranju klime — stvaranjem povoljnijih klimatskih uvjeta, u reguliranju sastava i čistoće zraka, u reguliranju vodenih tokova i vodnog režima, u sprečavanju erozije (eolske, fluvijalne i pluvijalne), u zaštiti poljoprivrede, u stvaranju klimatskih, estetskih i psiholoških podobnosti za odmor i rekreaciju u zaštiti i davanju skloniša stoci, divljači i pticama. Šuma je u svakoj životnoj sredini toliko značajna da bi bez njenih tzv. »indirektnih koristi« prestao život u toj sredini. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Od opće korisnih funkcija šuma istaći ću samo neka značenja borovih kultura na smanjenje zagađenosti okoliša. Općenito utjecaj šumske vegetacije na sastav i čistoću zraka je dvojak: Prva zadaća koju biljka ostvaruje preko svog asimilacijskog aparata je pozitivna izmjena plinova u atmosferi. U svjetskim razmjerima šuma apsorbira 2,5 tona ugljika godišnje, a u istom vremenu emitira oko 15 t kisika. No i pored toga postotak COa u atmosferi se povećava u svjetskim razmjerima za oko 0,25% godišnje. Vegetacija različitog sastava ima različito djelovanje, a šuma je dva puta djelotvornija od ostalog raslinstva. Šume na zemlji prekrivaju 1/3 površine cjelokupnog raslinstva a ostvaruju 2/3 fotosinteze. Korisnost šuma za fotosintezu ovisi o vrsti drveća, dobi i omjeru smjese. Općenito šuma je korisnija što je produktivnija i što stabla bolje rastu. Četinjače su korisnije od listača i mlađe sastojine od starijih. Polazeći od te konstatacje naš je zadatak podržavati šume što produktivnijim. Treba iznaći takve zahvate kojima ćemo najlakše, najbrže i najbezbolnije starije kulture pretvarati u mlađe i produktivnije. Za borove kulture odrediti odgovarajuće razumno kratke ophodnje. Druga zadaća šumske vegetacije je u rasporedu polutanata i čišćenju zraka. Ova se značajna uloga vrši u dva pravca: a) utjecaju i rasporedu krutih polutanata i čišćenju zraka od njih (prašina, dim, čađa itd.), b) utjecaj na raspored kemijskih polutanata (SO2, fluor, olovo, smog kompleks i dr.). U oba slučaja značenje je vrlo veliko i podložno je pored vrste drveća i sastava šume mnogim vanjskim utjecajima a u prvom redu stojbinskim prilikama. Na temelju podataka dobivenih u jednom profilu kroz borov u kul tur u Majda n Kos a došao sam do slijedećih zaključaka: 1. Po 1 m- zastrte površine alepski bor zadržava oko 70% ukupne taložne tvari. 2. Koncentracija dima je u sastojini za 50% manja nego izvan nje uz ostale jednake uvjete. Kolike će te količine biti u apsolutnim iznosima uz već naglašene stojbinske odnose ovisi o emisijama zagađivača, veličini polutanata, udaljenosti od izvora zagađenja, položaju sastojine itd. Mjerenja su pokazala da kad je u pitanju istaložena prašina kultura alepskog bora udaljena 240 m od izvora zagađenja zadrži prosječno 11 kg prašine po ha dnevno što će reći 1.100 mg/m2. Istraživanja % pepela na suhu tvar i istoj kulturi pokazala su da je % kod ovih iglica za oko 10% veći nego kod iglica sa stabala izvan domašaja zagađenja. Pored toga postotak pepela na suhu tvar je najveći na iglicama iz donjeg dijela krošnje, nešto manji na iglicama iz srednjeg dijela, a naj 384 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 51 <-- 51 --> PDF |
manji na najgornjim granama. Iglice s prašinom na površini slabije asimiliraju što znači slabije prirašćuju, a u donjem dijelu krošnje samo vegetiraju. Vršne grane s manje prašine na površini tako dobivaju mogućnost veće koncentracije hraniva i snage pa takve kulture imaju izrazito dobar visinski prirast, a vršne grane odaju dojam vitalnosti i snage. Donje grane su u neku ruku blokirane pa velika količina prašine pospješuje odumiranje donjih grana. Navedeni podaci nas upćuju na veliku mogućnost primjene borova u gradskim i urbanim sredinama, a posebno kad je riječ o tampon kulturama između industrijskih zona i zona za stanovanje. Navedne konstatacije daju posebno veliko značenje kulturama alepskog bora u turističke i rekreativne svrhe. U vremenu velike industrijske ekspanzije i nekontroliranog širenja polutanata zrakom šuma je najveći i najmoćniji filter. Ona nas spašava svojom nezamjenjivom ulogom stvaraoca kisika te regulatora i raspoređivača polutanata svih vrsta. Imajući pred očima činjenicu da se površina mora i voda kao osnovnog stvaraoca kisika ne da povećati jasno je koliku brigu treba pokloniti povećanju površine drugog stvaraoca kisika — šume. Svaki novi bor u sastojini je 3 — 4 kg godišnje kisika više u atmosferi, 5 m2 zastrte površine više, što u našem primjeru iznosi 0,0055 kg prašine dnevno manje na tlo. Svaki hektar borovih kultura apsorbira godišnje 4 t ugljika iz atmosfere a vraća nam 15 t kisika, uz bruto produkciju od 6 m3 drvne mase, a zadržava i 70% prašine koja prolazi preko kulture. Sve ovo moramo imati u vidu kod određivanja vrijednosti borovih kultura u primorskom području našeg krša. Na borove kulture u primorskom području ne treba gledati kao na prolazne elemente određenih biljnih zajednica i ekosustava u cjelini, već na elemente koji su prisutni danas a biti će i trebaju biti još više prisutni u budućnosti, na elemente koji nam daju i ostvaruju značajne koristi u svakom pogledu. Kolike će te vrijednosti biti i koliko ćemo ih mi znati i moći iskoristiti ovisi o nama. LITERATURA Kl ep a c D.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina, Znanje, Zagreb 1963. Kl ep a c D.: Ekološki učinci različitog korištenja tla i gospodarske prakse umjerenih i mediteranskih šumskih područja, Izvještaj na naučnom skupu »Čovjek i biosfera«, Plitvice 1976. Meštrovi ć Š.: Uspijevanje primorskog bora u kulturama SR Hrvatske, Šu marski list, Zagreb 1972. Pes son P.: Ecologie forestiere, Gauthier — Villards, Paris 1974. *** »UREĐAJNA OSNOVA ZA PARK ŠUMU MARJAN«, Zagreb 1970. *** »KRŠ HRVATSKE«, Savezno savjetovanje o kršu, Split 1957. 385 |