DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 44 <-- 44 --> PDF |
može biti za prirodu štetna, a ta je vrsta čovjek . To je zato što je čovjek jedino živo biće na Zemlji koje je, na sadašnjem stupnju svog razvoja, sposobno da iz temelja izmijeni lice svijeta u kojem živi. U svojoj djelatnosti intenzivnog iskorišćivanja žive prirode on uzrokuje duboke promjen e ekosistema , što često dovodi do dalekosežnih i nepredvidivih posljedica koje mogu biti kobne i za njega samog. Zato zaštita prirode znači zaštitu od čovjeka, ali i u interesu čovjeka. Čini se, dakle, da su u pitanju štetnosti i korisnosti vrsta stajališta zaštitu šuma i zaštite prirode nepomirljiva i da se zaštita šuma u tom pogledu nalazi u direktnom sukobu s principima zaštite prirode. To može biti više ili manje točno, ovisno o metodama kojima se zaštita šuma u praksi služi. Nažalost, u šumarstvu, slično kao i u poljoprivredi, još je veoma malo takvih metoda suzbijanja koje bi pogađale samo štetnika a pošteđivale okolnu prirode. No, bez obzira na metode, suzbijanja insekata u šumama obavlja se najčešće samo u onim slučajevima kada se određena fitofagna vrsta razmnoži u velikom broju i nagomila na određenoj površini te tako postane štetna. Ali tada suzbijanje ne ide za tim da uništi vrstu, već da njenu brojnost svede na dovoljno nisku razinu da bi se spriječile štete. Mi danas već dosta točno znamo koje vrste imaju sposobnost masovnog razmnožavanja pa ih upravo zato nazivamo štetnicima. Ima, međutim, u posljednje vrijeme sve više slučajeva da se iznenada u masi pojavi i neka vrsta koja do tada nije bila poznata kao štetnik. Zato nije neobično ako se na pr. leptir Limenitis populi (topolin šarenjak) nalazi na indeksu insekata koji oštećuju topole, leptir Apaturairis (vrbin šarenjak) na indeksu vrsta koje oštećuju vrbe, a istovremeno se obadvije ove vrste nalaze na popisu zaštićenih insekata kao rijetke vrste Zaštita bilja ipak i o njima vodi evidenciju, jer je, strogo uzevši, svak a fitofagna vrsta poten ci jalni štetnik na onoj biljci kojom se hrani, osobito u znatnije poremećenim ekosistemima kakvi u današnje vrijeme nisu rijetki. Zakonska zaštita pojedinih organskih vrsta kojima prijeti izumiranje samo je jedan vid zaštite žive prirode. U tom pogledu nema gotovo nikakvih nesporazuma između zaštite šuma i zaštite prirode. Međutim, u današnje vrijeme, zahvaljujći prije svega saznanjima do kojih je došla ekologija, suvremena zaštita prirode ne štiti samo pojedine vrste, već osobitu važnost pridaje zaštiti ekosistema kao cjelina , bez čega ni zaštita pojedinih biljnih i životinjskih vrsta ne može biti efkasna. Iz prošlosti je dobro poznato da su mnoge vrste nestale s lica zemlje ne zato što ih je čovjek aktivno progonio ili direktno istrebljivao, nego zato što im je toliko pogoršao životine uvjete da im je onemogućio daljnji opstanak. Opasnost čestih i masovnih akcija suzbijanja šumskih štetnika na velikim površinama primjenomh kemijskih preparata sa nespecifičnim djelovanjem leži upravo u tome, što se na taj način remeti struktura ekosistema i time pogoršavaju uvjeti za opstanak mnogih vrsta, od kojih neke možda imaju važnu ulogu u funkcioniranju tog ekosistema. Kod toga nije važno da li su te vrste u sadašnjem trenutku gospodarski štetne, korisne ili indiferentne. Ovo je čisto biološki problem i na tom području zaštita šuma, takva kakva je ona danas, zaista često dolazi u sukob sa zaštitom prirode, U biti se ovdje radi o sukobu dvaju principa: ekološkog i 378 |