DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 43 <-- 43 --> PDF |
ZAŠTITA ŠUMA I ZAŠTITA PRIRODE Dr Ivan Mikloš, Zagreb U današnje se vrijeme sve više dolazi do spoznaje — i to ne samo u znanstvenim krugovima, već i u široj javnosti — da je jedan od najvažnijih problema suvremenog ljudskog društva sve jače narušavanje i uništanje prirode, čovjekova prirodnog okoliša i biosfere u cjelini. Taj je proces već poprimio takve razmjere, da se čitavo društvo nalazi pred teškim i neodgodivim zadatkom da prirodu sačuva od daljnje degradacije te da je što više poboljša i unaprijedi. Imajući na umu važnost šume za cjelokupni današnji živi svijet, uključivši tu i čovjeka, nije teško shvatiti akutalnost zaštite šuma, pogotovo u nas, gdje šume zauzimaju jednu trećinu nacionalnog teritorija. Shvaćena veoma široko, zaštita šuma se može promatrati kao sastavni dio zasite prirode. No, takvo je shvaćanje potpuno ispravno samo za zakonom zaštićene nacionalne parkove i razne kategorije prirodnih šumskih rezervata. U gospodarskim šumama zaštita šuma mora uvažavati ekonomski princip, pa je stoga rijetko kada u potpunom skladu sa zaštitom prirode. U tim je šumama njena glavna zadaća da štiti proizvodnju drva od raznih štetnih abiotičkih i biotičkih faktora, najčešće od insekata i gljivičnih oboljenja. Iz takvog poimanja zaštite šume proizlazi da se ovdje zapravo n e radi o zaštićivanju šume nego o zaštićivanju drveća, i to onih vrsta koje su. predmet uzgajanja. Kod toga se o ostalim mnogobrojnim članovima šumske biocenoze uglavnom ne vodi računa. Što više, radikalnim metodama suzbijanja štetnika, kao šo je to na pr. primjena univerzalnih insekticida, veliki se dio te biocenoze neposredno uništava, a jedan priličan dio stradava pri tome na posredan način. U takvim slučajevima zaštita šuma ne samo da nije zaštita prirode, nego je upravo suprotno od toga: narušavanje, pa čak i uništavanje prirode. I to ne samo uništavanje prirode u šumi, već katkada i daleko izvan nje. Razumljivo je da se šumarstvo, kao i svaka druga privredna grana, nastoji osigurati od gubitaka u proizvodnji radi postizanja što boljih ekonomskih učinaka. Zato se svi oni biljni i životinjski organizmi koji smanjuju vrijednost proizvoda po obujmu ili kakvoći smatraju štetnima te se protiv njih poduzimaju mjere suzbijanja. Za razliku od zaštite šuma zaštita prirode ne pravi nikakve razlike između korisnih i štetnih biljnih i životinjskih vrsta pa nastoji jednako zaštitit i jedne i druge, jer sve one u ekonomiji prirode igraju određenu ulogu te su zato jednako vrijedne. Zaštita prirode zna samo za jednu vrstu koja 377 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 44 <-- 44 --> PDF |
može biti za prirodu štetna, a ta je vrsta čovjek . To je zato što je čovjek jedino živo biće na Zemlji koje je, na sadašnjem stupnju svog razvoja, sposobno da iz temelja izmijeni lice svijeta u kojem živi. U svojoj djelatnosti intenzivnog iskorišćivanja žive prirode on uzrokuje duboke promjen e ekosistema , što često dovodi do dalekosežnih i nepredvidivih posljedica koje mogu biti kobne i za njega samog. Zato zaštita prirode znači zaštitu od čovjeka, ali i u interesu čovjeka. Čini se, dakle, da su u pitanju štetnosti i korisnosti vrsta stajališta zaštitu šuma i zaštite prirode nepomirljiva i da se zaštita šuma u tom pogledu nalazi u direktnom sukobu s principima zaštite prirode. To može biti više ili manje točno, ovisno o metodama kojima se zaštita šuma u praksi služi. Nažalost, u šumarstvu, slično kao i u poljoprivredi, još je veoma malo takvih metoda suzbijanja koje bi pogađale samo štetnika a pošteđivale okolnu prirode. No, bez obzira na metode, suzbijanja insekata u šumama obavlja se najčešće samo u onim slučajevima kada se određena fitofagna vrsta razmnoži u velikom broju i nagomila na određenoj površini te tako postane štetna. Ali tada suzbijanje ne ide za tim da uništi vrstu, već da njenu brojnost svede na dovoljno nisku razinu da bi se spriječile štete. Mi danas već dosta točno znamo koje vrste imaju sposobnost masovnog razmnožavanja pa ih upravo zato nazivamo štetnicima. Ima, međutim, u posljednje vrijeme sve više slučajeva da se iznenada u masi pojavi i neka vrsta koja do tada nije bila poznata kao štetnik. Zato nije neobično ako se na pr. leptir Limenitis populi (topolin šarenjak) nalazi na indeksu insekata koji oštećuju topole, leptir Apaturairis (vrbin šarenjak) na indeksu vrsta koje oštećuju vrbe, a istovremeno se obadvije ove vrste nalaze na popisu zaštićenih insekata kao rijetke vrste Zaštita bilja ipak i o njima vodi evidenciju, jer je, strogo uzevši, svak a fitofagna vrsta poten ci jalni štetnik na onoj biljci kojom se hrani, osobito u znatnije poremećenim ekosistemima kakvi u današnje vrijeme nisu rijetki. Zakonska zaštita pojedinih organskih vrsta kojima prijeti izumiranje samo je jedan vid zaštite žive prirode. U tom pogledu nema gotovo nikakvih nesporazuma između zaštite šuma i zaštite prirode. Međutim, u današnje vrijeme, zahvaljujći prije svega saznanjima do kojih je došla ekologija, suvremena zaštita prirode ne štiti samo pojedine vrste, već osobitu važnost pridaje zaštiti ekosistema kao cjelina , bez čega ni zaštita pojedinih biljnih i životinjskih vrsta ne može biti efkasna. Iz prošlosti je dobro poznato da su mnoge vrste nestale s lica zemlje ne zato što ih je čovjek aktivno progonio ili direktno istrebljivao, nego zato što im je toliko pogoršao životine uvjete da im je onemogućio daljnji opstanak. Opasnost čestih i masovnih akcija suzbijanja šumskih štetnika na velikim površinama primjenomh kemijskih preparata sa nespecifičnim djelovanjem leži upravo u tome, što se na taj način remeti struktura ekosistema i time pogoršavaju uvjeti za opstanak mnogih vrsta, od kojih neke možda imaju važnu ulogu u funkcioniranju tog ekosistema. Kod toga nije važno da li su te vrste u sadašnjem trenutku gospodarski štetne, korisne ili indiferentne. Ovo je čisto biološki problem i na tom području zaštita šuma, takva kakva je ona danas, zaista često dolazi u sukob sa zaštitom prirode, U biti se ovdje radi o sukobu dvaju principa: ekološkog i 378 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 45 <-- 45 --> PDF |
ekonomskog . Tzv. »čisti« biolozi, polazeći sa stajališta zaštite prirode, često s pravom kritiziraju način na koji se obavlja zaštita šuma, dok s druge strane privreda stalno traži suzbijanje štetnika, obrazlažući svoje zahtjeve često vrlo uvjerljivim argumentima. No, ima i slučajeva da se problemu pristupa suviše jednostrano, što se očituje u sklonosti jednih da prirodu idealiziraju i zahtjevu drugih da se suzbijanje obavlja bez stvarne potrebe, »za svaki slučaj«. Ovaj konflikt najbolje osjeća šumar, koji već po naravi svoje struke mora poznavati i ekološke i ekonomske probleme i koji mora donijeti odluku u svakom konkretnom slučaju. Ta odluka mora biti gotovo uvijek neka vrsta kompromisa, koji katkada više uvažava ekološke a katkada ekonomske momente. Pitanje je, međutim, kako je često tim kompromisima pogođeno najbolje rješenje. Poteškoća ima svakako više u procjeni koliko kod toga strada priroda nego koliko dobija privreda. Bilo bi dobro kada bi se na rješavanju tih problema uspostavila tješnja suradnja znanstvenih radnika koji se bave proučavanjem suzbijanja štetnika s onima koji rade na zaštiti prirode. Nakon spoznaje o dalekosežnim negativnim posljedicama masovne upotrebe pesticida, u svijetu se započelo veoma intenzivno istraživati takve m etode suzbijanja, koje bi djelovale selektivno na pojedine vrste štetnika i koje ne bi zagađivale čovjekov okoliš. Najpoznatija je od takvih metoda tzv. biološka borba, koja se temelji na već dosta staroj ideji o korištenju prirodnih neprijatelja (patogenih mikroorganizama, parazita i predatora) u borbi protiv pojedinih štetnih vrsta. Na tom se polju bilježe sve brojniji uspjesi, iako su do sada postignuti samo kod manjeg broja štetnika i uglavnom na manjim površinama. Jedan od najnovijih uspjeha biološke borbe postignut je nedavno u nekim mediteranskim zemljama primjenom parazitičke osice Cales noacki protiv štitastog moljca na agrumima (Aleurothrixus floccosus), importiranog prije desetak godina u te zemlje. Prije toga ispitano je protiv ovog moljca oko 80 raznih kemijskih preparata, ali bez zadovoljavajućih rezultata. 1970. godine spomenuti je parazit uvezen u Španjolsku iz Zoološke stanice za biološku borbu u Antibes- u u Francuskoj te je postavljeno 100 osica na svega 8 stabala u središtu grada Malage. Već treće godine nakon toga grad u kojem se nalazi oko 13.000 stabala agruma, raspršenih po ulicama, trgovima, dvorištima i vrtovima, bio je praktički očišćen od štetnika. Proces se zatim spontano nastavio i proširio po čitavoj pokrajini Malaga, tako da je do konca 1973. godine 2,5 — 3 milijuna stabala bilo zaštićeno od napada štitastog moljca. Na sličan se način sada vodi biološka borba u ugroženim područjima Italije, Korzike i Maroka. Veliki je napredak postignut također u usavršavanju drugih metoda selektivnog suzbijanja štetnika, kao što je to primjena feromona i sterilizanata, a ponovno su aktualizirane već pomalo zanemarene mehaničke metode. Najviše se očekuje od tzv. integrirane borbe protiv štetnika , koja predstavlja kombiniranu upotrebu svih do sada poznatih metoda, prilagođenu specifičnoj biologiji i načinu života štetnika. Ovim se načinom doduše ne isključuje upotreba insekticida, ali se ona nastoji ograničiti koliko god je to najviše moguće, a umjesto nastojanja da se suzbijanjem postigne stopostotni mortalitet po principu »sve ili ništa«, toleriraju se manje štete ako to smanjuje ugroženost biocenoze. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Jedna od osnovnih pretpostavki za uspješno provođenje integrirane borbe u šumarstvu je dobro organizirana dijagnozn o-p rognozn a služba , koja omogućuje stalnu i sistematsku kontrolu svih šumskih štetnika radi pravovremene intervencije u onim slučajevima gdje je to zaista potrebno. U sklopu integriranih metoda borbe osobitu važnost imaju higijen ske š u m s k o-z a š t i t n e mjere, jer djeluju preventivno i ne ugrožavaju prirodu. Ovdje je potrebno naglasiti već toliko puta spominjanu zaštit u ptica , koja je unatoč tome u nas još uvijek veoma zanemarena. Zato je za svaku pohvalu nedavna inicijativa Republičkog zavoda za zaštitu prirode Hrvatske za postavljanje kućica za gniježđenje ptica u prirodi," kao i inicijativa Hrvatskog prirodoslovnog društva za osnivanje organizacije »MLADI ČUVARI PRIRODE« kao svoje posebne sekcije. Obje ove akcije naišle su na punu potporu Savjeta za zaštitu i unapređenje čovjekove okoline Republičke konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske. Sekcija »Mladi čuvari prirode« je odgojno- obrazovnog karaktera te ima između ostalog zadaću da se uključuje u svaku akciju oko zaštite i uzgoja šume, da čuva biljke i životinje te postavlja kućice i hranilišta za ptice. Tako se veliki broj mladih ljudi aktivno uključuje u zaštitu šuma i dolazi do spoznaje o tijesnoj povezanosti zaštite šuma sa zaštitom prirode. Ipak, valja primijetiti da je upotreba ptica za biološku borbu, kao i svaka druga biološka metoda, prilično komplicirana i da ne mora uvijek uroditi plodom, kao što je to pokazalo iskustvo u nekim zemaljama gdje se ta metoda već dulje primjenjuje. To, dakako, ne umanjuje značenje spomenutih akcija, ali zahtijeva dobru organizaciju rada i stručno rukovođenje. Bilo bi također dobro kada bi se ove grupe mladih dobrovoljaca angažirale i na drugim sličnim akcijama biološke borbe protiv štetnika, kao što je to na pr. umjetno naseljavanje veoma korisnog crveno g šumsko g mrava , naravno također pod stručnim rukovodstvom i nadzorom. U vezi s koncepcijom o mnogostrukom korištenju šumskog zemljišta, koja je iznijeta još na V SVJETSKOM ŠUMARSKOM KONGRESU u Seattlu 1960. godine, zaštita šume se našla i pred novim problemima. Prema toj koncepciji naročita se važnost pridaje šumi kao ambijentu koji je izvanredno pogodan za rekreaciju i turizam pa se mnoge šume uređuju za takvu namjenu. Od toga može šumarstvo imati ogromne koristi, ali su i opasnosti za šumu vrlo velike raznolike. Svima je ipak zajedničko to, da neposredno ili posredno dolaze od čovjeka. Već sama gradnja i uređivanje turističkih objekata može na velikim površinama uništiti ne samo prirodne ljepote krajolika, nego i čitavih šumskih zajednica. Masovna invazija turista u šume može se katkada usporediti s masovnom pojavom nekog štetnika ili bolesti. Dovoljno je spomenuti samo opasnost od požara, osobito na kršu u vrijeme glavne turističke sezone. No u novije se vrijeme javljaju i neke štet e koje se vrlo slabo ili nikako ne uočavaju, a koje ipak mogu biti vrlo velike. Među, turistima ima, dosta raznih kolekcionara određenih, uglavnom rjeđih biljnih i životinjskih vrsta, napose insekata, koji zbog pomanjkanja odgo * Vidi Šumarski list br. 1-2/1976., str. 103. (op. p.) 380 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 47 <-- 47 --> PDF |
varajućih zakonskih propisa ili nedovoljne kontrole osiromašuju i uništavaju našu floru i faunu, poznatu po endemnim vrstama. Tako su na pr. neke vrste trčaka (Carabus spp.) kolekcionari gotovo sasvim istrijebili. Zato Jugoslavensko entomološko društvo priprema KODEKS O SABIRANJU INSEKATA, koji će svim sakupljačima entomofaune Jugoslavije postaviti potrebne restrikcije u njihovom djelovanju. No, šumi danas ne prijete veće opasnosti samo izvana, već i od same šumske proizvodnje, štoviše od usavršene proizvodnje. U vezi sa sve širom i intenzivnijom primjenom mehanizacije, a osobito teških strojeva u izvođenju raznih radova u šumi, zapažaju se sve češće oš tečenj a tl a i sastojina . Posljedice mogu biti direktno smanjenje prirasta te napad bolesti i štetnika na oštećena stabla. U skandinavskim zemljama, gdje su radovi u šumi mehanizirani do vrlo visokog stupnja, uočena je ova opasnost te se obavljaju razna istraživanja o ekološkim aspektima mehanizacije u šumarstvu. U Švedskoj je na pr. nedavno formirana jedna ekipa istraživača sastavljena od pedologa, fitopatologa, tehničara i ekonomiste, koja je utvrdila da teški strojevi oštećivanjem tla u smrekinim sastojinama mogu uzrokovati smanjenje prirasta od 10 do 20% na stablima u blizini prolaza strojeva, a trulež koja preko ozljeda na korijenju inficira stabla, može dovesti do znatnog gubitka na kvaliteti deblovine. Da zaključim o : kao sastavni dio šumske privrede zaštita šuma u praksi često nije djelovala u skladu s principima zaštite prirode, što je imalo loših posljedica kako za šume tako i za prirodu općenito. Zato suvremena zaštita šuma nastoji usavršiti stare i pronaći nove metode sprečavanja šteta, koje bi štitile šumu kao cjelovitu prirodnu zajednicu. S druge strane danas kada se šumi osim proizvodnje drvne mase namijenjuju i mnoge druge funkcije, prije svega rekreativne i turističke, zaštita šuma se suočava s novim problemima, od kojih je najvažniji zaštita od čovjeka. I jedno i drugo zaštitu šuma sve više usmjerava prema zaštiti prirode. Za zaštitu ptica izjašnjava se i ing. I. LONČAR (1946. u članku »Uzgajajmo otpornije sastojine«) i naglašava da bi »u svakogodišnjem budžetu šumarstva, u cilju obrane šuma, trebala ući stavka o kreditu za zaštitu ptica.« (Povijest šumarstva Hrvatske 1846 — 1976 kroz stranice Šumarskog lista, Zagreb, 1976, str. 330) |