DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 37 <-- 37 --> PDF |
prvenstvene važnosti po vegetaciju i ljude, koji tu žive, smatramo korisnim, ovim referatom upozoriti na tu funkciju i osobitost šuma, da bi se pored ostalih problema, što bolje uočila i važnost njene retencione sposobnosti, te primjenile šumsko-uzgojne i šumsko-zaštitne metode, kojima bi se ta njihova sposobnost očuvala i povećala, ali i podizanjem novih šumskih kultura to korisno djelovanje šuma proširilo na što veća područja danas obešumljenog krša. — Dobro šumsko tlo je takve strukture, koja omogućuje laku i brzu infiltraciju oborinskih voda, te da upijenu vodu uskladišti i dalje ju polagano otpušta. Takva se struktura stvarala tijekom dugog niza godina raspadanjem opalog lišća i iglica, truljenjem korijenja, trošenjem i raspadanjem tla, te djelatnošću bezbrojnih mikroorganizama u tlu. Volumen pora u dobrom šumskom tlu može doseći do dvije trećine volumnog prostora kojeg zauzima tlo. Zbog te svoje rahlosti ima šumsko tlo veliku propusnost za vodu. Prema podacima švicarske pokusne postaje, treba stupac vode visok 10 cm da se infiltrira u tlo oranice 95 minuta, dok isto toliko visok stupac vode upije dobro šumsko tlo za 5 1/2 minuta. Prema drugom jednom primjeru ista se količina vode infiltrira u tlo vlažnog pašnjaka za 100 minuta, u tlo odvodnjelog pašnjaka za 38 minuta, dok ju je tlo ispod 20 godišnje šumske kulture upilo za 8 minuta, a tlo ispod 40 godišnje šumske kulture za samo 3 minute. Radi ove svoje velike poroznosti, prima tlo pod šumom i na strmim obroncima veći dio palih oborina, te tako puni podzemne rezervoare vodom i utječe na visinu razine te vode. Dovoljno je, da se šumsko tlo preore, pa da izgubi svoju dobru spužvatu strukturu i svojstvo brzog upijanja vode. Iz rezultata mjerenja američkih pokusnih stanica možemo zaključiti, da od 2000 mm oborina, koje godišnje padnu na otvoreno polje, površinom otječe prosječno 1300 mm ili 65´%, a 700 mm ili 35´% se infiltrira u tlo i otječe kao podzemna voda. Naprotiv od onih 1100 mm oborina, koje su dospjele kroz slojeve krošanja na tlo, samo 80 mm ili 4!% (računajući od ukupno palih 2000 mm oborina) otječe površinom šumom obraslog tla, dok se 1020 mm ili 51% infiltrira u to tlo. Iz toga slijedi, da od ukupno pale količine oborina, prima podzemna voda kroz tlo obraslo šumom oko polovicu, dok podzemna voda ispod nepošumljenih tala prima samo oko trećinu tih oborina. (E. KREBS, Der Wald, Bern 1973). Pošumljavanjem velikih neobraslih područja pospješuje se infiltracija oborina u tlo, s posljedicom jakog utjecaja na vlažnost tla i visinu vode temeljnice. Omogućuje se podržavanje postupne i trajne akumulacije vode u jezerima, te polagano otjecanje podzemni h vod a u korit a potok a i rijeka , št o pa k smanjuj e visin u vodostaj a kritični h visoki h vod a u koritim a bujica , potok a i rijeka , osigurav a dotjeca nje vode u suhim periodima. Hidrološku funkciju šume i šumskog tla znanstveno je iznio i prikazao u svojoj raspravi PETER FLETCHER (Journal of Forestry, May 1952). Na temelju analitičkih prikaza i konstatacija iz ove rasprave iznosimo neke zanimljive podatke. |