DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 37     <-- 37 -->        PDF

prvenstvene važnosti po vegetaciju i ljude, koji tu žive, smatramo korisnim,
ovim referatom upozoriti na tu funkciju i osobitost šuma, da bi se pored
ostalih problema, što bolje uočila i važnost njene retencione sposobnosti, te
primjenile šumsko-uzgojne i šumsko-zaštitne metode, kojima bi se ta njihova
sposobnost očuvala i povećala, ali i podizanjem novih šumskih kultura to
korisno djelovanje šuma proširilo na što veća područja danas obešumljenog
krša. —


Dobro šumsko tlo je takve strukture, koja omogućuje
laku i brzu infiltraciju oborinskih voda, te da
upijenu vodu uskladišti i dalje ju polagano otpušta.
Takva se struktura stvarala tijekom dugog niza godina raspadanjem opalog
lišća i iglica, truljenjem korijenja, trošenjem i raspadanjem tla, te djelatnošću
bezbrojnih mikroorganizama u tlu. Volumen pora u dobrom šumskom
tlu može doseći do dvije trećine volumnog prostora kojeg zauzima tlo. Zbog
te svoje rahlosti ima šumsko tlo veliku propusnost za vodu. Prema podacima
švicarske pokusne postaje, treba stupac vode visok 10 cm da se infiltrira
u tlo oranice 95 minuta, dok isto toliko visok stupac vode upije dobro šumsko
tlo za 5 1/2 minuta. Prema drugom jednom primjeru ista se količina vode
infiltrira u tlo vlažnog pašnjaka za 100 minuta, u tlo odvodnjelog pašnjaka
za 38 minuta, dok ju je tlo ispod 20 godišnje šumske kulture upilo za 8
minuta, a tlo ispod 40 godišnje šumske kulture za samo 3 minute. Radi
ove svoje velike poroznosti, prima tlo pod šumom i na strmim obroncima
veći dio palih oborina, te tako puni podzemne rezervoare vodom i utječe na
visinu razine te vode. Dovoljno je, da se šumsko tlo preore, pa da izgubi
svoju dobru spužvatu strukturu i svojstvo brzog upijanja vode.


Iz rezultata mjerenja američkih pokusnih stanica možemo zaključiti, da
od 2000 mm oborina, koje godišnje padnu na otvoreno polje, površinom otječe
prosječno 1300 mm ili 65´%, a 700 mm ili 35´% se infiltrira u tlo i otječe
kao podzemna voda. Naprotiv od onih 1100 mm oborina, koje su dospjele
kroz slojeve krošanja na tlo, samo 80 mm ili 4!% (računajući od ukupno palih
2000 mm oborina) otječe površinom šumom obraslog tla, dok se 1020 mm ili
51% infiltrira u to tlo. Iz toga slijedi, da od ukupno pale količine oborina,
prima podzemna voda kroz tlo obraslo šumom oko polovicu, dok podzemna
voda ispod nepošumljenih tala prima samo oko trećinu tih oborina. (E.
KREBS, Der Wald, Bern 1973).


Pošumljavanjem velikih neobraslih područja pospješuje
se infiltracija oborina u tlo, s posljedicom
jakog utjecaja na vlažnost tla i visinu vode temeljnice.
Omogućuje se podržavanje postupne i trajne
akumulacije vode u jezerima, te polagano otjecanje


podzemni h vod a u korit a potok a i rijeka , št o pa k
smanjuj e visin u vodostaj a kritični h visoki h vod a u
koritim a bujica , potok a i rijeka , osigurav a dotjeca


nje vode u suhim periodima. Hidrološku funkciju šume i šumskog
tla znanstveno je iznio i prikazao u svojoj raspravi PETER FLETCHER
(Journal of Forestry, May 1952). Na temelju analitičkih prikaza i konstatacija
iz ove rasprave iznosimo neke zanimljive podatke.