DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 36 <-- 36 --> PDF |
RETENCIONA SPOSOBNOST ŠUMA KAO REGULACIONI HIDROLOŠKI ČINILAC VODENIH TOKOVA ZI. Vajda SAŽETAK. Jedna od najvažnijih sposobnosti što ih imaju šume u području svog rasta jest njihova retenciona sposobnost, koja je kao hidrološki činilac od odlučnog značenja po prirodnu regulaciju količine vlage u tlu, te vodostaja potoka i rijeka. Kako je opskrba vodom u jadranskom kraškom području od prvenstvene važnosti po vegetaciju i ljude koji tu žive smatra se korisnim upozoriti na tu funkciju i osobitost šuma, da bi se pored ostalih problema što bolje uočila i važnost njene retencione sposobnosti, te primjenile šumsko-uzgojne i šumsko-zaštitne metode. Tim načinom bi se ta njihova sposobnost očuvala i povećala, ali i podizanjem novih šumskih kultura to korisno djelovanje šuma proširilo na što veća područja danas obešumljenog krša. Danas vrijedi opća konstatacija, da se na širokim područjima Zemlje vodni režim pogoršao. Zapaženo je, da su poplave rijeka češće i dugotrajnije nego prije, te da se pojavljuje u svako doba godine. I štete od neukroćenih voda bujičnih potoka su veće. Ustanovilo se, da je u pretežnom dijelu slučajeva uzrok toj pojavi intenzivna sječa šuma, koja traje već od početka ovog stoljeća, kao i pretvaranje šuma u obradive poljoprivredne površine, a za neka naša kraška područja valja tome dodati i znatno povećanje velikih neobraslih šumskih površina, nastalih pašom stoke i mnogim velikim šumskim požarima, a da se te ogoljele površine slabo ili nikad više ne pošumljuju. Na temelju tih činjenica postavio se problem odnosa šume i šumskog tla prema vodnom režimu nekog područja, te kakovu ulogu ima šuma i šumsko tlo u sprečavanju poplava i bujica? Dalje, kakova su to svojstva šume i šumskog tla, koja mu daju sposobnost reguliranja vodnog režima određenog područja? Iako su ta pitanja djelomice razjašnjena, ovdje ćemo pregledno iznijeti utvrđene činjenice, koje će nam dati sigurnost i odlučnost potrebnu u našim budućim šumsko- uzgojnim i šumsko-zaštitnim postupcima, posebno na prostranim područjima šumom obraslog i neobraslog krša. Jedna od najvažnijih sposobnosti, što ih imaju šume u području svog rasta, jest njihova retenciona sposobnost, koja je kao hidrološki činilac od odlučnog značenja za prirodnu regulaciju količine vlage u tlu, te vodostaja potoka i rijeka . Kako je opskrba vodom u jadranskom kraškom području od 370 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 37 <-- 37 --> PDF |
prvenstvene važnosti po vegetaciju i ljude, koji tu žive, smatramo korisnim, ovim referatom upozoriti na tu funkciju i osobitost šuma, da bi se pored ostalih problema, što bolje uočila i važnost njene retencione sposobnosti, te primjenile šumsko-uzgojne i šumsko-zaštitne metode, kojima bi se ta njihova sposobnost očuvala i povećala, ali i podizanjem novih šumskih kultura to korisno djelovanje šuma proširilo na što veća područja danas obešumljenog krša. — Dobro šumsko tlo je takve strukture, koja omogućuje laku i brzu infiltraciju oborinskih voda, te da upijenu vodu uskladišti i dalje ju polagano otpušta. Takva se struktura stvarala tijekom dugog niza godina raspadanjem opalog lišća i iglica, truljenjem korijenja, trošenjem i raspadanjem tla, te djelatnošću bezbrojnih mikroorganizama u tlu. Volumen pora u dobrom šumskom tlu može doseći do dvije trećine volumnog prostora kojeg zauzima tlo. Zbog te svoje rahlosti ima šumsko tlo veliku propusnost za vodu. Prema podacima švicarske pokusne postaje, treba stupac vode visok 10 cm da se infiltrira u tlo oranice 95 minuta, dok isto toliko visok stupac vode upije dobro šumsko tlo za 5 1/2 minuta. Prema drugom jednom primjeru ista se količina vode infiltrira u tlo vlažnog pašnjaka za 100 minuta, u tlo odvodnjelog pašnjaka za 38 minuta, dok ju je tlo ispod 20 godišnje šumske kulture upilo za 8 minuta, a tlo ispod 40 godišnje šumske kulture za samo 3 minute. Radi ove svoje velike poroznosti, prima tlo pod šumom i na strmim obroncima veći dio palih oborina, te tako puni podzemne rezervoare vodom i utječe na visinu razine te vode. Dovoljno je, da se šumsko tlo preore, pa da izgubi svoju dobru spužvatu strukturu i svojstvo brzog upijanja vode. Iz rezultata mjerenja američkih pokusnih stanica možemo zaključiti, da od 2000 mm oborina, koje godišnje padnu na otvoreno polje, površinom otječe prosječno 1300 mm ili 65´%, a 700 mm ili 35´% se infiltrira u tlo i otječe kao podzemna voda. Naprotiv od onih 1100 mm oborina, koje su dospjele kroz slojeve krošanja na tlo, samo 80 mm ili 4!% (računajući od ukupno palih 2000 mm oborina) otječe površinom šumom obraslog tla, dok se 1020 mm ili 51% infiltrira u to tlo. Iz toga slijedi, da od ukupno pale količine oborina, prima podzemna voda kroz tlo obraslo šumom oko polovicu, dok podzemna voda ispod nepošumljenih tala prima samo oko trećinu tih oborina. (E. KREBS, Der Wald, Bern 1973). Pošumljavanjem velikih neobraslih područja pospješuje se infiltracija oborina u tlo, s posljedicom jakog utjecaja na vlažnost tla i visinu vode temeljnice. Omogućuje se podržavanje postupne i trajne akumulacije vode u jezerima, te polagano otjecanje podzemni h vod a u korit a potok a i rijeka , št o pa k smanjuj e visin u vodostaj a kritični h visoki h vod a u koritim a bujica , potok a i rijeka , osigurav a dotjeca nje vode u suhim periodima. Hidrološku funkciju šume i šumskog tla znanstveno je iznio i prikazao u svojoj raspravi PETER FLETCHER (Journal of Forestry, May 1952). Na temelju analitičkih prikaza i konstatacija iz ove rasprave iznosimo neke zanimljive podatke. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 38 <-- 38 --> PDF |
U vlažnim područjima, razina vode temeljnice nalazi se relativno blizu površine zemlje. Njeno prisustvo može se protumačiti ekscesima, koji nastaju jakim i brzim dotjecanjem vode, koje je veće od gubitaka, koji nastaju od ishlapljivanja, transpiracije i uslijed otjecanja. Izvori i mali potoci hrane se izravno iz rezervoara vode temeljnice. Njihov je tijek općenito najveći za vrijeme kasne zime i u rano proljeće u vezi sa povećanim usponom razine vode temeljnice, koji rezultira iz maksimuma viškova nastalih prekomjernim kišama, a ti su pak veći od gubitaka nastalih ishlapljivanjem, transpiracijom i otjecanjem za vrijeme sezone mirovanja vegetacije. Tijekovi vode temeljenice općenito su najniži za vrijeme zakašnjavanja kišnih perioda, kad su razine podzemnih voda odgovarajući niske, jer istjecanje vode nadmašuje njeno ponovno pritjecanje za vrijeme padanja kiša. Rezervoar vodene zalihe unutar samog profila tla dijelimo radi hidroloških značenja u dva dijela, koji se razlikuju po fizičkim silama, koje upravljaju vodom i njenim pokretom u tlu. Jedan dio prostora u tlu koji sadrži zalihe vode, jest onaj, što ga čini totalni porozni volumen zemljišnog profila, koji sadrži velike nekapilarne pore. Voda se u ovom rezervoaru giba kroz tlo kao reakcija na privlačenje sile teže, te se eventualno opet pojavljuje u potočnim koritima nakon jednog manje ili više zavojitog putovanja. Tako mogu nastati zalihe uključene u velike hidraulične putove, koji normalno sprovađaju vodu k nižim horizontima i vodi temeljnici, te time sprečavaju opadanje njezine razine. Rezervoari u kojima se zaustavila podzemna voda, također su sposobni da kasnije otpreme velike količine vode do potočnih korita, čineći vodeni podpovršinski tijek. Ova zadržavajuća funkcija vodenih rezervoar a osobito je vidljiva na mjestima, na kojima je tlo pokriveno debelim pokrovom listinca i humusa, blizu područja strmih, neuznemiravanih šumskih padina. Podpovršinskom tijeku vode u šumskim staništima doprinose rezervoari, koji zaustavljaju vodu te tim sprečavaju brzo otjecanje vode iz tih staništa. Osnovni faktori, koji utječu na prilike oko stvaranja zalihe vode u rezervoarima, koji ju zadržavaju jesu obujam, opseg, raspodjela, kontinuitet i oblik velikih pora, koje obično nisu napunjene vodom. Rezervoar i se pune vodom samo kad u mnogo pora velikog volumena uđe čista kišnica, koja prokapljuje te ispunja sve pore i potpuno iskorišćava kapacitet profila tla tako, da se voda privremeno zadrži da ne otječe u riječn o korito . Zbog tog su razloga količina infiltracije i prenos vode paralelni sa volumenom velikih pora te djeluju kao činitelji, koji utječu na zadržavanje vode u tlu. Za vanjski pristup vode u tlo odlučan je gornji površinski slo j tla, koji najmanje propušta vodu. Zbijene pašnjačke površine ograničavaju mogućnost infiltracije i upijanja vode u tlo i njeno zadržavanje u tlu. Kiše, koje padnu u količini, koja je mnogo viša od ove infiltracione |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 39 <-- 39 --> PDF |
količine moraju nužno da površinski otječu, što prati ubrzana erozija zemlje, visoke poplavne vode i povećano taloženje u dolin am a. Šuma kao vegetacijski klimaks najbolji je primjer za savršeno funkcioniranje rezervoara koji zadržava vodu. Mezofitska vegetacija stvara veliki, duboki rezervoar za zadržavanje vode zbog gustog sistema živog i mrtvog korijenja, visoke naslage organske tvari, te zbog optimuma uvjeta za aktivnost makro i mikro organizama tla. Čitav je zemljišni pokrivač karakteristično porozan, poput spužve. Ta poroznost potječe od kanalića, koji nastaju ugibanjem korijenja; oni se protežu duboko u profil tla, a da se njihov kontinuitet potpuno ne prekida, niti su im oblici ograničeni. Poroznost šumskog tla povećavaju i prohodi glista te drugih životinja. Šupljine nastale na razne načine daju šumskom tlu spužvastu strukturu, koja lako upija površinsku vodu te tim smanjuje eroziju. U takvom tlu infiltrirana voda polagano pritječe vodi temeljnici i izvorima. Stoga je šuma najbolji zaštitnik vode temeljnice i hranioc izvora. Podržavanje rezervoara koji približno odgovora onom koji nastaje šumskim klimaksom, trebala bi biti glavna svrha svakog hidrotehničkog sistema, koji treba da ujednači tijekove rijeka, u vremenima kada nastupe ekstremne oborinske prilike. Drugu zonu zadržavanja vode u tlu predstavlja onaj totaln i volu men pora (rupica) zemljišnog profila, koji se sastoji od mahih, kapilarnih pora. Voda se u ovom rezervoaru drži protiv sile teže, ali je podložna gibanju uslijed isparavanja, jer se nalazi blizu površine tla, a podložna je i transpiraciji na svakoj dubini, gdje se nalazi živo korijenje. Od jedne polovine do dvije trećine tog vodenog rezervoara u većini zemljišnih profila drži vodu, koja je na raspolaganju biljnom korijenju. U toj se zoni održava ravnoteža tolikom snagom, da je biljno korijenje ne može poremetiti. Samo isparavajuće snage, koje djeluju neposredno na površini tla mogu pomaći neku značajniju količinu ove vode, koja se čvrsto drži u tim sitnim porama tla. Prema tome, s hidrološkog stanovišta, glavnu pozornost moramo usredotočiti na onaj dio rezervoara vode u zemljišnom profilu, koju biljno korijenje može crpsti, te koju ono normalno i crpe. Primarni činitelji, koji utječu na infiltriranje vode u šumsko tlo jesu isti kao oni, koji utječu na zadržavanje infiltrirane vodene zalihe u tlu, a to su volumen malih pora, njihova pristupačnost za vodu iz velikih pora, te vlaga tla. Međutim, za neki određeni zemljišni sastav, glavni činitelj, koji kontrolira skupljanje i zadržavanje vode u tlu jest njegova vlaga. Ka d u tlu postoje veliki deficiti vlage, tada je i mogućnost za infiltraciju i zadržavanje vode u tlu proporcionalno velika i obratno. Da se u tlima s povoljnim strukturama stvore profili za prihvaćanje vode treba da je biljni pokrov razvijen tako, da njegov živi korijenov sistem prodre duboko u tlo, te da se razvije u svim dubinama tog profila. Tada će se maksimalna količina u tlu zadržane vode transpiracijom biljnog pokrova iscrpsti, uslijed čega se takvo tlo isuši i postane deficitarno na vlazi. Mada ovakvi deficiti vlage tla nastaju prije nego što nastupi dugi kišni |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 40 <-- 40 --> PDF |
period ili iznenadna oluja sa jakom kišom, palim se oborinama u prvom redu zadovolji nastali deficit na vlazi tla i to prije nego se napune svi ostali rezervoari vlage u tlu i prije nego što voda počne teći u korita bujica. To je razlog što u svrhu zaštite od poplava i bujičnim nanosa treba nastojati da staništa budu obrasla gustim šumam a i grmlj e m, jer se taj biljni pokrov koristi sa velikog količinom vode iz tla, te ima svoj korijenov sistem a dobro raspodijeljen kroz cijeli zemljišni profil. Deficit vlage tla koji nastaje transpiracijom šumskog pokrova znatno smanjuje mogućnost stvaranja bujica za vrijeme jakih kiša. Kada se pod gustim šumskim pokrovom stvori u tlu mogućnost da upije i zadrži određenu maksimalnu količinu vode, sve do dubokih slojeva, te mogućnost za stvaranje određenog maksimalnog deficita vlage tla, tada možemo reći za to područje, da je u najboljem stanju, jer najmanje vode otječe površinom zemlje, poplave su niskog stupnja a i erozija je minimalna. Zaštitu od poplava, erozije i nanosa u područjima strmih obronaka, koji imaju plitka, veoma erozivna tla, najbolje ćemo postići, ako sa šumama na tim obroncima postupamo kao sa »zaštitnim šumama«. Tu se preporuča gospodariti na način preborne sječe slabog intenziteta. Iz tih šuma valja isključiti pašu stoke, koja je nespojiva sa prebornim načinom gospodarenja. Prvenstvena je zadaća, da se gospodarenjem sa šumama , posebno na području našeg krša, održi takav profil šumskog tla, koji će omogućiti brzu i duboku infiltraciju oborinskih voda, te koji će imati maksimalni prostor za privremeno zadržavanje vode i njenu pohranu, a da ujedno budu okolnosti za brzo površinsko otjecanje vode minimalne. Svakako da i razlika u strukturi tla utječe na količinu zadržane vode. Zaštita od poplava zahtijeva da prilike za zadržavanje vode i njezinu retenciju budu maksimalne. Ako je pak svrha šumsko-gospodarskog objekta, da za vrijeme ljetnih i jesenskih sušnih perioda poveća niski vodostaj potoka, tada se mora uzeti za cilj, da u tim šumskim periodima dođe u okolnim šumskim zemljišnim profilima do minimuma deficita na vlazi. Ovo se postiže uzgojem niskog gustiša od vrsta s plitkim korijenjem, koje svojom transpiracijom ne koriste intenzivno vodu iz tla. Zadržavanju vode u tlu koristi i pokrov od stelje i mikroklima, što favorizira biološku aktivnost zemljišta. Isparavanje vode sa površine tla treba da je tada minimalno. Većina se šumsko-gospodarskog zemljišta izuzev u brdskim kraškim područjima nalazi na blažim padinama, koje imaju relativno debeli zemljišni pokrov, pa se pod takvim okolnostima šumsko gospodarenje može i mora uskladiti sa održavanjem ravnoteže u vodnom režimu tih područja, što će se postići čuvanjem i zaštitom retencione sposobnosti šuma. Šume, koje su u svom razvoju dostigle klima ks, imaju neporemećeni profil tla, pa ih možemo smatrati da najbolje reprezentiraju hidrološki ideal, obzirom na njihovu dominaciju nad okolnostima koje stvaraj u poplave . Hidrolozi su u cilju ovladavanja nad poplavama obratili pažnju na onaj razvojni stupanj čiji se konkretni profili odvajaju od ideal 374 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 41 <-- 41 --> PDF |
nog. Stupanj do kojega se određena povoljna zemljišna struktura može uspostaviti i uzdržati na prirodni način i gospodarskim mjerama na područjima, koja su trpila od minuli loših postupaka, treba da je temeljni kamen u programu racionalnog gospodarenja vodenim zalihama tih područja. Iz svega što smo ovdje prikazali i iznijeli možemo zaključit i da očuvanje i povećanje retencione sposobnosti šuma na našem kršu zajedno s ponovnim pošumljivanjem njegovih golih šumskih površina i regeneracijom degradiranih šuma, ima za održavanje ravnoteže vodnog režima tih područja odlučno i golemo značenje. Glavni činitelj, koji je u prošlosti smanjio, ugrozio i uništio retencionu sposobnost tih šuma bio je, a i danas je, čovjek i njegov postupak s tom šumom. On je uz ostale činitelje svojim neracionalnim gospodarenjem sa šumama njihovom slabom ili nikakvom zaštitom, požarima koja je u većini slučajeva sam prouzrokovao, stalno stvarao, a još i danas stvara, okolnosti, koje slabe ili uništavaju retencionu sposobnost šuma i remete hidrološku ravnotežu kraškog područja tako, da pale oborinske vode stalno erodiraju šumska i poljoprivredna plodna tla, a vode kraških potoka i rijeka bujicama i poplavama često nanose velike štete. Držimo, da je naše društvo danas sposobno i kadro, da smišljenim radom i dovoljnim materijalnim žrtvama popravi i u budućnosti otkloni te štete, koje su nastale i nastaju iz ljudskog neznanja, zaostalosti, primitivizma i sebičnosti. Za postizavanje tog cilja trebali bi kompetentni društveni faktori odlučno i strogo provoditi određene mjere naprednog šumskog gospodarstva i politike. Retenciona sposobnost šuma i šumskog tla moći će biti zaštićena samo racionalnim gospodarenjem podržavanje što većih površina šuma s dovoljno gustim obrastom šumskog drveća uz potpuno isključenje čiste sječe na velikim i malim površinama, vršenje jakih proreda i dozvoljavanja paše stoke. Treba što prije organizirati i izvesti pošumljivanj e što većih ogoljelih šumskih površina prvenstveno u slivovima potoka, bujičnih korita, rijeka i jezera, posebno tamo, gdje ta jezera akumuliraju vodu za električne hidrocentrale. Paralelno s ovim djelatnostima treba istovremeno u čitavom kraškom području organizirati pouzdanu suvremenu i djelotvornu protupožarn u službu , kako nebi i dalje šumski požari stvarali ogoljele površine sa kojih voda i vjetar odnose i ono malo preostalog šumskog tla i zemlje crvenice, koja se tu, na kršu, vjekovima i milijunima godina stvarala. Uz potrebno razumijevanje znanje, rad i dovoljno materijalnih sredstava mogao bi se postavljeni cilj već u dogledno vrijeme postići. Koristi od uloženog rada i materijalnih sredstava biti će mnogostruko veće od šteta, koje bi nastale kada bi se te šume i šumska zemljišta i dalje nemoćno prepuštala negativnom djelovanju prirodnih sila i čovjeka. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 42 <-- 42 --> PDF |
SUMMARY Potential capacity of the forest as a regulating hydrological factor of the water courses One of the most important abilities possessed by forests in the zone of their growth is their retention capacity, which as a hydrological factor is of decisive significance for the natural regulation of the water amount in the soil and of the water level of brooks and rivers. As water supply in the Adriatic karst region is of primary importance for the vegetation and the population living there, it is considered useful to remind of this function and peculiarity of the forests, so that besides other problems, also the importance of their retention capacity might be understood as well as possible, and the necessary silvicultural and forests protective measures applied. Therefore this ability of the forests should be conserved and intensified, while also through new forests should be expanded to an as large area of today´s denuded karst as possible. Prof, dr Zlatko VAJDA dipl. inž. šum. profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu u m., Šulekova br. 8. NOVO IZDANJE! NOVO IZDANJE! TABLICE ZA KUBICIRANJE TRUPACA Savez IT Šumarstva i drvne industrije Hrvatske izdao je novo — praktično — izdanje Tablica za izračunavanje kubnog sadržaja izrađenih trupaca (klada) na 2 decimale, a za promjere 0 10—120 em i dužine od 0,1 —10 metara. Brojke tiskane u 2 boje (promjeri trupaca u crvenoj, a dužine u crnoj boji). Veličina ovih tablica-skrižaljki je džepnog formata 14 x 23 cm i u tvrdom kartonskom — povezu. Ove praktične tablice namijenjene su šumskom i drv.-industrijskom tehničkom osoblju, šumarijama, šumskim gospodarstvaima, drvno-industrijiskim poduzećima, đacima srednjih šumarskih i drvno-ind. škola, studentima Šumarskih fakulteta, kao i svima onim radnicima koji vrše premjer izračunavaju kubni sadržaj izrađenih trupaca (klada). Cijena tablica s poštarinom iznosi 35 dinara. |