DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 27 <-- 27 --> PDF |
pravcu pruža historijska šansa, koju ne smijemo propustiti. Danas je zbog stalne i već poodmakle depopulacije, možda po prvi puta u povijesti uopće, moguća obnova vegetacijskog pokrova primorskog krša. (Prof. dr G 1 a v a č). Bilo bi iluzorno tvrditi da je moguće uspostavljanje iskonskog stanja u odnosu na šumske zajednice, ali je lako moguće, uz malo više planske discipline zaustaviti proces degradacije i podstaći sukcesiju kao prirodni razvojni proces ekosistema, koji je ovdje progresivno usmjeren uslijed istaknutih promjena životnih uvjeta. Na tom području i u njegovoj neposrednoj blizini već postoji mrež a rezervata najviše zaštitne kategorije. To je područje naših nacionalnih parkova, bioloških i uopće prirodoznanstvenih laboratrija, koji se sistematski proširuju s nizom trajnih ploha na kojima se prate procesi prirodne obnove šuma na kršu. O dosadašnjim rezultatima tog praćenja postoji opširan izvještaj, te nema potrebe da se na tome zadržavamo. Treba samo podvući, da se baš u toj regiji kasni sa zakonskom zaštitom za sada neoptećenih velikih cjelina kojima je svrha da se spriječi svaka promjena u odnosu na dosadašnji način korištenja. Prema mišljenju prof, dra Heinza Ellenber g a, koji probleme našega ;i svjetskog krša dobro poznaje, bilo bi potrebno oko 30 godina za uspješno obnavljanje prirodne vegetacije listača, naravno, ako bi se na tim površinama uspjelo zabraniti bilo kakvo iskorišćivanje. Dakle, i be z veli kih ulaganja moguće je privesti racionalnoj namjeni velike površine regije. Prema mišljenju istog autora »pošumljivanje četinjačama nije za ove svrhe prikladno, jer za razliku od ranijih shvaćanja, ne vodi brzo obnovi i produktivnosti tala i formiranju klimazonalnih sastojina. Prirodna obnova šumske vegetacije siguran je način bržeg uspostavljaja zdravih šumskih ekosistema«. Osnovni preduvjet za uspješno provođenje ovakove politike u oblasti šumarstva na toj regiji leži u stro gom i dosljednom prostornom razgraničenju šumskih od pašnjačkih površina, ali se »akcija može uspješno provesti samo na osnovu prostorno velikih izlučenih površina«. Radi određenog kurioziteta navesti ću još jednu misao poštovanog autora, prof, dra Ellenber g a, jednog od vodećih ekologa u svijetu, na temu pošumljavanja našega krša: »Iako je ogoljeli kraški pejzaž izraziti primjer razaranja životne sredine, ne smije ga se jednostrano vrednovati. Upravo ovaj ogoljeli krš doprinosi privlačnosti pejzaža u neiscrpnom kontrastu brda, morskog plavetila i golih gotovo bijelih otočnih strana koje izranjaju iz mora. Ova divlja ljepota ima za turističke mase jednaku privlačnu snagu kao i toplo i čisto more ... po ovim odlikama ističe se hrvatski dio Jadranske regije od ostalih Mediteranskih zemalja. Upravo radi toga mnoge ogoljele površine treba poštediti od bilo kakvih meliorativnih zahvata ili pošumljivanja. Na takvim površinama trebalo bi favorizirati ekstenzivno stočarstvo, je ono pridonosi očuvanju i održavanju pejzažnih karakteristika«. Da ne bi došlo do izvjesnog nesporazuma u vezi očetinjavanja koje je ovdje spomenuto, treba istaći, da se ono ne odnosi na podizanje manjih ili većih kultura na području mediteranske regije, naročito ako je riječ o autohtonim vrstama, jer nema opasnosti od posljedica koje su često neminovne za velike površine monokultura i plantaža. Monokulture, naročito planlažnog |