DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Uže obalno područje zaslužuje izuzetnu pažnju. To nije samo najatraktivniji dio Jadranske regije i najljepša plaža Evrope sa izvanrednim estetskim, pejzažnim, prirodnim karakteristikama i kulturno povijesnim nasljeđem, nego je to područje na kome su već danas u konfliktu, za to područje prioritetne grane, industrija i turizam. Taj će se konflikt daljnjom izgradnjom neminovno sve više produbljivati bez obzira na to što je dužina obale vrlo velika. Obalni je pojas dugačak preko 6100 kilometara sa širinom, koju vjerojatno najopravdanije definira ekonomska zainteresiranost ovih privrednih grana (obalni pojas — prema Zakonu o prostornom planiranju — definiran je sa 500 m širine od obalne linije i taj prostor je od strane općinskih skupština stavljen pod zaštitu do izrade definitivnih prostornih planova). Za sada je turističkoj privredi namijenjeno svega 16,1" o najljepšeg dijela jadranske obale. Od toga se godišnje urbanizira prosječno 29 km. Kod sadašnjeg intenziviteta izgradnje biti će za manje od četvrt vijeka iscrpljene sve mogućnosti proširenja turističke gradnje. Proces litoralizacije, međutim, neprekidno raste radi sve povoljnijih saobraćajnica i ostale infrastrukture, kao i industrije, koja snagom svoga ekonomskog rezona — najjeftinijeg prekomorskog uvoza — osvaja sve više prostora. Da bi se spriječila postojeća difuzna turistička izgradnja i donekle onemogućilo podizanje industrijskih i turističkih kapaciteta na istom ili nedovoljnom prostoru, potrebno je provesti oštro prostorno diferenciranje ovih djelatnosti. Za sada su uvjeti za to uglavnom još uvijek povoljni. Daljnja nekontrolirana privatna izgradnja i nedovoljno ekološki definirani prostori, kao i struktura industrijskih kapaciteta, sigurno bi nanijele velike i nepopravljive štete. Pravovremeno stavljanje odgovarajućih zona obalnog područja pod zakonsku zaštitu, uslovilo bi potrebu na izradi ili prilagođavanju prostornih planova prema toj namjeni, kako u općinskim, tako i regionalnim okvirima. To bi bila i jedina realna osnova za pravilan dugoročni plan namjene tog vrijednog područja. Iz toga proizlazi i koncepcija zaštite prirode, koja se nameće kao vrlo hitan zadatak. Potrebno je u prvome redu industrijske i urbanizirane sredine odvojiti od turističkih dovoljno prostranim zonam a u posebne rezervate odgovarajuće kategorije zaštite. Oni bi se prirodnom sukcesijom i pošumljivanjem priveli funkciji odgovarajućeg ekološkog odterećenja. Na tim površinama bi trebala biti zabranjen a svak a gradnj a kao osnovni preduvjet biološke regeneracije. Nadalje, u zaleđu turističkih naselja potrebno je različitim načinima korištenja i zaštite površina kreirati mnogoliki, ekološki i estetski vrijedan krajolik. Cijeli napori oko pošumljivanja krša trebaju se koncentrirati uglavnom na tim područjima. Ovdje se uključuje i pošumljivanje sa svrhom zaštite vodoprivrednih postrojenja i oplemenjavanje postojećih i budućih industrijskih objekata. Krašk o zaleđ e obalnog područja jadranske regije u smislu zaštite ne predstavlja, čini nam se, nesavladiv problem iako na toj površini »zaštita prirode« kasni za nekoliko tisuća godina. Što više, izgleda da nam se u tom |