DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 92 <-- 92 --> PDF |
PRILOG POZNAVANJU BIOLOGIJE TETRIJEBA GLUHANA — Tetrao urogallus u HRVATSKOJ Zl. Turkalj SAŽETAK. U ovom radu, koji se objavljuje posmrtno, autor je prikazao rezultate istraživanja karakteristika tetrijebagluhana, koji se nalazi na području od Gorskog Kotara do Plješivice i Velebita. Ta istraživanja su pokazala, da se taj tetrijeb razlikuje od normativnog evropskog tetrijeba, finskog i švedskog pa ga autor smatra posebnim sojem velikog tetrijeba. (p) UVOD Veliki tetrijeb ubraja se među našu najvrijedniju pernatu divljač. Životni uvjeti te vanjski i unutarnji faktori koji utječu na razvoj, razmnažanje i opstanak živih bića, bez sumnje mogu kod njih prouzročiti različite promjene, kako u tjelesnom građi tako i u ostalim njihovim osebinama. Uslijed toga su unutar pojedinih vrsta i nastali posebni sojevi, pa i nove životinjske pasmine. U Hrvatskoj postoje danas 64 tetrijebska staništa (pjevališta), koja se prostiru od Risnjaka preko Gorskog Kotara, Velike i Male Kapele, Velebita do Ličke Plješivice. Sva ova staništa su iznad 1000 metara nadmorske visine. Brojno stanje velikog tetrijeba u ovim krajevima u posljednje vrijeme nešto se smanjilo, a glavni razlog za to je intenzivna eksploatacija šuma a savezno s time i prouzrokovani nemir. Znanstvena istraživanja velikog tetrijeba na području Hrvatske su dosta malobrojna. Radi toga smo nastojali ispitati njegove tjelesna dimenzije i težinu, zatim boju perja, obavitavalište i način prehrane, kako bi se mogle ustanoviti razlike između našeg velikog tetrijeba i tetrijeba u drugim zemljama. Uzeti su nadalje podaci o izmetinama i konačno predložene mjere za unapređivanje uzgoja. Ova istraživanja smo vršili na području Hrvatske, kroz dulji niz godina. Dobiveni rezultati prikazani su u slijedećim poglavljima te konačno sažeti u zaključku. TJELESNE DIMENZIJE I TEŽINA Od tjelesnih dimenzija istraženo je: 1. Dužina tijela mjerena od vrha kljuna do vrha repa, 2. Dužina kljuna od nosne šupljine poprečno do vrha kljuna, 3. Dužina piska od koljena do stopala, 306 |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 93 <-- 93 --> PDF |
4. Dužina krila od ručnog zgloba do kraja četvrtog pera, 5. Dužina repa od korijena do kraja najdužih repnih pera, 6. Tjelesna težina mjerena na decimalnoj vagi. Ova istraživanja vršili smo na 23 pijetla, koji su prosječno bili stari 5,5 godina, te na 20 pijevaca 1,5 godinu starih. Dužina tijela starije skupine tetrijebova bila je veća nego kod mlađe. Kako ova tjelesna dimenzija mlade grupe iznaša samo 87,44% od vrijednosti starih tetrijebova to možemo zaključiti, da se kod 1,5 godinu starih pijevaca još ne završava razvoj ove tjelesne mjere. Dužina kljuna starih tetrijebova također je bila veća nego kod mlađih, odnosno i dužina kljuna se još i nakon godinu i pol života poveća. Odnos dužine kljuna prema dužini tijela bio je relativno jednak kod obadvije skupine pijevaca. Dužina piska mlađe skupine tetrijebova se je u razdoblju do 1,5 godine života dosta intenzivno razvijala i približile se vrijednosti tjelesno već potpuno razvijenih pijevaca. Mladi mužjaci imali su u odnosu na dužinu tijela, relativno čak i duži pisak od starijih. Kod dužine krila dobili smo slične rezultate, odnosno i ova tjelesna mjera se je u tom starosnom razdoblju dosta brzo razvijala. Dužina repa mladih tetrijebova bila je ne samo apsolutno, nego i relativno manja, nego kod starije grupe. Kako vidimo i ova mjera s navršenom 1,5 godinom života također ne završava svoj razvoj. Najveću razliku između starih i mladih tetrijebova dobili smo u tjelesnoj težini. I relativna vrijednost tjelesne težine, u odnosu na dužinu tijela, bila je manja kod mlađe nego kod starije skupine pijetlova. Tjelesna težina dobro razvijenog odraslog velikog tetrijeba iznosi u jesen kod obilne hranidbe s malinama, kupinama i borovnicom i do 8 kilograma. VRIJEME NESENJA JAJA Tetrijebice nesu jaja početkom mjeseca svibnja i to starije koke ranije, a mlađe kasnije. Ljuska jajeta je sivkaste boje, posuta s rijetkim kestenjastim pježicama. OBLIK I BOJA PERJA a) Pilići Pilići su tokom prva dva dana života žućkaste boje. Po leđima žućkasta boja pahuljica prelazi u crnkasto šarenkasti ton. Po krilima se nalaze crne pruge, dok su ispod krila bijeli. Noge su im do prstiju u pahuljicama i izgledaju kao dlakave ,dok je koža između prstiju gola. b) Odrasli tetrijeb Na glavi tetrijeba iznad očiju ističe se crvena bradavičasti koža, kukasti poput roga bijeli kljun, tamnosmeđa rožnica očiju, splošteno čelo i tjeme, te oštra brada ispod kljuna. Usne šupljine pokrivene su pramenom četkastog ,307 |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 94 <-- 94 --> PDF |
perja. Krila pokrivaju svojim vrhovima korijen repa. Lepezasti okrugao rep ima kod starijih pijetlova 18 do 20, a kod mladih i po 16 pera. Ta pera završavaju u obliku zaporke I. Glava i vrat su tamnosivi i kao škriljevac isprutani uskim crnim krivudavim prugama. Leđa u visini krila su tamno smeđa, a prema repu su crnija i jednolično išarana svjetlosivim valovitim linijama i točkama. Gornja pera koja pokrivaju rep isto su tako crnosivo išarana, a najdublja su bijelo zarubljena. S unutarnje strane na ramenom zglobu pod pokriljem imade bijelo perje, a uslijed previjanja tog perja na vrhu ramena vidi se trouglasta ili polumjesečasta bijela peča zvana »zrcalo«. Pleća, pokrilja i krila su kestenjasta s tamno smeđim prugama iscrtkana. Velika krilna pera su jednako tamnosmeđe boje, na vanjskoj zastavi su bijelo zarubljeni. Mala i srednja pera sa unutarnje strane krila, kao i ramena pera su bijela, dok je unutarnja strana krilnih pera sivkasta. Prsa mu se prelijevaju i pokazuju zeleni štit s ocalnim sjajem. Štit prelazi na prsima mrko smeđu boju, dok je po stranama sivo bijelo istočkan. Velika crna repna pera imaju u drugoj i trećoj trećini dužine do korjena, nejednako i nepravilno postavljene bijele pjege. Ustanovljeno je da tih bijelih pjega na repu imaju mladi pijevci više, dok stariji manje ili posve malo. Podrepna pera su crna, te više ili manje bijelo završena. c) Odrasle tetrijebice Tetrijebica ima više ravan, smeđe siv kljun, orašno smeđe oči, crnkasto smeđe prste, tamno sive nokte i znatno blijede ruže od pijetlova. Štit na guši j cimetaste boje i prelazi u rđasto smeđe prsno perje, sa crnim poprečnim vezama i širokim bijelim vrhovima koje je prema natrag i na trbuhu mnogo ispremiješano sa bijelim. Ostalo perje jest uslijed izmješanih boja, cimetasto žute, rđasto smeđe, crne i muzgavo bijele boje. Prema podacima iz literature naš hrvatski tetrijeb se po boji razlikuje od švedskog tetrijeba. Ti tetrijebovi imaju na ramenima ispod krila perje bijelo i sivkaste boje, dok je naš tetrijeb na tim dijelovima svjetlo bijele boje. Veliki tetrijeb Hrvatske odstupa po vanjskim znakovima i po boji perja i od normativnog tijepa evropskog tetrijeba, kako ga je opisao dr E. Hörbert. Prema iznešenome velikog hrvatskog tetrijeba smatramo posebnim sojem velikog tetrijeba. HRANA Pijevac je pretežno vegetarijanac. U zimsko doba i u doba pjevanja uzima četinu jele, smreke, tise i bora, zatim pupove različitih listača a osobito bukve, zatim mladi list, izbojke i šumske trave. Jakim kljunom kljaštri iglice i grančice. U proljeće, ljeti i jeseni jede šumske jagode, kupine, maline i borovnice. Osim biljne hrane rado uzima insekte, pužiće, ličinke i crve. Kokoš je izbirljivija u hrani i više voli animalnu hranu i mekšu pašu. Kako se dosta hrani animalnom hranom, to se više kreće po tlu, a pogotovo kada vodi piliće, tražeći im mravlja jaja i sličnu hranu. Tetrijebovi rado jedu i strvine, o čemu treba voditi računa kod postavljanja trovila u tetrijebskim lovištima. |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 95 <-- 95 --> PDF |
uauqBH uauasipsBAua »/„ uij r ; r ; NO oo *H O r-, ro BAOjiafid qqsejpo o/0 Q OO 00 NO m" io io" ON ON r -r~ ta aguBjjsdjo^j jap «/„ uij B[3fi; suiznp o/Cl Q oo . o" o i o ON ci NO, oo" ON OO ON o " ta c´5 W ooo" NO o O, o~ rO o © s o " o o" I O o o r o o 00 aSuBpadjp^j jap o/0 UIJ Bpfp amznp o/0 (-j o6 oo "* o . oo" O "3" o " o"1 E tuIH 1 u XVW NOON t~" i ot— oo ON t/> .*! u y. W W NIW Oo or~O c o ON NO «* r-~ r o ^f » o c s c o ni M 43 ta AJI ;us!Ziji90>iS}Bjii!qBUBj\ r ofHNO´ r o ´—l NO ON ^ 1 « r*i ON ^H~ |~O ON |~~ ~* ^t" ta ijsoiqiqBfuEA juafpijso^j N i- M V) ta c T3 o 60 o r- CS. O* NI O |0 ^ H cs IO r^" o «t O r o o io" CO ON r o S> IO I-" -< CS * **>. IO CN -« * Q O ^-H" NO~ ~ H m + yi +| +1 +1 +1 +1 +1 n W J O O B 1—´ r/N r n ^vi IO <*T\ ) ´^J oo 2 ro "I cs io nj * JJ » O O OO O OO OD cs ´ =. OO J5 8 Q u3uoisu3uiipjadjo>j afizuaimp ausapfx U 00 C 1-H & :0 1 _ta "53 -*-* c X3 ča c u 1 Ö _3 M 2 3 u Ki K! tu s 1 ta t ^ D. OJ M 2 13 : 3 U< I 1 ta rr^ u -* 01) a M " Ncta J3 tu 1 1 ta aajM > tu 00 u tu PH u : 0 1 ta >N O ^-J ta ed c a a ta c ta c ta a c t/D N 3 > N 3 > N 3 > N 3 > N 3 OJ Q Q Q Q Q H 309 |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 96 <-- 96 --> PDF |
IZMETINE VELIKOG TETRIJEBA U zimi i u početku pjevanja nalaze se ispod stabala na kojima tetrijebovi konačne hrpe izmetina kao suhi cilindrični slabo zavinuti valjci, 50 do 60 mm dugi i 10 do 13 mm u promjeru. Izmetine su u zimsko doba sive boje. Za vrijeme uzimanja lisnate hrane one postaju žućkasto zelenkaste, a u doba uzimanja kupina crnomodre boje. Izmetine koka su slične kao i pijetlova no nešto manjih dimenzija. Za vrijeme gniježđenja i leženja tetrijebice odlažu izmetine u blizini gnijezda po šumskim putevima u obliku kuglastih gruda. MJERE ZA UNAPREĐENJE UZGOJA Kod nas se odstrijel tetrijebova uglavnom obavlja za vrijeme pjevanja tj. u drugoj trećini travnja i u prvoj trećini svibnja. Da se zadrži u uzgoju što veći broj muških i ženskih grla i na taj način poveća broj podmlatka, kod nas bi trebalo zabraniti proljetni odstrel tetrijebova i dozvoliti lov samo od 1. IX do 31. X.* Koke i nadalje treba smatrati trajno zaštićenima. Radi osiguranja mira potrebno je u blizini pjevališta sve šumske radove kao sječu i izvlačenje materijala zaključiti do polovice veljače, a za vrijeme nesenja i leženja jaja treba zabraniti svako narušavanje u tetrijebskim staništima. ZAKLJUČAK U Socijalističkoj republici Hrvatskoj postoje od Risnjaka preko Gorskog Kotara, Velike i Male Kapele, Velebita do Ličke Plješivice 64 tetrijebska staništa. Sva ova staništa su iznad 1000 metara nadmorske visine. Dužina tijela, dužina kljuna, dužina repa i tjelesna težina bile su manje kod mlađe nego kod starije skupine tetrijebova. Ove tjelesne dimenzije još ne završavaju svoj razvoj s 1,5 godinom života. Ne postoji značajna razlika u dužini piska i u dužini krila između mlađih i starijih pijevaca. Stara skupina tetrijebova imala je apsolutno i relativno veću tjelesnu težinu od mlađih. Tjelesna težina odraslog tetrijeba iznosi u jesen kod obilne hrane i do 8 kilograma. Tetrijebice nesu jaja početkom svibnja i to starije koke ranije, a mlađe kasnije. Ljuska jajeta je sivkasta boje, posuta s rijetkim kestenjastim pježicama. Veliki hrvatski tetrijeb razlikuje se po boji perja od švedskog i finskog tetrijeba, te od normativnog evropskog tetrijeba, pa hrvatskog velikog tetrijeba smatramo posebnim sojem velikog tetrijeba. Tetrijeb se u Hrvatskoj hrani za vrijeme zime četinama jele, smreke, tise i bora, a s jakim kljunom kljaštri iglice i grančice. Tokom proljeća, ljeta i jeseni jede pupove i izbojke različitih listača osobito bukve, te šumske trave, kao i šumske jagode, kupine, maline i borovnice. Osim biljne hrane jede insekte, crve, pužiće a i strvine. Koke više vole animalnu hranu. * Po današnjim propisima o lovostaji lov na ovog tetrijeba dozvoljen je od 16. travnja do 31. svibnja. 310 |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 97 <-- 97 --> PDF |
Izmetine velikog tetrijeba su u obliku slabo savinutih valjaka. U zimi su sive, u proljeće, ljeti i jeseni žutozelenkaste, a za vrijeme uzimanja kupina crno modre boje. Dimenzije su im kod pijetlova nešto veće nego kod koka. Radi povećanja broja i uzgoja tetrijebske divljači trebalo bi kod nas zabraniti proljetni odstrel i dozvoliti lov do 1. IX do 30. X pa makar uz upotrebu pasa ptičara, a koke smatrati trajno zaštićenima. U tetrijebskim lovištima treba za vrijeme pjevanja, zatim nesenja i leženja jaja osigurati potpuni mir u staništima. LITERATURA 1. Harter t E.: Die Vögel der palaarktischen Fauna. Systematische Übersicht der in Europa, Nord — Asien und der Mittelmeerregion volkommenden Vögl. Band III Berlin 1921/22. 2. Schummacher von Marienfried S. Jagd und Biologie 3. Tu r kal j Z.: Veliki tetrijeb. Lov. ribarski vjesnik 1—5, Zagreb, 1930. 4. T u r k a 1 j Z.: Šumske koke. Savez lovačkih društava, Zagreb 1952. 5. Tu r kal j Z.: Divljač visokog lova na Krasu, Lovačka knjiga, Zagreb 1956. 6. Tu r kal j Z.: Neobičan primjerak tetrijeba Gluhana (Tetrao urogallus), LARUS, godišnjak Odjela za ornitologiju Instituta za biologiju Sveučilišta u Zagrebu 7. Tu r kal j Z.: O otstrijelu velikog tetrijeba. Lovačko ribarski vjesnik, Zagreb 1935. do 1965. godine. ZUSAMMENFASSUNG Beitrag zur Kenntnis der Biologie des grossen Auerhahns (Tetrao urogallus L.) in Kroatien Der grosse Auerhahn lebt in Kroatien im Gebirgsmassif der Dinariden, vom RisnjakTMassif im Nordwesten bis zu Plješivica- und Velebit-Gebirgen im Südosten. Der Autor dieser Abhadlung, Z. Turkalj, hat bereits im Jahre 1936 die Hypothese aufgestellt, dass der grosse Auerhahn im obgenannten Gebiet eine besondere Abart in Bezug auf den normativen Typ dieses Auerhanhs ist. Als Mitarbeiter des Instituts für forst- und jagdwissenschaftliche Forschungen in Zagreb hat der Autor vor etwa zehn Jahren die Charakteristiken von 23 Hähnen im Durchschnittsalter von 5,5 Jahren und von 20 Hähnen von 1,5 Jahren erforscht. Die messbaren Charakteristiken (Gewicht, Länge einzelner Körperteile mit Standardabweichung c und Variabilitätskoeffizient KV) sind in der tabellarischen Beilage zu dieser Abhandlung in dargestellt. Der Autor hat ferner festgesstellt, dass sich dieser krotische Auerhahn von dem schwedischen und finnischen durch die Farbe des Gefinders unterscheidet, und durch diese Charakteristik und äussere Kennmerkmale auch von dem normativen Typ des europäischen Auerhanhs, der von Dr. E. Hartert beschrieben wurde (Lit. 1), abweicht. Auf Grund dieser Unterschiede erachtet der Autor die beschriebenen Auerhähne für eine besondere Abart des grossen Auerhahns — als den kroatischen grossen Auerhanh. Primljeno 1972. god. Zlatko TURKALJ, dipl. inž. šum. naučni suradnik Instituta za šumarstvo i lovstvo Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu |