DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 73     <-- 73 -->        PDF

As. Carici brizoidis — AInetum glutinosae Horvat 1938.


Ova se šumska zajednica razvija uz vodene tokove na površinama, koje
su zbog većeg utjecaja vode tokom godine prilično zamočvarene. To su manji
platoi uz gorske potoke, čije se tlo navlažuje zbog izljevanja potočne vode
iz plitkog korita, ili pak tereni na koje se slijeva oborinska i cijedna voda
sa viših položaja, uglavnom sa okolnih strmih padina. Zajednička karakteristika
svih spomenutih staništa je da se odlikuju mineralno-močvarnim tlom.
Šumu drhtavog šaša i johe označava skupina vrsta, koje nalaze optimum razvoja
na tlima koja sadrže znatnu količinu stagnirajuće vode tokom određenih
razdoblja u godini. To su crna joha (Alnus glutinosa) među drvećem, te Carex
brizoides, Solanum dulcamara, Sambucus nigra, Rubus caesius i dr. među prizemnim
rašćem.


Zajednica na Moslavačkoj gori razvijena uglavnom fragmentarno, pa je
donekle siromašnija vrstama u odnosu na sastojine iz Hrvatskog Zagorja gdje
je prvi put opisana. Utvrđena je i na središnjem dijelu gore na manjim površinama,
koje se zbog nepropusne silikatne podloge nalaze pod dominantnim
utjecajem potočne vode. Najpotpunije je razvijena na sjeverozapadnim predjelima
gore (šuma Voćin kod Grabovnice). Kao trajni stadij nalaze se mnoge
sastojine ove asocijacije u kontaktu s ostalom šumskom vegetacijom ovoga
područja, pa u svome sastavu često imaju veliki broj vrsta iz okolnih zajednica
ovisno o lokalnim ekološkim prilikama staništa. Često su to vrste značajne
za šumu hrasta kitnjaka i običnog graba, što je dobro uočljivo na nižim
obroncima Moslavačke gore. Prisustvo većeg broja tih vrsta opravdava sistematski
položaj zajednice unutar reda Fagetalia sylvaticae (HORVAT i dr.
1974).


DISKUSIJA


Na temelju florističkih i fitocenoloških istraživanja provedenih u šumskim
sastojinama Moslavačke gore, može se zaključiti da se ovo područje odlikuje
raznovrsnom i osebujnom šumskom vegetacijom, koja predstavlja odraz karakteristične
geološke građe i specifičnog geografskog položaja gore na jugozapadnom
rubu Panonske nizine.


Znatne količine oborina (preko 1000 mm godišnje na središnjem dijelu
gore) uvjetovale su optimalni razvoj klimazonalne zajednice hrasta kitnjaka
i običnoga graba na nižim padinama (as. Querco-Carpinetum illyricum


s. 1.) te brdske bukove šume (Fagetum illyricum boreale montanum) na predjelima
više nadmorske visine. Silikatna geološka podloga iznad koje se
razvijaju tla kisele reakcije pogoduje razvitku acidofilnih bukovih šuma, pa
su na ovome području utvrđene as Blecho-Fagetum i as. Luzulo-Fagetum.
Zajednica Blecho-Fagetum razvijena je samo na nekoliko lokaliteta, dok
je as. Luzulo-Fagetum veoma česta i rasprostranjena na ovome području,
te je raščlanjena na nekoliko subasocijacija, što ukazuje na njenu raznolikost.
Kao primarna šumska zajednica razvija se as. Luzulo-Fagetum na
cijelom gorskom masivu, te je u čestom neposrednom kontaktu sa as. Fagetum
illyricum boreale montanum. Ove dvije zajednice povezane su nizom
prelaznih sastojina, koje u svome sastavu imaju manji ili veći broj acidofilnih
vrsta ovisno o lokalnim edafskim i klimatskim uvjetima.
287