DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 119 <-- 119 --> PDF |
IN MEMORIAM VLADIMIR BUDAY Dana 15. prosinca 1976. godine preminuo je u Zagrebu Vladimir Buday, laborant u Katedri za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Ostavio nas je zauvijek nakon što je krajnje strpljivo podnosio sve patnje i nedaće dugotrajne i teške bolesti. Pokojni Vladimir Buday rođen je u Osijeku 17. III 1926. god., ali je već u najranijoj mladosti došao u Zagreb, gdje je proživio čitav svoj život. Tu je završio gimnaziju i maturirao, a zatim se 1946. god. upisao na šumarski odsjek tadašnjeg Poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Studij šumarstva prekinuo je u trećoj godini i nakon odsluženja vojnog roka u veljači 1950. god. zaposlio se kao stručni crtač najprije u Zavodu za uzgajanje šuma, a zatim u Zavodu za entomologiju. Kada je 1960. god. osnovan samostalni Šumarski fakultet, prešao je kao laborant na rad u Zavod (sada Katedra) za zaštitu šuma tog fakulteta, gdje je ostao sve do svoje prerane smrti. Na svom je radnom mjestu obavljao najrazličitije poslove, ali je najviše vremena, truda i znanja uložio u izradu stručnih crteža, naročito iz dendrologije i entomologije. Izvanredan crtački talent s neobično razvijenim darom zapažanja, stvorio je marljivim i studioznim radom osebujni li kovni izraz, koji predstavlja sretnu kombinaciju tehničke preciznosti i visokih umjetničkih kvaliteta. Zato je kao specijalizirani crtač bio oosvuda veoma cijenjen i tražen. Njegovi grafički prilozi, a u manjem broju i fotografije, nalaze se u udžbenicima poljoprivredne i šumarske entomologije prof. Ž. Kovačevića, zaštite šuma prof. Z. Vajde i drugih nastavnih predmeta te u brojnim publikacijama koje su objavili znanstveni radnici Poljoprivrednog Šumarskog fakulteta. U svom se poslu nikada nije ograničio na pasivno izvršavanje zadataka koje su mu postavljali autori, već je svima davao dragocjene savjete, koji su se uvijek rado prihvaćali. Osobito se angažirao na izradi ilustracija za enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda: Opću, Šumarsku, Poljoprivrednu i Leksikon. Te ilustracije predstavljaju najbolja ostvarenja njegove grafičke umjetnosti i znatno su pridonjeli visokoj kvaliteti spomenutih edicija. I sve druge poslove pokojni je Buday obavljao izvanredno savjesno i temeljito. Krajnje kritičan prema svemu i svakome najviše prema samome sebi, mogao je služiti kao uzor i mnogim znanstvenim radnicima. Zato je s uspjehom obavljao i one poslove za koje nije imao formalnih kvalifikacija. Mnogo je čitao, studirao i eksperimetirao, stekavši tako opsežno znanje sa područja biologije i drugih prirodnih znanosti. Bio je intelektualac u pravom smislu te riječi, iako bez akademske titule. U privatnom je životu pokojni Buday bio tih i skroman, ali nije izbjegavao ljude ni društvo. Iako već bolestan, unaprijed se veselio sastanku sa svojim bivšim kolegama, koji su se spremali da zajednički proslave tridesetu godišnjicu upisa na fakultet. No, sudbina je odredila da taj sastanak nije dočekao. Umro je dva dana ranije ne navršivši ni 51 godinu života. Šumari koji su sa svih strana naše zemlje došli na proslavu, okupili su se na zagrebačkom groblju Mirogoj da svog kolegu isprate na vječni počinak. Od pokojnika se oprostio prof. dr. Iva n Spaić , prodekan Šumarskog fakulteta u Zagrebu, a u ime bivših ko 333 |