DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 112     <-- 112 -->        PDF

bio je najaktivniji i najrasprostranjeniji.
Među dominante spadaju Nothiopilus
bigutatus i Agnom assimile. Ove dvije
vrste su stenotipi, dok su ostale jvrste
eurotipne. Od 8 vrsta 5 su »proljetne«,
ostale »jesenske«. Aktivnost i disperzija
imaga odvija se prvenstveno kod visoke
relativne vlage pograničnog horizonta između
tla i atmosfere. Šumske vrste preferiraju
tamna mjesta s obiljem zračne
vlage, a izbjegavaju svijetla i suha mjesta.
Usporedba broja i sastava vrsta pokazuje,
da je broj vrsta i slijed dominacije
podjednak.


DEBACH PAUL: Biological control by
natural enemies, Cambridge, Univ. Press,
1974., pp, 323, Bibl. 9 str. (engl.).


Biološka kontrola pomoću prirodnih
neprijatelja.


Knjiga je prvenstveno posvećena razvoju
biološke metode borbe s poljoprivrednim
štetnicima i sadrži slijedeća poglavlja:
razvoj štetnika kao rezultat nepravilne
upotrebe kemijskih sredstava;
štetnici i njihovi prirodni neprijatelji;
ekologija biološke metode borbe; raniji
prirodoslovci i njihovi eksperimenti u
biološkoj borbi; prvi (pokusi introdukcije
prirodnih neprijatelja; uloga naučnih
istraživanja u mikrobiološkoj borbi; uloga
korisnih insekata kod naseljavanja
u širokim razmjerima; rješenje dileme
upotrebe pesticida; raznolikosti biološke
metode borbe. Jednim od najvažnijih zadataka
autor smatra introdukciju
prirodnih neprijatelja štetni
k a u areale štetnika, gdje prirodnih
neprijatelja nema.


ARZONE ALESSANDRA: La tingide del
platano in Piemonte: ciclo biologica e
diffusione. »Monti e boschi«, 1975., No 3,
pp. 19-27, (talij; rez: engl.), Bibl. 14.


Stjenica Corythuca ciliata (štetnik platana)
u Piemontu: biologija i rasprostranjenje.


Ovaj štetnik, koji je uvezen iz Amerike
naglo se proširio u Italiji i predstavlja
ozbiljnu opasnost za platane. U
Torinu je uništio aleje platana na dužini
od 100 km. Budući da platane prema ovom
štetniku nisu prirodno otporne, a
dosad provedene mjere suzbijanja nisu
dale zadovoljavajuće irezultate, ukazala
se potreba, da se više pažnje posveti
proučavanju entomopatogenih mikroorganizama
izoliranih u domovini ovog
štetnika, koji bi se s uspjehom mogli
primjeniti u Italiji. Ovaj štetnik zaslu


žuje pažnju, jer je i u našoj zemlji
registrirana njegova pojava.


VERŽINSKIJ B. N. V.: Dinamika čislenosti
i fenologija piliščikov (Hymenoptera
Symphyta) listveničnoj konsorcii.
»Ritmi prirodi«, 1975, No 2, pp. 67-69,
Bibl. 44.


Dinamika populacije i fenologija osa


pilarica (Hymenoptera, Symphyta)


ariševih cenoza.


Na području srednje Azije masovne pojave
ariševih osa pilarica zabilježene su
prvi puta 1918. godine. Javljaju se u antropogenim
cenozama i uglavnom pod
kraj svakog desetljeća. Od 1907. godine
sa koncem desetljeća poklapa se i aktivnost
sunca (pojava erupcija i sunčanih
pjega). Najveći porast gustoće populacije
osa pilarica počinje u drugoj polovici
ovog stoljeća, 1957. godine ustanovljen je
stoljetni maksimum pojave sunčevih pjega.
Širenje područja na kojima dolazi do
katastrofalne defolijacije šumskog drveća
povezano je s dva faktora: povećanjem
aktivnosti sunca i antropogenim
pritiskom na prirodne sisteme. Na kraju
članka prikazan je biološki ritam ariševih
osa pilarica i sastavljene su fenološke
tablice za određivanje vremena eklozrje
imaga, ličinaka i vrijeme kukuljenja
7 vrsta osa pilarica.


COVASSI MARCO, BRINAZZI ANDREA:
Note corologiche e morfologiche sulla
Cinaria cedri Mim. in Italia (Homoptera,
Aphidoidea, Lachnidae). »Redia«, 1974,
No, 55, pp. 330-341, (tal., rez: engl.).


Horološke i morfološke bilješke o Cinera
cedri u Italiji.


1973. i 1974. godine u nekim područjima,
počev od nizine rijeke Po do Sicilije,
zapažena je masovna pojava C. cedri, koja
živi na kori cedra. Ispočetka je C. cedri
bila poznata kao štetnik Cedrus libani u
Maroku i Cedrus atlantica u Turskoj. Danas
se ovaj štetnik rasprostire u južnoj
Francuskoj i Italiji. U Italiji se u većoj
mjeri susreće samo na afričkim cedrovima,
ali je kasnije utvrđeno da napadaCedrus deodara. U članku su na pregledno
j karti Italije ucrtani lokaliteti na kojima
se ovaj štetnik pojavio 1973. i 1974.
godine. Prikazani su biometrički podaci
primjeraka viviparnih beskrilnih i krilatih
ženki, kao i ključ za determinaciju.
Naročita je pažnja posvećena razlikovanju
ove vrste od Cedrobium laportei,
koja također napada cedar, a u Italiji je
jako raširena.