DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 87     <-- 87 -->        PDF

mulira novu, adekvatniju, definiciju geomorfologije
kao »nauke o tektonskim i
erozionim procesima i oblicima stvorenim
njihovim radom«. Takva definicija
pomogla bi geomorfologiji da od tzv. matične
nauke o eroziji postane stvarna nauka
o eroziji, odnosno njezina teorijsko-
praktična okosnica. Geomorfologija tako
ne bi bila samo nauka koja kroz oblike
rekonstruira minule procese, već bi proučavanjem
sadašnjih procesa sagledavala
i tendenciju razvitka nekog oblika ili
čitavog reljefa jednog predjela, čime bi
stekla odgovarajuću vremensku dubinu,
na čitavoj realiciji prošlost — sadašnjost



budućnost.
Pod naslovom »Geomorfološke
sile i agensi« prikazane su endogene
i egzogene sile i procesi od kojih zavisi
izgradnja osnovnih oblika reljefa.
Isto tako, poglavlje »Historijski
razvoj i odnos geomorfologij
e prema drugim n a u k a m a«
napisano je koncizno i sadrži prikaz položaja
geomorfologije u sistemu ostalih
nauka.
U novije vrijeme, u okviru geomorfologije,
postepeno se uočavaju i posebne
discipline, kao na pr. klimatska geomorfogija,
zatim antropogena, inženjerska,
eksperimentalna, regionalna geomorfologija,
što je također posebno opisano.
Iza »Predgovora« i »Uvoda«, prikazan
je I. dio knjige: Tektonska geomorfologija.
Ovdje je autor opisao
sve procese i oblike površine zemlje,
koji su posljedica rada endogenih sila
(zemljina toplota, teža, magnetizam, električne
osobine, radioaktivnost), koje izazivaju
orogene i epirogene procese. Prikazane
su također i endogene sile, kao
i tektonski procesi i njihovi oblici, mehanizam,
seizmizam, radioaktivnost. Uzroci
i pojave vullkana i potresa, kao i određivanje
jačine potresa, prikazani su u
poglavlju o seizmičkim procesima i oblicima.
Prema postanku potresi su podjeljeni
na urvinske, mehaničke i tektonske.


U drugom dijelu knjige, autor obrađuje
veoma opsežno, erozivnuili di


namičku geomorfologiju. Tako
ovdje nalazimo detaljne podatke o egzogenim
silama, zatim o erozivnim agensima
i faktorima. Isto tako, podaci o fizikalno-
kemijskim procesima i oblicima
kliženja (urvinski procesi), obrađeni su u
posebnim naslovima. Ovdje nalazimo podatke
i o površinskoj, linijskoj, zatim


o pluvijalnoj eroziji, kao i o fitogenoj
eroziji i akumulaciji. Posebna poglavlja
obuhvaća abrazija, abrazioni agensi, oblici
i procesi.
Procesi intenziteta i oblika kraške, pa
kriogene, glacijalne i eoiske erozije i akumulacije,
opisani su također opsežno
i dokumentirani rezultatima suvremenih
istraživanja i tumačenja. Nalazimo veliki
broj podataka iz različitih predjela naše
zemlje, što je od posebne važnosti za
radove na melioracijama, pošumljavanjima
i za ostale radove uređenja šumskih
površina.


Treći dio knjige, regionalna geomorfologija
sadrži dva poglavlja: Reljef
Zemlje i reljef Jugoslavije. U reljefu zemljine
površine ističu se dvije različite
sredine, a to su — površine mora i kopnene
površine. Od ukupne površine Zemlje,
koja iznosi 510,10 mil. km2, kopno
obuhvaća površinu od 148,94 mil. km2
ili 29,2%, a Svjetsko more 361,16 mil. km2
ili 70,8 %. U makroreljefu Zemlje autor
navodi da treba razlikovati oceansko


morske bazene i kontinentalne blokove.
Prikazani su reljefi kontinenata, reljefi
bazena, kao i reljef Zemlje prema erozionim
agensima, te stanje erozije na
Zemlji. Od posebnog su interesa podaci
o reljefu Jugoslavije. Pored prikaza ovoga
reljefa prema visini i prema nagibu,
zatim prema glavnim tektonskim i geomorfološkim
cjelinama i erozivnim agensima,
autor je također prikazao i stanje
erozije u Jugoslaviji.
Knjiga dr Radenka Lazarevića:
GEOMORFOLOGIJA, obuhvaća najnovija
naučna dostignuća predmetne materije,
te je stoga za preporuku svim našim
stručnjacima koji se bave ovom problematikom.


Dr Mirjana KALINIĆ