DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 8 <-- 8 --> PDF |
materijalnih osnova koje određuju granice rasta na zemlji. Međutim, šumarstvo je kao znanost svedena u uske okvire šumarskih stručnjaka i znanstvenih radnika, donekle biologa i ekologa, pa je neophodno propagiranje spoznaje o značenju šuma za egzistenciju čovjeka na svakom planu bilo u sferi materijalne proizvodnje (poljoprivreda, elektroprivreda, građevinarstvo, saobraćaj Ltd.) bilo u sferi društvenih vrijednosti (uvrštenih u kvaliteti života suvremenog čovjeka). To može korisno utjecati da šumarstvo (odnosno šume) u praktičnoj dimenziji zaštite čovjekove okoline dobije dostojno mjesto. Svome izlaganju dao sam pretenciozan naslov: »Kras u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti«. Svjestan sam da mogu s obzirom na opseg i vrijeme dati samo neke globalne opservacije. Pa iako je naslov »Kras«, stavio sam u centar pažnje šume i šumarstvo i to u njegovom za sada problematičnom tj. eumediteranskom i sub mediteranskom području niskog Krasa, na kojem teče proces degradacije nezadrživim tokom i koji traži hitnu intervenciju cijeloga našeg Društva. KRAS OD ANTIKE DO XX STOLJEĆA Predmet naše pažnje jest tarastrički dio jadranskog područja tj. područja Krasa. Šumari to područje obično dijele na primorsko ili mediteransko- submediiteransko i planinsko ili kontinentalno područje Krasa. Međutim, fitocanolozi na području jugoslavenskog Krasa, a s obzirom na autohtoni biljni pokrivač, razlikuje četiri glavne vegetacijiske zone: eurnedlteranisko područje zimzelene vegetacije (Quercion ilicis); sub mediteransko područje listopadne vegetacije {Carpinion orientalis); kontinentalna i gorska područja vegetacije sveze Fagion illyricum i zajednice Quercetum confertae — cerris (Horvatić S.). Međutim, unutar iklimatogene vegetacije kao eumediteranske tako i više i niže subrneđiteranske zone obuhvaćeno je prema Horvatiću više asocijacija koje predstavljaju degradirane stadije, u ekološkom smislu sukcesije u regresivtnoni smislu. Do narušavanja prvotnih šumskih ekosistema jadranskog područja došlo je uslijed antropogenih i zoogenih djelovanja koje su u nepovoljnoj konstelaciji ekoloških faktora narušili ekološku ravnotežu do te mjere da danas umjesto šumskih zajednica koje predstavljaju klimaks, imamo na velikom dijelu površine razne degradacijske stadije od kojih spominjemo: makiju, svijetle šikare, gärige, kamenjarske pašnjake i gole kamenjare. Od ukupne površine Krasa, koja u Jugoslaviji iznosi 5 601 800 ha, otpada na planinsko područje obraslo šumom 2 224 000 ha, 2 181480 ha je kraška golet, 796 000 ha su šikare i makija a 362 000 ha su ostali oblici degradiranih šuma. Podaci su uzeti iz 1958. god. Oni su danas nešto izmjenjeni, sa sigurnošću na gore, jer su mnoge površine uništene požarima, a pošumljivanja se gotovo i ne vrše. GENEZA KRASA Mnogi su istraživači i stručnjaci nastojali odgovoriti kako i kada su nastale ovako goleme ogoljele površine na jadranskom području, odnosno da li su te površine uopće i bile pod zelenim pokrivačem. To pitanje nije |