DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Slične prikladne nazive za sve polivoltine vrste bilo bi, naravno, veoma teško pronaći. No, to nije ni potrebno, jer postoji jedan drugi način označivanja koji je veoma jednostavan i uz neke manje dopune primjenjiv na sve polivoltine vrste. To je označivanje rednim brojevima. Ono je doduše također uobičajeno već dugo vremena, ali način na koji se to čini nije jednoobrazan ni u domaćoj ni u stranoj literaturi, a još manje u običnom, svakodnevnom govoru. U čemu se sastoji problem? Kao što je poznato, godišnji razvojni ciklus bilo koje vrate insekata s jednom ili više generacija u godini u našim klimatskim prilikama proteže na dvije kalendarske godine. Za polivoltine vrste to znači, da se ona generacija koja prezimljava razvija djelomice u jesen, a djelomice u proljeće iduće godine. Upravo se zato ta generacija i obilježava na dva načina: jedamput kao posljednja, a drugi puta kao pirva. Jedni je nazivaju posljednjom zato što se u kalendarskoj godini u nizu ostalih generacija pojavljuje (iako samo djelomice) kao posljednja, dok se ona koja slijedi iza nje, tj. ona koja počinje razvoj u kalendarskoj godini, naziva prvom generacijom. Drugi naprotiv generaciju koja prezimljava nazivaju prvom, jer se u kalendarskoj godini pojavljuje (također samo djelomice) prije svih ostalih generacija. U tom proljetnom razdoblju često provede i veći dio svog razvoja (na pr. odraslije gusjenice, kukuljice i leptiri) i, ako se radi o štetnicima, može tada počiniti i veće štete nego u prethodnom, jesenskom razdoblju prošle godine. Razumljivo je da ovakvo različito određivanje prve, tj, početne generacije povlači za sobom i različite oznake svih ostalih, što dovodi do mnogih nesporazuma kada se govori o nekoj polivoltinoj vrsti insekta (tab. 1). Iako je očito da ni jedan ni drugi način označivanja generacija nije niti može biti idealan, ipak se moramo zapitati, ima li neki od njih makar i neznatnu prednost pred drugim. Na prvi pogled izgleda kao da među njima ne postoji neka bitna razlika te da je samo pitanje dogovora za koji ćemo se odlučiti. Ima zaista dosta slučajeva gdje ne bi bilo važno koji bi se način primijenjivao. Primjere za to predstavljaju bivoltina vrsta Agrotis segetum Schiff, (usjevna sovica) te trivoltine Pteronidea pavida Lep. (ivina osa listarica) i Prays oleaellus F. (maslinin moljac) (tab. 2). Na fenogramu razvoja ovih vrsta slijed generacija označen je na prvi način, ali bi se mogao označiti i na drugi, a da se pri tome ništa bitno ne bi izmijenilo. Jedino bi u tom slučaju kod maslininog moljca filofagn a generacija bila prva, antofagna druga, a karpofagna treća. Ovdje valja primijetiti da se u praksi zaista upotrebljava takvo dvojako označivanje generacija ovog leptira. Tako na pr. KOVAČEVIĆ (1961) upotrebljava prvi način, a DELLA BEFFA (1961) drugi. Lako je shvatljivo da zbog toga inače dobri izrazi antofagna, karpofagna i filofagna (kada su vezani uz redne brojeve) postaju dodatni elementi nesporazuma, unoseći još više ne jasnoća u nazivlje generacija. No, razvojni ciklus polivoltinih vrsta nije uvijek tako pravilan i jednostavan kao što je to u netom opisanim slučajevima. Prije svega broj generacija nekih vrsta nije genetički strogo fiksiran nego varira u ovisnosti o manje ili većem utjecaju raznih ekoloških faktora, prije svega o vremenskim prilikama i hrani. Najjednostavniji je primjer za to dudovac (Hyphantria cunea Drury), koji ima obično dvije generacije u godini, ali se u povolj147 |