DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 21     <-- 21 -->        PDF

KOMPARATIVNA ISTRAŽIVANJA USPIJEVANJA KULTURA
ALEPSKOG BORA (PINUS HALEPENSIS MILL.) NA VAPNENASTOJ
I FLIŠKOJ PODLOZI UNUTAR PRIRODNOG AREALA


Ante Tomašević


SAŽETAK. Kulture alepskog bora u Jadranskom područjunalaze se na staništima vapnenca i na staništima fliša. Kako
nije bilo vjerodostojnih podataka v utjecaju geološke podloge na
uspjevanje ovog bora, to je autor u okviru magistarskog rada
istražio rast i prirast u kulturi »Vranjica« (podloga vapnenac)
i u kulturi »Jadrinje« (podloga fliš). U času terenskog rada (1971.
godine) kulture su bile stare 18 godina i do te starosti alepskibor na flišnoj podlozi imao je znatno veći rast i prirast nego na
podlozi vapnenca.


V istraživanim sastojinama drvna masa na fliškoj podloziiznosila je 77,9 m3/ha a na vapnenastoj samo 23,7 ms/ha. Zanimljivo
je dodati, da je alepski bor na vapnenastoj podlozi do 10.
godine starosti imao veći visinski prirast nego na flišnoj podlozi,
ali nakon te godine intenzitet prirašćivanja u visinu izmjenio
se u korst flišne podloge: debljinski prirast, međutim, tokom
svih 18 godina bio je na flišnoj podlozi jači nego na vapnenastoj.
Autor je također utvrdio, da udio kore na vapnenastojpodlozi iznosi 24,07°/0 a na flišu samo 19,68°/0 mase neokoranogstabla. (Ur)


1. Uvod u problematiku
Rasprostranjenost alepskog bora vezana je uz mediteransko podneblje.
U nas se alepski bor prirodno rasprostranjuje kopnom južnije od Splita,
a na otocima južnije od Šibenika (M. ANIĆ). Međutim alepiski bor dobro
uspijeva i prirodno ise obnavlja i na otocima Hrvatskog primorja te u
priobalnom dijelu Istra. Ova vrsta tvori najrasprostranjenije prirodne šume
četinjača i kultura u jadranskom području i uspijeva na različitim
tlima. Vrlo je zahvalna vrsta za pošumljivanje kraških terena u mediteranskom
području gdje ga s punim pravom nazivamo pionirskom i meliorativnom
vrstom.


Naša istraživanja imala su svrhu da se utvrdi postoji li razlika u
uspijevanju kultura alepskog bora povrh dvije različite geološke podloge
unutar njegova prirodnog rasprostranjenja, budući da takovih podataka
za naše područje nema.


Područje primorsko-otoanog krša pretežno zauzimaju vapnenci i dolomiti,
a znatno manje površine su flišni tereni (oko 1/5 ili cea 300.000 ha).




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 22     <-- 22 -->        PDF




U prošlosti su najvećim dijelom fliševi služili agroproizvodnji, dok danas
na znatnim .površinama je agroproizvodnja napuštena i sve se više ove
površine koriste za šumu, bilo da se radi o podizanju šumskih kultura ili
pak prirodnim širenjem šume. U ovom se području šumske kulture gotovo
isključivo podižu s alepskim borom, a tek sporadično unose se i druge
četinjače (čempres, primorski bor, pinj i dr.)


Na temelju postojećeg stanja potrebna su komparativna istraživanja na
navedenim geološkim podlogama, čemu je prilog i ovaj magistarski rad.
Ova istraživanja vršena su od 1971. god. u okolici Splita.


2. Opis staništa
Istraživano područje nalazi se u zoni šume hrasta crnike (Orno Quercetum
ilicis H-ić) na kojem je ta šuma davno iščezla, a ostali su samo devastirani
oblici te šume i degradirano tlo.


Istraživanja su obavljena u šumama šumskog gospodarstva »Split«
i to na ovim lokalitetima:


a) — Šumski predjel »VRANJICA« kod Trogira i


b) — Šumski predjel »JADRINJE — Majdan kod Solina


POLOŽAJNA KARTA
ISTRAŽIVANI;-: LOKALITETA


2.1 Šumski predjel »VRANJICA« na vapnenastoj podlozi obilježen je
zemljopisnim koordinatama 43° 41´ N, i 16° 12´ E Gr.
Geološku podlogu karakteriziraju vapnenci gornje krede. To su gromadasti
bijeli do sivo-bijeli vapnenci s mikrofosilima, čija je ras jedna zona
jako poremećena. Duž tektonskih pukotina ima pojava zaglinjavanja s fragmentima
vapnenca, dok se u »džepovima« nalazi tlo u kojem korjenov sistem
alepskog bora nalazi povoljne uvjete za svoj razvoj.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Nadmorska visina objekata kreće se od 0 — 43 m, ekpozicija je južna,
dok je inklinacija terena blaga i nigdje ne prelazi 8%. čitav teren ispunjen
je kamenim blokovima vapnenca, koji izbijaju na površinu i do 0,5 m.
To je tipičan krš, karakteriziran kraškim fenomenima, od kojih se svojim
prisustvom i brojnošću ističu škrape.


Na ovom lokalitetu otvorena su dva profila i utvrđena su dva tipa tla:


Rendzina na vapnencu, koju karakterizira plitak profil, i veliki postotak
skeletnosti, što čini tlo vrlo poroznim i nema Ao podhoirizonta. U n-CKLnu
pH iznosi 6,8. dok je u vodi pH 7,6, što nam govori da je reakcija >tila
praktički neutralna. CaC03 je gotovo potpuno ispran, a s P> O5 tlo je slabo
opskrbljeno, dok je s K20 dobro opskrbljeno.


SI. 1. Kultura »Vranjica« — pogled sa sjeverozapada
Foto Tomašević


Drugi tip tla čini skeletno-/?osmeđena crvenica u kojoj se jasno razabire
jako skeletni, do 10 cm duboki A horizont. U n-KCL-u pH iznosi 6,7,
dok je u vodi pH 7,7 što je gotovo neutralna reakcija. S fosforom je tlo
slabo a s kalijem dobro opskrbljeno.


Oba tla bogata su dušikom.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 24     <-- 24 -->        PDF

2.2 Šumski predjel »JADRINJE« na fliškoj podlozi obilježen je ovim
zemljopisnim koordinata: 43° 33´ N, i 16<> 31´ E Gr. Na ovom lokalitetu geološka
podloga izrađuje flišne naslage tercijarne starosti.
Nadmorska visina ovdje se kreće od 20 — 60 m; nagib terena je blag,
dok je ekspozicija sjeverozapadna. Jugo-zapadni dio ´istraživanog lokaliteta
prožet je banknovitim pješčenjacima.


TUMAČ KLIMADIJAGRAMA U SMISLU H.WALTERA


srUI-MARJAN (12*1 liva* 312 KASTEI STARI 12«) 16,1
c (20) 120)
i 35,6´
h 29,
Stnrn
200


100


tO 30


j -17,9


tO 20


20 10.


f *,9


g—iv« mmm.


I


r


a-slanica
b - nadmorska visina


c- broj godina opažanja [period}


d-god. temperatura u "C (višegod. prosjeka)
e- god.količina oborina u mm (visegod. prosjeka)
f- srednji minimum temperature najhladnijeg mjeseca
g- apsolutni minimum tciiip-´rature u periodu motrenja Rh- srednji maksimum temperature najtoplijeg mjeseca
i - apsolutni maksimum tornporcture u periodu motrenja


j - srednje kolebanje temperature
k- srednji višegod. prosjek temperature zraka prema mjesecima
l - srednji višegod. prosjek oborina prema mjesecima
m- sušni(aridni) period (Dürre)
n - period suhoće (Trockenheit)
o- vlažni (humirini) period .
p - mjeseci sa srednjim minim, fci´i^wralura ispod 0°C


r -mjeseci sa apsolutnim minimumom temperature ispod 0"C


s -razdoblje hez mrazova´


Lapori su vrlo podložni djelovanju atmosferilija pod čijim utjecajima
se brzo troše. Vapnena komponenta se ispire vodom, dok glinovitd ostatak
ostaje za daljnju tvorbu tla. Ulošci vapnenca i konglomerata na istraživanom
lokalitetu vrlo su poremećeni. Proslojci vapnenca i konglometarata u
laporu ovdje ne predstavljaju smetnju razvoja korjenovog sistema alepskog
bora, jer se najčešće nalaze na dubini od 0,5 m i više.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Na ovom lokalitetu otvorena su 3 profila i utvrdili smo ove tipove tala:
duboka rendzina na laporu
plitka rendzina na karbonatnom pješčenjaku.


Duboka rendzina na laporu alkalione je reakcije (ipH u in KCl 7,4, dok
je u vodi pH 8,2); A i AC horizonti bogati su dušikom dok je C horizont
slabo opskrbljen tim biogenim elementom. Čitav profil slabo je opskrbljen
fosforom, dok je s kalijem A horizont dobro opskrbljen, AC horizont srednje
i Ci horizont slabo opskrbljen. Količina humusa opada s dubinom
profila.


Plitka rendzina na karbonatnom pješčenjaku pokazuje reakciju tla u
vodi neutralnu, a u n KCl-u alkaličnu. Tlo je bogato dušikom, fosforom
je slabo opskrbljeno, dok je s kalijem osrednje opskrbljeno. Tlo je slabo
humuzno, a s dubinom količina humusa opada.


VJETROVI I TIŠINE


Meteorološka stanica SPLIT-MARJAN (razdoblje 1948—1966)


C N NE E SE S SW W NW


10,5 4,5 31,9 7,7 17,7 4,6 14,3 3,1 5,6


Meteorološka stanica: KAŠTEL STARI (razdoblje 1948—1966)


C N NE E SE S SW W NW


31,1 1,1 23,1 3,1 21,4 1,1 10,4 0,5 8,2


DISTRIBUCIJA EROJA STA2ALA ALSPSX0O ECRA
< finus hd«?Wi53 Mili.) MA ISTRAŽIVANIM LOKALITETIMA


N
220 A\ 2CS


vr. / \


1S3


r\ V\


-\ \
l


12-\ \ vapnenac


\ \ fliš


ic;
t/ I \ \v
f.r, \


´ 1 / / / \ \


\ \


E: \ \
/
. /


2C


11 13 15 17 19




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 26     <-- 26 -->        PDF

2.3 Istraživani lokaliteti nalaze se u zoni mediteranske klime što nam
jasno pokazuju priloženi Mimadijagrarni, te mjesečni kišni faktor u smislu
M. GRAČANINA kao i klimatski kvocijent prema različitim autorima.
Za sintetički prikaz klime nekog područja često se koriste različite
formule, indeksi, karte i slični pokazatelji. S tim ciljem donosimo prikaz
klime istraživačkih lokaliteta pomoću mjesečnih kišnih faktora u smislu


M. Gračanina 1950. god.
SI. 2. Jedan profil tla u kulturi »Vranjica«
Foto Tomašević


Prema M. Gračaninu, karakter klime se mijenja po mjesecima. Tako
za oba područja, u siječnju i veljači, klima je humidna, a u ožujku sernihumidna.
Kaštel je zadržao karakter semihumidne klime i u tijeku travnja
i svibnja, dok lipanj, srpanj, kolovoz i rujan imaju aridnu klimu. Split
u travnju ima semiaridni karakter klime, dok svibanj, lipanj, srpanj,
kolovoz i rujan imaju aridnu klimu, a listopad semiaridnu klimu. Kaštel
u listopadu ima humidni karakter klime, dok je studeni i prosinac obilježen
nebumidnom klimom. Studeni i prosinac za Split nose obilježja humid-
ne klime.


Iz navedenih podataka vidi se da u doba najintenzivnije vegetacije oba
istraživana lokaliteta imaju obilježje aridne klime (6, 7, 8. i 9. mjesec),
što nam govori o podjednakim klimatskim uvjetima u oba istraživana lokaliteta.


136




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Potpuniji uvid u klimu istraživanih područja daju nam različiti klimatski
kvocijenti, koji su prema različitim autorima slijedeći:


Prema LANGU za područje meteorološke stanice Split — Marjan klima
je semiaridna dok je za područje meteorološke stanice Kaštel Stari semihumidna
(f je između 60—80). Prema de MARTONNE-u oba staništa imaju
humidni karakter klime (I je veći od 21). Prema KÖPPENU oba istraživana
područja pripadaju mediteranskoj klimi (f je veći od 3). Prema GIA


RAST ALEPSKCO ĐG3A U DEBLJINU


PRIRAST AiX>\-.;<0G 6CRÄ U DEBLJINU


COBBE-u istraživana staništa imaju mediteransku klimu (f je manji od 7).
Prema EMBERGEROVOM pluviometričkom kvocijentu i prosjeku minimalnih
temperatura najhladnijeg mjeseca (m) istraživana područja pripadaju
mediteranskoj klimi.


Klimatski uvjeti istraživanih područja, prema kvocijentima svih autora,
klimadiagramima u smislu WALTERA pripadaju istom klimatu, tj. mediteranskoj
klimi.


Šumska gospodarstvo : SPLIT


Šumski predjel VRANJICA kod Tropra
JAD^iN.´r". kod Solina
VISINSKE KRIVULJE ALEPSK05 BORA (Pinus halepensis Miti.)
hm
10
3
9 ,-s5« SS3iSSS: ´ 53 """ "
7 ggf^
6 J^ ^_ _^_
5
( ^ ^ ^ 3 Flis
2
— — Vapnence
1
* —i _ t i i ,
1 2 2 i 5 6 7 8 3 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 d c




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 28     <-- 28 -->        PDF

3. Metoda rada
Na oba izabrana lokaliteta obavili smo snimanje prsnih promjera i visina
kod svih stabala na 36 ploha veličine 10 x 10 m. Ove plohe veličine 1 ara
polagali smo na terenu sistematskim redom, a njihovu međusobnu udaljenost
po dužini i širini sastojine iznosila je 50 on. Održavanje pravca
prilikom polaganja ploha obavili smo ručnom busolom. Na taj način snimili
smo na svakom lokalitetu površinu od 3,600 m2 (0,36 ha) što dovoljno
reprezentira prosječno stanje istraživanih kultura.


Na vapnenastoj podlozi izmjerili smo 1.123 prsna promjera i isto toliko
visina, dok smo na flisnoj podlozi izmjerili 1.439 prsnih promjera i visina.
Na oba lokaliteta mjerili smo sva stabla od 3 om na više.


STRUKTURA SASTOJI NE ALEPSK0G BORA (pimis halapansis Uli. )


^ Šumski ptBdjsl "Vranjioa" kod Trogira


pouräina ploha 0,36 ha Tab. 2
0
cm
N h
3
a
V
m
C
2
a
N.G
n,2 »3
N.v
»3
3 38 3,2 3,3 0,0017 0,0266 0,0005 0,0190
4 85 3,0 3,9 0,0013 0,1105 0,0010 0,0850
5 ,17a 4, 5 4,4 0,0020 0,3560 0,0020 0,3560
6 215 4, 7 4,8 0,0028 0,60 20 0,0028 0,6020
7 20 7 5,0 5,1 0,0038 0,7866 0,00 62 1,2834
8 172 5,2 5,3 0,00 50 0,8600 0,0106 1,8232
S 114 5,5 5,5 0,0064 0,7296 0,0129 1,4706
10 61 5,6 5.7 0,0079 0,4819 0,0198 1,2078
1.0 70 ---3,9532 -6,8470
11 25 5,8 5,3 0,0095 0,2375 0,0280 0,7000
12 12 6,0 5,9 0,0113 0,1356 0,0290 0,3480
13 9 5,9 6,0 0,0133 0,1197 0,0400 0,3600
14 5 5,4 6,0 0,0154 0,0924 0,0400 0,2400
15 1 5,0 6,1 0,0177 0,0177 0,0510 0,0510
15 -------
17 -------
18 ---. ---
19 ------
20 -------
E 53 ---0,60 29 -1,6990
ž~ 1.123 --
4,5561 -8,5460
po ha 3,119 ---12,6558 ,23,7388




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Za analizu stabla sa svakog lokaliteta uzeli smo 3 stabla od 5, 9 i 13 cm
prsnog promjera. Na njima smo utvrdili i udio kore u ukupnoj masi neokorenog
debla (stabla).


STRUKTURA SA5T03I.NE: ALEPSKQC BORA (Pinus holapensia (Hill.)


šumski predjel "3adrinja" kod Solina


Površina ploha 0,36 ha Tab. 3


D
cm
N
M
h i
m
G
m2
N.G
2


V
3 m
N.«
»3
3 73 4,0 4,0 0,0007 0,0511 0,0005 0,0365
4 112 5,0 4,9 0,0013 0,1456 0,0010 0,1120
5 181 5,7 5,5 0,0020 0,3620 0,0020 0,3620
6 169 6,1 6,1 0,002a 0,4732 0,0051 0,8619
7 147 6,6 6,6 0,0038 0,5586 0,0092 1,3524
e 150 7,0 7,0 0,00 50 0,7500 0,0150 2,2500
9 171 7,5 7,5 0,0064 1,0944 0,0210 3,5910
10 119 7,8 7,8 0,0079 0,9401 0,0274 3,2606
1.122 ---4,3750 -10,8264
11 90 8,2 8,2 0,0095 0,8550 0,0320 2,8800
12 86 8,3 8,4 0,0113 0,9718 0,0440 3,7840
13 54 8,8 8,7 0,0133 0,7182 0,0570 3,0780
14 32 8,8 9,0 0,0154 0,4928 0,0700 2,2400
15 22 9,2 9,3 0,0177 0,3894 0,0800 1,7600
16 17 9,6 9,5 0,0201 0,3417 0,0950 1,6150
17 8 9,8 9,7 0,0227 0,1816 0,1070 0,8560
18 6 9,8 9,9 0,0254 0,1524 0,1190 0,7140
19 1 9,0 10,1 0,0284 0,0284 0,1410 0,1410
20 1 10,5 10,2 0,0314 0,0314 0,1620 0,1620
z 317 ---4,1617 -17,2300
TL 1.439 ---8,5367 -28,0564
po/ha 3.997 ---23,7130 -77,9344


4. Rezultati istraživanju
Istraživane sastojine predstavljaju monokulture alepskog bora na vapnenastoj
i flisnoj podlozi starosti 18 godina. Kulture su dobrog zdravstvenog
stanja i u tijeku terenskih radova nismo iprimjetili sušenja ili napade
štetnika na alepskom boru. To pretpostavlja da su istraživane kulture imale
normalan razvoj.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Strukturu sastojine ailepskog bora na vapnenastoj, odnosno fi lisnoj pod


lozi donosima u tabelama 2. i 3.
Srednje plošno sastojinsko stablo izračunali smo po formuli G/N (G =
temeljnica, N = broj stabala), te za vapnenastu podlogu iznosi 7,2 cm,
a za flišnu podlogu 8,7 cm.
Distribucija broja stabala na vapnencu veća je u nižim debljiniskim
stepenima, dok je na flišu veća u višim debljinskim stepenima. Najveći
izmjereni prsni promjer na vapnencu iznosi 15 om, dok je na flišu najveći
prsni promjer 20 cm.
Srednja vrijednost prsnih promjera na vapnencu iznosi d = 6,88 cm,
standardna devijacija s(] = 2,078 cm dok je srednja greška aritmetičkih
sredina sd = 0,062 cm.
Na f lisko j podlozi srednji prsni promjer iznosi 8,06 cm, standardna
devijacija scm.
Iz navedenih podataka i obračuna koji slijedi vidimo da je razlika prsnih
promjera na vapnencu i flišu signifikantna. (A = 1,178 2,576 x s =
= 2,576 x 0,105504 = 2,7178).


Koeficijent varijacije izračunali smo po formuli:





V = xl00
d


(sd = standardna devizacija, d = srednji promjer sastojine). Na vapnencu
koeficijent varijacije iznosi 30,2035% dok na flišu koeficijent varijacije
iznosi 40,173%. Medijana na vapnencu iznosi 6,72 om dok je na flišu
7,75 cm.


Jačina asimetrije distribucije stabala izračunali smo po formuli


3(d —Me)




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 31     <-- 31 -->        PDF

DISTRIBUCIJA DRVNIH MASA ALEPSKOG
BORA (Pinus halepensis Mili.) NA ISTRAŽIVANIM LOKALITETIMA


t,0


1 \
/1 \\
i \ \


3,5 / \


vapnenac


i \ ´


3,0 ´ / fliš


/ V \


; \


\
2,5 /
/ .
/


\\\\


2,0 / \


/.


´A


´/ >


1,5 -/


1 \


1 ii \\\


1,0


1


1 \


1


1 V


0,5 // s\\\\
,


-/


i i i >
3 5 7 " 9 11 13 15 17 19 cm


te smo dobili da jačina asimetrije na vapnencu iznosi 0,231 om, a na flišnoj
podlozi 0,287 cm. Iz napred izloženog vidljivo je da alapski bor na istraživanim
lokalitetima ima veći debijiniski prirast na fliškoj podlozi od alepskog
bora iste starosti na vapnencu.


Visina stabala alepskog bora na vapnenastoj podlozi znatno su manje
od visina stabala na fliškoj podlozi, što je vidljivo iz itabele 2 i 3 te iz krivulje
visina.


Drvnu masu istraživanih lokaliteta izračunali smo po Bömerle-u za
crni bor, budući da nemamo odgovarajuće tabele za alapski bor (relativna
pogreška je ista). Iz brojčanih pokazatelja u tabelama 2 i 3, kao i grafičkog
prikaza distribucija drvnih masa, vidljivo je da su kulture alepskog
bora na flišnoj podlozi daleko produktivnije.


5. Diskusija i zaključci
Naša istraživanja pokazala su da je razvoj kultura alepskog bora na
vapnenastoj i fliškoj podlozi na istraživanim lokalitetima zaključno s 18.
godinom života bitno različit tj. tome za uzgoj kultura alepskog
bora povoljnija je f lisna podloga od vapnenaste. Na
temelju dobivenih rezultata možemo donijeti ove zaključke:




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 32     <-- 32 -->        PDF

SI. 3. Mjerenje visina u kulturi »Vranjica«
Foto Tomašević


— U šumskom predjelu »Vranjica« kod Trogira i šumskom predjelu
»Jadrinje« kod Solina izvršeno je pošumljivanje jednogodišnjih sadnica
alepskog bora 1955. godine s 6,000 sadnica po hektaru.
— U veljači 1971. godine na površini od 0,38 ha izbrojili smo 1.123
stabla alepskog bora na vapnenastoj podlozi, dok smo na flišu izbrojili
1.439 stabala. Prema tome na flišu je u osamnaestoj godini starosti sastojine
bilo 316 stabala više na istraživanim plohama, odnosno 878 stabala
više po hektaru.
— Srednje plošno sasitojinsko stablo na flišu jače je za 1,5 cm od
srednjeg plošnog sastojinskog stabla na vapnencu.
— Srednje sastojinsko stablo na fliškoj podlozi više je za 1,18 cm od
srednjeg sastojinskog stabla na vapnencu.
— Prirast sastojine u visinu uočljivo je veći na flišnoj podlozi nego na
vapnenastoj podlozi. U debljinskom stepenu 9 na flišu su stabla prosječno
za 2,0 m jača od stabala na vapnencu.
— Drvna masa sastojine je također veća na flišu i to za 18.6654 m3
na istraživanim plohama, odnosno za 51.8484 m3/ha.
— Analize stabala pokazale su da prvih deset godina života alapski bor
ima nešto veći visinski prirast na vapnenastoj podlozi, nego na filišu. Međutim,
poslije desete godine života alapski bor znatno bolje prirašouje u visinu
na fliševima.
142




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— Rast i prirast alepskog bora u debljinu veći je na flišu tijekom svih
osamnaest godina.
— Debljina kore (analiza tri stabla od 5, 9 i 13 om p. p. na oba staništa)
iznosi za vapnenastu podlogu prosječno 24,07% na flišu iznosi 19,68%.
IZVOD IZ KORIŠTENE LITERATURE


Albert , M.: Volume table of timber by diameter classis, for the Pinus hale


pensis forest of oun djedowr. Publ. Inst. Rech. For. Tunis No 32 1964 (F).


Anić, M.: Šumarska fitocenologija II dio, skripta, Zagreb 1960.


Balen , J.: Prilog poznavanju naših mediteranskih šuma, preštampano iz Šu


marskog lista 1935.
Balen , J.: Drugi prilog poznavanju naših mediteranskih šuma, posebni otisak
iz Šumarskog lista 1937.
B e r t o v i ć, S.: Klimatski podaci SR Hrvatske, prilog doktorskoj disertaciji,
Zagreb 1964.
Bertović , S.: Šumsko vegetacijska područja i njihovi klimatski odnosi kao
osnova za regionalnu tipološku klasifikaciju šuma u Hrvatskoj. (Doktorska
disertacija) Zagreb, 1970.
Boudy , P.: Economie forestiere Nort-africaine, Tom I—III, Paris 1948, 1950,


1951.
Dekanić , L: Neki podaci o uzgajanju šuma u Francuskoj. Šumarski list 1955.
Dimatrijević , M.: Nekoliko sedimeotnih tekstura u eocenskom flišu okoline
Splita i Omiša. Sedimentologija I, str. 39—48, 5 si., Beograd.


F u k a r e k, P.: Materijal za bibliografiju krša. Sarajevo 1950.


Gru b i ć i Komatina : Prikaz geološke karte priobalnog područja između
Kaštela i Makarske. Zap. Srpskog geol. društva (za 1960/61. str. 153—161)
Beograd.


H o r vat, A. et al.: Istraživanje o regresiji i progresiji šumske vegetacije i tala
na kršu (Kozjak), Anali instituta za eksperimentalno šumarstvo JAZU, Zagreb
1955.


Horvat , I.: Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb, 1950.


Jedlowski D. i Piškorić, O.: Posljedice hladnog perioda zime 1955/56.
godine na dendroflori u Splitu i okolici. Šumarski list br. 9—10, 1957.
Jovančević , M.: Prilog poznavanju šumske vegetacije otoka Šćedra. An.


Inst. eksp. šumarstvo, Zagreb No 1, 1955. (191—219).


Kl ep a c, D.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina. Zagreb, 1963.


Klepac , D.: Prilog boljem poznavanju uređivanja šuma alepskog bora. Šum.
list I960., str. 74—84.


Klepac , D. et al.: Uređajna osnova za park šumu Marjan, Zagreb 1970.


Matković , P.: Vegetacija Marjana, Matica Hrvatska, Split 1959.


Matković , P.: Biljka, čovjek, prostor. Split 1970.


Me lik, A.: Klima primorskog predjela Jugoslavije. Zemljopisni pregled, izdanje
»školska knjiga« Zagreb, 1952, str. 129—137.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Mi rov, N. T.: Relationships between Pinus halepensis and other insignes Pines
of the Mediterranean region. Bull. Res, Coun. Israel. !D (1) 1955. (65—72).
Obuljen , A.: Klimatološka reonizacija i problem našeg šumarstva. Šumarstvo,
1955, br. 1—2, str. 3—19.


Openheimer , H, R.: The influence of the soil on the development and the
Aleppo pine. In plant analysis and fertilaizer problems. Institute de Recherchers
pour les huiles et oleagineux. Paris 1957, p. p. 272—80. also in la-Year


(34) 1957. (Heb. a).
Parde , J.: Dendrometrie. Nancy 1961.
Pe t račić , A.: Šumski i dendrografski odnosi na otoku Braču. Glasnik za
šumske pokuse br. 8 SEPARATOM, Zagreb 1942.
Pranjić , A.: Sastojinska visinska krivulja hrasta lužnjaka. Magistarski rad,


Zagreb 1970.
Šafar , J,: Uzgajanje šuma, Zagreb 1963.
Vidaković , M.: Prilog poznavanju oblika vrste Pinus halepensis Mili. Šumar


ski list. 1953. str. 11—17.


SUMMARY


Comparative investigations on the thriving of Aleppo Pine (Pinu s halepen si
s Mill.) plantatinas established on calcareous and Flysch parent materials
within the natural range


Planiatings of Alleppo Pine in the Adriatic region are to be found on limestone
and Flysch sites. But as there were no authentic data on the effects of
parent rock on the thriving of the aforementioned Pine, the author investigated
within the scope of his master´s thesis the growith and increment in the plantation
»Vranjica« (calcareous parent material) and the plantation »Jadrinje«
(Flysch parent material). At the moment of field work (1971) the plantations
were 18 years old, and up to that age (the Aleppo Pine on Flysch parent material
exhibited a considerably higher growth and increment than on calcareous parent
material.


In the investigated stands the growing-stock volume on Flysch parent material
amounted to 77.9 m3/ha, on calcareous parent material amounted to only


23.7 mVha. It is interesting to add that Aleppo Pine on calcareous parent material
showed up to the 10 th year of age a higher height increment than on Flysch
parent material, but after that year the intensity of accretion in height changed
in favour of Flysch parent material. However, the diameter increment during
all these 18 years has been higher on Flysch than on calcareous parent material.
The author also estaflished that the share of bark on calcareous parent material
amounted to 24,07"/», whereas on Flysch to only 19.68 % of the volume of unbar-
ked tree.
Ovaj prikaz je rezime Ante TOMAŠEVIĆ,
magistarskog rada dovršenog dipl. ing. šum.,
1974. godine na Šumarskom asistent u Zavodu za uzgajanje
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu šuma Šumarskog fakulteta


u Zagrebu,
Šimunska cesta br. 25.