DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 21 <-- 21 --> PDF |
KOMPARATIVNA ISTRAŽIVANJA USPIJEVANJA KULTURA ALEPSKOG BORA (PINUS HALEPENSIS MILL.) NA VAPNENASTOJ I FLIŠKOJ PODLOZI UNUTAR PRIRODNOG AREALA Ante Tomašević SAŽETAK. Kulture alepskog bora u Jadranskom područjunalaze se na staništima vapnenca i na staništima fliša. Kako nije bilo vjerodostojnih podataka v utjecaju geološke podloge na uspjevanje ovog bora, to je autor u okviru magistarskog rada istražio rast i prirast u kulturi »Vranjica« (podloga vapnenac) i u kulturi »Jadrinje« (podloga fliš). U času terenskog rada (1971. godine) kulture su bile stare 18 godina i do te starosti alepskibor na flišnoj podlozi imao je znatno veći rast i prirast nego na podlozi vapnenca. V istraživanim sastojinama drvna masa na fliškoj podloziiznosila je 77,9 m3/ha a na vapnenastoj samo 23,7 ms/ha. Zanimljivo je dodati, da je alepski bor na vapnenastoj podlozi do 10. godine starosti imao veći visinski prirast nego na flišnoj podlozi, ali nakon te godine intenzitet prirašćivanja u visinu izmjenio se u korst flišne podloge: debljinski prirast, međutim, tokom svih 18 godina bio je na flišnoj podlozi jači nego na vapnenastoj. Autor je također utvrdio, da udio kore na vapnenastojpodlozi iznosi 24,07°/0 a na flišu samo 19,68°/0 mase neokoranogstabla. (Ur) 1. Uvod u problematiku Rasprostranjenost alepskog bora vezana je uz mediteransko podneblje. U nas se alepski bor prirodno rasprostranjuje kopnom južnije od Splita, a na otocima južnije od Šibenika (M. ANIĆ). Međutim alepiski bor dobro uspijeva i prirodno ise obnavlja i na otocima Hrvatskog primorja te u priobalnom dijelu Istra. Ova vrsta tvori najrasprostranjenije prirodne šume četinjača i kultura u jadranskom području i uspijeva na različitim tlima. Vrlo je zahvalna vrsta za pošumljivanje kraških terena u mediteranskom području gdje ga s punim pravom nazivamo pionirskom i meliorativnom vrstom. Naša istraživanja imala su svrhu da se utvrdi postoji li razlika u uspijevanju kultura alepskog bora povrh dvije različite geološke podloge unutar njegova prirodnog rasprostranjenja, budući da takovih podataka za naše područje nema. Područje primorsko-otoanog krša pretežno zauzimaju vapnenci i dolomiti, a znatno manje površine su flišni tereni (oko 1/5 ili cea 300.000 ha). |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 22 <-- 22 --> PDF |
U prošlosti su najvećim dijelom fliševi služili agroproizvodnji, dok danas na znatnim .površinama je agroproizvodnja napuštena i sve se više ove površine koriste za šumu, bilo da se radi o podizanju šumskih kultura ili pak prirodnim širenjem šume. U ovom se području šumske kulture gotovo isključivo podižu s alepskim borom, a tek sporadično unose se i druge četinjače (čempres, primorski bor, pinj i dr.) Na temelju postojećeg stanja potrebna su komparativna istraživanja na navedenim geološkim podlogama, čemu je prilog i ovaj magistarski rad. Ova istraživanja vršena su od 1971. god. u okolici Splita. 2. Opis staništa Istraživano područje nalazi se u zoni šume hrasta crnike (Orno Quercetum ilicis H-ić) na kojem je ta šuma davno iščezla, a ostali su samo devastirani oblici te šume i degradirano tlo. Istraživanja su obavljena u šumama šumskog gospodarstva »Split« i to na ovim lokalitetima: a) — Šumski predjel »VRANJICA« kod Trogira i b) — Šumski predjel »JADRINJE — Majdan kod Solina POLOŽAJNA KARTA ISTRAŽIVANI;-: LOKALITETA 2.1 Šumski predjel »VRANJICA« na vapnenastoj podlozi obilježen je zemljopisnim koordinatama 43° 41´ N, i 16° 12´ E Gr. Geološku podlogu karakteriziraju vapnenci gornje krede. To su gromadasti bijeli do sivo-bijeli vapnenci s mikrofosilima, čija je ras jedna zona jako poremećena. Duž tektonskih pukotina ima pojava zaglinjavanja s fragmentima vapnenca, dok se u »džepovima« nalazi tlo u kojem korjenov sistem alepskog bora nalazi povoljne uvjete za svoj razvoj. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Nadmorska visina objekata kreće se od 0 — 43 m, ekpozicija je južna, dok je inklinacija terena blaga i nigdje ne prelazi 8%. čitav teren ispunjen je kamenim blokovima vapnenca, koji izbijaju na površinu i do 0,5 m. To je tipičan krš, karakteriziran kraškim fenomenima, od kojih se svojim prisustvom i brojnošću ističu škrape. Na ovom lokalitetu otvorena su dva profila i utvrđena su dva tipa tla: Rendzina na vapnencu, koju karakterizira plitak profil, i veliki postotak skeletnosti, što čini tlo vrlo poroznim i nema Ao podhoirizonta. U n-CKLnu pH iznosi 6,8. dok je u vodi pH 7,6, što nam govori da je reakcija >tila praktički neutralna. CaC03 je gotovo potpuno ispran, a s P> O5 tlo je slabo opskrbljeno, dok je s K20 dobro opskrbljeno. SI. 1. Kultura »Vranjica« — pogled sa sjeverozapada Foto Tomašević Drugi tip tla čini skeletno-/?osmeđena crvenica u kojoj se jasno razabire jako skeletni, do 10 cm duboki A horizont. U n-KCL-u pH iznosi 6,7, dok je u vodi pH 7,7 što je gotovo neutralna reakcija. S fosforom je tlo slabo a s kalijem dobro opskrbljeno. Oba tla bogata su dušikom. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 24 <-- 24 --> PDF |
2.2 Šumski predjel »JADRINJE« na fliškoj podlozi obilježen je ovim zemljopisnim koordinata: 43° 33´ N, i 16<> 31´ E Gr. Na ovom lokalitetu geološka podloga izrađuje flišne naslage tercijarne starosti. Nadmorska visina ovdje se kreće od 20 — 60 m; nagib terena je blag, dok je ekspozicija sjeverozapadna. Jugo-zapadni dio ´istraživanog lokaliteta prožet je banknovitim pješčenjacima. TUMAČ KLIMADIJAGRAMA U SMISLU H.WALTERA srUI-MARJAN (12*1 liva* 312 KASTEI STARI 12«) 16,1 c (20) 120) i 35,6´ h 29, Stnrn 200 100 tO 30 j -17,9 tO 20 20 10. f *,9 g—iv« mmm. I r a-slanica b - nadmorska visina c- broj godina opažanja [period} d-god. temperatura u "C (višegod. prosjeka) e- god.količina oborina u mm (visegod. prosjeka) f- srednji minimum temperature najhladnijeg mjeseca g- apsolutni minimum tciiip-´rature u periodu motrenja Rh- srednji maksimum temperature najtoplijeg mjeseca i - apsolutni maksimum tornporcture u periodu motrenja j - srednje kolebanje temperature k- srednji višegod. prosjek temperature zraka prema mjesecima l - srednji višegod. prosjek oborina prema mjesecima m- sušni(aridni) period (Dürre) n - period suhoće (Trockenheit) o- vlažni (humirini) period . p - mjeseci sa srednjim minim, fci´i^wralura ispod 0°C r -mjeseci sa apsolutnim minimumom temperature ispod 0"C s -razdoblje hez mrazova´ Lapori su vrlo podložni djelovanju atmosferilija pod čijim utjecajima se brzo troše. Vapnena komponenta se ispire vodom, dok glinovitd ostatak ostaje za daljnju tvorbu tla. Ulošci vapnenca i konglomerata na istraživanom lokalitetu vrlo su poremećeni. Proslojci vapnenca i konglometarata u laporu ovdje ne predstavljaju smetnju razvoja korjenovog sistema alepskog bora, jer se najčešće nalaze na dubini od 0,5 m i više. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Na ovom lokalitetu otvorena su 3 profila i utvrdili smo ove tipove tala: duboka rendzina na laporu plitka rendzina na karbonatnom pješčenjaku. Duboka rendzina na laporu alkalione je reakcije (ipH u in KCl 7,4, dok je u vodi pH 8,2); A i AC horizonti bogati su dušikom dok je C horizont slabo opskrbljen tim biogenim elementom. Čitav profil slabo je opskrbljen fosforom, dok je s kalijem A horizont dobro opskrbljen, AC horizont srednje i Ci horizont slabo opskrbljen. Količina humusa opada s dubinom profila. Plitka rendzina na karbonatnom pješčenjaku pokazuje reakciju tla u vodi neutralnu, a u n KCl-u alkaličnu. Tlo je bogato dušikom, fosforom je slabo opskrbljeno, dok je s kalijem osrednje opskrbljeno. Tlo je slabo humuzno, a s dubinom količina humusa opada. VJETROVI I TIŠINE Meteorološka stanica SPLIT-MARJAN (razdoblje 1948—1966) C N NE E SE S SW W NW 10,5 4,5 31,9 7,7 17,7 4,6 14,3 3,1 5,6 Meteorološka stanica: KAŠTEL STARI (razdoblje 1948—1966) C N NE E SE S SW W NW 31,1 1,1 23,1 3,1 21,4 1,1 10,4 0,5 8,2 DISTRIBUCIJA EROJA STA2ALA ALSPSX0O ECRA < finus hd«?Wi53 Mili.) MA ISTRAŽIVANIM LOKALITETIMA N 220 A\ 2CS vr. / \ 1S3 r\ V\ -\ \ l 12-\ \ vapnenac \ \ fliš ic; t/ I \ \v f.r, \ ´ 1 / / / \ \ \ \ E: \ \ / . / 2C 11 13 15 17 19 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 26 <-- 26 --> PDF |
2.3 Istraživani lokaliteti nalaze se u zoni mediteranske klime što nam jasno pokazuju priloženi Mimadijagrarni, te mjesečni kišni faktor u smislu M. GRAČANINA kao i klimatski kvocijent prema različitim autorima. Za sintetički prikaz klime nekog područja često se koriste različite formule, indeksi, karte i slični pokazatelji. S tim ciljem donosimo prikaz klime istraživačkih lokaliteta pomoću mjesečnih kišnih faktora u smislu M. Gračanina 1950. god. SI. 2. Jedan profil tla u kulturi »Vranjica« Foto Tomašević Prema M. Gračaninu, karakter klime se mijenja po mjesecima. Tako za oba područja, u siječnju i veljači, klima je humidna, a u ožujku sernihumidna. Kaštel je zadržao karakter semihumidne klime i u tijeku travnja i svibnja, dok lipanj, srpanj, kolovoz i rujan imaju aridnu klimu. Split u travnju ima semiaridni karakter klime, dok svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan imaju aridnu klimu, a listopad semiaridnu klimu. Kaštel u listopadu ima humidni karakter klime, dok je studeni i prosinac obilježen nebumidnom klimom. Studeni i prosinac za Split nose obilježja humid- ne klime. Iz navedenih podataka vidi se da u doba najintenzivnije vegetacije oba istraživana lokaliteta imaju obilježje aridne klime (6, 7, 8. i 9. mjesec), što nam govori o podjednakim klimatskim uvjetima u oba istraživana lokaliteta. 136 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Potpuniji uvid u klimu istraživanih područja daju nam različiti klimatski kvocijenti, koji su prema različitim autorima slijedeći: Prema LANGU za područje meteorološke stanice Split — Marjan klima je semiaridna dok je za područje meteorološke stanice Kaštel Stari semihumidna (f je između 60—80). Prema de MARTONNE-u oba staništa imaju humidni karakter klime (I je veći od 21). Prema KÖPPENU oba istraživana područja pripadaju mediteranskoj klimi (f je veći od 3). Prema GIA RAST ALEPSKCO ĐG3A U DEBLJINU PRIRAST AiX>\-.;<0G 6CRÄ U DEBLJINU COBBE-u istraživana staništa imaju mediteransku klimu (f je manji od 7). Prema EMBERGEROVOM pluviometričkom kvocijentu i prosjeku minimalnih temperatura najhladnijeg mjeseca (m) istraživana područja pripadaju mediteranskoj klimi. Klimatski uvjeti istraživanih područja, prema kvocijentima svih autora, klimadiagramima u smislu WALTERA pripadaju istom klimatu, tj. mediteranskoj klimi. Šumska gospodarstvo : SPLIT Šumski predjel VRANJICA kod Tropra JAD^iN.´r". kod Solina VISINSKE KRIVULJE ALEPSK05 BORA (Pinus halepensis Miti.) hm 10 3 9 ,-s5« SS3iSSS: ´ 53 """ " 7 ggf^ 6 J^ ^_ _^_ 5 ( ^ ^ ^ 3 Flis 2 — — Vapnence 1 * —i _ t i i , 1 2 2 i 5 6 7 8 3 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 d c |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 28 <-- 28 --> PDF |
3. Metoda rada Na oba izabrana lokaliteta obavili smo snimanje prsnih promjera i visina kod svih stabala na 36 ploha veličine 10 x 10 m. Ove plohe veličine 1 ara polagali smo na terenu sistematskim redom, a njihovu međusobnu udaljenost po dužini i širini sastojine iznosila je 50 on. Održavanje pravca prilikom polaganja ploha obavili smo ručnom busolom. Na taj način snimili smo na svakom lokalitetu površinu od 3,600 m2 (0,36 ha) što dovoljno reprezentira prosječno stanje istraživanih kultura. Na vapnenastoj podlozi izmjerili smo 1.123 prsna promjera i isto toliko visina, dok smo na flisnoj podlozi izmjerili 1.439 prsnih promjera i visina. Na oba lokaliteta mjerili smo sva stabla od 3 om na više. STRUKTURA SASTOJI NE ALEPSK0G BORA (pimis halapansis Uli. ) ^ Šumski ptBdjsl "Vranjioa" kod Trogira pouräina ploha 0,36 ha Tab. 2 0 cm N h 3 a V m C 2 a N.G n,2 »3 N.v »3 3 38 3,2 3,3 0,0017 0,0266 0,0005 0,0190 4 85 3,0 3,9 0,0013 0,1105 0,0010 0,0850 5 ,17a 4, 5 4,4 0,0020 0,3560 0,0020 0,3560 6 215 4, 7 4,8 0,0028 0,60 20 0,0028 0,6020 7 20 7 5,0 5,1 0,0038 0,7866 0,00 62 1,2834 8 172 5,2 5,3 0,00 50 0,8600 0,0106 1,8232 S 114 5,5 5,5 0,0064 0,7296 0,0129 1,4706 10 61 5,6 5.7 0,0079 0,4819 0,0198 1,2078 1.0 70 ---3,9532 -6,8470 11 25 5,8 5,3 0,0095 0,2375 0,0280 0,7000 12 12 6,0 5,9 0,0113 0,1356 0,0290 0,3480 13 9 5,9 6,0 0,0133 0,1197 0,0400 0,3600 14 5 5,4 6,0 0,0154 0,0924 0,0400 0,2400 15 1 5,0 6,1 0,0177 0,0177 0,0510 0,0510 15 ------- 17 ------- 18 ---. --- 19 ------ 20 ------- E 53 ---0,60 29 -1,6990 ž~ 1.123 -- 4,5561 -8,5460 po ha 3,119 ---12,6558 ,23,7388 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Za analizu stabla sa svakog lokaliteta uzeli smo 3 stabla od 5, 9 i 13 cm prsnog promjera. Na njima smo utvrdili i udio kore u ukupnoj masi neokorenog debla (stabla). STRUKTURA SA5T03I.NE: ALEPSKQC BORA (Pinus holapensia (Hill.) šumski predjel "3adrinja" kod Solina Površina ploha 0,36 ha Tab. 3 D cm N M h i m G m2 N.G 2 V 3 m N.« »3 3 73 4,0 4,0 0,0007 0,0511 0,0005 0,0365 4 112 5,0 4,9 0,0013 0,1456 0,0010 0,1120 5 181 5,7 5,5 0,0020 0,3620 0,0020 0,3620 6 169 6,1 6,1 0,002a 0,4732 0,0051 0,8619 7 147 6,6 6,6 0,0038 0,5586 0,0092 1,3524 e 150 7,0 7,0 0,00 50 0,7500 0,0150 2,2500 9 171 7,5 7,5 0,0064 1,0944 0,0210 3,5910 10 119 7,8 7,8 0,0079 0,9401 0,0274 3,2606 1.122 ---4,3750 -10,8264 11 90 8,2 8,2 0,0095 0,8550 0,0320 2,8800 12 86 8,3 8,4 0,0113 0,9718 0,0440 3,7840 13 54 8,8 8,7 0,0133 0,7182 0,0570 3,0780 14 32 8,8 9,0 0,0154 0,4928 0,0700 2,2400 15 22 9,2 9,3 0,0177 0,3894 0,0800 1,7600 16 17 9,6 9,5 0,0201 0,3417 0,0950 1,6150 17 8 9,8 9,7 0,0227 0,1816 0,1070 0,8560 18 6 9,8 9,9 0,0254 0,1524 0,1190 0,7140 19 1 9,0 10,1 0,0284 0,0284 0,1410 0,1410 20 1 10,5 10,2 0,0314 0,0314 0,1620 0,1620 z 317 ---4,1617 -17,2300 TL 1.439 ---8,5367 -28,0564 po/ha 3.997 ---23,7130 -77,9344 4. Rezultati istraživanju Istraživane sastojine predstavljaju monokulture alepskog bora na vapnenastoj i flisnoj podlozi starosti 18 godina. Kulture su dobrog zdravstvenog stanja i u tijeku terenskih radova nismo iprimjetili sušenja ili napade štetnika na alepskom boru. To pretpostavlja da su istraživane kulture imale normalan razvoj. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Strukturu sastojine ailepskog bora na vapnenastoj, odnosno fi lisnoj pod lozi donosima u tabelama 2. i 3. Srednje plošno sastojinsko stablo izračunali smo po formuli G/N (G = temeljnica, N = broj stabala), te za vapnenastu podlogu iznosi 7,2 cm, a za flišnu podlogu 8,7 cm. Distribucija broja stabala na vapnencu veća je u nižim debljiniskim stepenima, dok je na flišu veća u višim debljinskim stepenima. Najveći izmjereni prsni promjer na vapnencu iznosi 15 om, dok je na flišu najveći prsni promjer 20 cm. Srednja vrijednost prsnih promjera na vapnencu iznosi d = 6,88 cm, standardna devijacija s(] = 2,078 cm dok je srednja greška aritmetičkih sredina sd = 0,062 cm. Na f lisko j podlozi srednji prsni promjer iznosi 8,06 cm, standardna devijacija s Iz navedenih podataka i obračuna koji slijedi vidimo da je razlika prsnih promjera na vapnencu i flišu signifikantna. (A = 1,178 2,576 x s = = 2,576 x 0,105504 = 2,7178). Koeficijent varijacije izračunali smo po formuli: sđ V = xl00 d (sd = standardna devizacija, d = srednji promjer sastojine). Na vapnencu koeficijent varijacije iznosi 30,2035% dok na flišu koeficijent varijacije iznosi 40,173%. Medijana na vapnencu iznosi 6,72 om dok je na flišu 7,75 cm. Jačina asimetrije distribucije stabala izračunali smo po formuli 3(d —Me) |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 31 <-- 31 --> PDF |
DISTRIBUCIJA DRVNIH MASA ALEPSKOG BORA (Pinus halepensis Mili.) NA ISTRAŽIVANIM LOKALITETIMA t,0 1 \ /1 \\ i \ \ 3,5 / \ vapnenac i \ ´ 3,0 ´ / fliš / V \ ; \ \ 2,5 / / . / \\\\ 2,0 / \ /. ´A ´/ > 1,5 -/ 1 \ 1 ii \\\ 1,0 1 1 \ 1 1 V 0,5 // s\\\\ , -/ i i i > 3 5 7 " 9 11 13 15 17 19 cm te smo dobili da jačina asimetrije na vapnencu iznosi 0,231 om, a na flišnoj podlozi 0,287 cm. Iz napred izloženog vidljivo je da alapski bor na istraživanim lokalitetima ima veći debijiniski prirast na fliškoj podlozi od alepskog bora iste starosti na vapnencu. Visina stabala alepskog bora na vapnenastoj podlozi znatno su manje od visina stabala na fliškoj podlozi, što je vidljivo iz itabele 2 i 3 te iz krivulje visina. Drvnu masu istraživanih lokaliteta izračunali smo po Bömerle-u za crni bor, budući da nemamo odgovarajuće tabele za alapski bor (relativna pogreška je ista). Iz brojčanih pokazatelja u tabelama 2 i 3, kao i grafičkog prikaza distribucija drvnih masa, vidljivo je da su kulture alepskog bora na flišnoj podlozi daleko produktivnije. 5. Diskusija i zaključci Naša istraživanja pokazala su da je razvoj kultura alepskog bora na vapnenastoj i fliškoj podlozi na istraživanim lokalitetima zaključno s 18. godinom života bitno različit tj. tome za uzgoj kultura alepskog bora povoljnija je f lisna podloga od vapnenaste. Na temelju dobivenih rezultata možemo donijeti ove zaključke: |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 32 <-- 32 --> PDF |
SI. 3. Mjerenje visina u kulturi »Vranjica« Foto Tomašević — U šumskom predjelu »Vranjica« kod Trogira i šumskom predjelu »Jadrinje« kod Solina izvršeno je pošumljivanje jednogodišnjih sadnica alepskog bora 1955. godine s 6,000 sadnica po hektaru. — U veljači 1971. godine na površini od 0,38 ha izbrojili smo 1.123 stabla alepskog bora na vapnenastoj podlozi, dok smo na flišu izbrojili 1.439 stabala. Prema tome na flišu je u osamnaestoj godini starosti sastojine bilo 316 stabala više na istraživanim plohama, odnosno 878 stabala više po hektaru. — Srednje plošno sasitojinsko stablo na flišu jače je za 1,5 cm od srednjeg plošnog sastojinskog stabla na vapnencu. — Srednje sastojinsko stablo na fliškoj podlozi više je za 1,18 cm od srednjeg sastojinskog stabla na vapnencu. — Prirast sastojine u visinu uočljivo je veći na flišnoj podlozi nego na vapnenastoj podlozi. U debljinskom stepenu 9 na flišu su stabla prosječno za 2,0 m jača od stabala na vapnencu. — Drvna masa sastojine je također veća na flišu i to za 18.6654 m3 na istraživanim plohama, odnosno za 51.8484 m3/ha. — Analize stabala pokazale su da prvih deset godina života alapski bor ima nešto veći visinski prirast na vapnenastoj podlozi, nego na filišu. Međutim, poslije desete godine života alapski bor znatno bolje prirašouje u visinu na fliševima. 142 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— Rast i prirast alepskog bora u debljinu veći je na flišu tijekom svih osamnaest godina. — Debljina kore (analiza tri stabla od 5, 9 i 13 om p. p. na oba staništa) iznosi za vapnenastu podlogu prosječno 24,07% na flišu iznosi 19,68%. IZVOD IZ KORIŠTENE LITERATURE Albert , M.: Volume table of timber by diameter classis, for the Pinus hale pensis forest of oun djedowr. Publ. Inst. Rech. For. Tunis No 32 1964 (F). Anić, M.: Šumarska fitocenologija II dio, skripta, Zagreb 1960. Balen , J.: Prilog poznavanju naših mediteranskih šuma, preštampano iz Šu marskog lista 1935. Balen , J.: Drugi prilog poznavanju naših mediteranskih šuma, posebni otisak iz Šumarskog lista 1937. B e r t o v i ć, S.: Klimatski podaci SR Hrvatske, prilog doktorskoj disertaciji, Zagreb 1964. Bertović , S.: Šumsko vegetacijska područja i njihovi klimatski odnosi kao osnova za regionalnu tipološku klasifikaciju šuma u Hrvatskoj. (Doktorska disertacija) Zagreb, 1970. Boudy , P.: Economie forestiere Nort-africaine, Tom I—III, Paris 1948, 1950, 1951. Dekanić , L: Neki podaci o uzgajanju šuma u Francuskoj. Šumarski list 1955. Dimatrijević , M.: Nekoliko sedimeotnih tekstura u eocenskom flišu okoline Splita i Omiša. Sedimentologija I, str. 39—48, 5 si., Beograd. F u k a r e k, P.: Materijal za bibliografiju krša. Sarajevo 1950. Gru b i ć i Komatina : Prikaz geološke karte priobalnog područja između Kaštela i Makarske. Zap. Srpskog geol. društva (za 1960/61. str. 153—161) Beograd. H o r vat, A. et al.: Istraživanje o regresiji i progresiji šumske vegetacije i tala na kršu (Kozjak), Anali instituta za eksperimentalno šumarstvo JAZU, Zagreb 1955. Horvat , I.: Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb, 1950. Jedlowski D. i Piškorić, O.: Posljedice hladnog perioda zime 1955/56. godine na dendroflori u Splitu i okolici. Šumarski list br. 9—10, 1957. Jovančević , M.: Prilog poznavanju šumske vegetacije otoka Šćedra. An. Inst. eksp. šumarstvo, Zagreb No 1, 1955. (191—219). Kl ep a c, D.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina. Zagreb, 1963. Klepac , D.: Prilog boljem poznavanju uređivanja šuma alepskog bora. Šum. list I960., str. 74—84. Klepac , D. et al.: Uređajna osnova za park šumu Marjan, Zagreb 1970. Matković , P.: Vegetacija Marjana, Matica Hrvatska, Split 1959. Matković , P.: Biljka, čovjek, prostor. Split 1970. Me lik, A.: Klima primorskog predjela Jugoslavije. Zemljopisni pregled, izdanje »školska knjiga« Zagreb, 1952, str. 129—137. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Mi rov, N. T.: Relationships between Pinus halepensis and other insignes Pines of the Mediterranean region. Bull. Res, Coun. Israel. !D (1) 1955. (65—72). Obuljen , A.: Klimatološka reonizacija i problem našeg šumarstva. Šumarstvo, 1955, br. 1—2, str. 3—19. Openheimer , H, R.: The influence of the soil on the development and the Aleppo pine. In plant analysis and fertilaizer problems. Institute de Recherchers pour les huiles et oleagineux. Paris 1957, p. p. 272—80. also in la-Year (34) 1957. (Heb. a). Parde , J.: Dendrometrie. Nancy 1961. Pe t račić , A.: Šumski i dendrografski odnosi na otoku Braču. Glasnik za šumske pokuse br. 8 SEPARATOM, Zagreb 1942. Pranjić , A.: Sastojinska visinska krivulja hrasta lužnjaka. Magistarski rad, Zagreb 1970. Šafar , J,: Uzgajanje šuma, Zagreb 1963. Vidaković , M.: Prilog poznavanju oblika vrste Pinus halepensis Mili. Šumar ski list. 1953. str. 11—17. SUMMARY Comparative investigations on the thriving of Aleppo Pine (Pinu s halepen si s Mill.) plantatinas established on calcareous and Flysch parent materials within the natural range Planiatings of Alleppo Pine in the Adriatic region are to be found on limestone and Flysch sites. But as there were no authentic data on the effects of parent rock on the thriving of the aforementioned Pine, the author investigated within the scope of his master´s thesis the growith and increment in the plantation »Vranjica« (calcareous parent material) and the plantation »Jadrinje« (Flysch parent material). At the moment of field work (1971) the plantations were 18 years old, and up to that age (the Aleppo Pine on Flysch parent material exhibited a considerably higher growth and increment than on calcareous parent material. In the investigated stands the growing-stock volume on Flysch parent material amounted to 77.9 m3/ha, on calcareous parent material amounted to only 23.7 mVha. It is interesting to add that Aleppo Pine on calcareous parent material showed up to the 10 th year of age a higher height increment than on Flysch parent material, but after that year the intensity of accretion in height changed in favour of Flysch parent material. However, the diameter increment during all these 18 years has been higher on Flysch than on calcareous parent material. The author also estaflished that the share of bark on calcareous parent material amounted to 24,07"/», whereas on Flysch to only 19.68 % of the volume of unbar- ked tree. Ovaj prikaz je rezime Ante TOMAŠEVIĆ, magistarskog rada dovršenog dipl. ing. šum., 1974. godine na Šumarskom asistent u Zavodu za uzgajanje fakultetu Sveučilišta u Zagrebu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Šimunska cesta br. 25. |