DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 18 <-- 18 --> PDF |
zauvijek. Mnoge površine dostigle su ovu kritičnu točku koja predstavlja posljednji čas da se započnu radovi pošumljivanja i melioracije da bi se spriječila erozija i daljnje ogoljavanje terena. Prva faza kao izraz brige našega društva, Projekti Jadran I — III, je pri kraju. Odlučujuća stvar u ´industrijaliziranom društvu kao što su pokazala istraživanja do sada jest prostorno planiranje. U projektu Jadran III će biti obuhvaćeno i šumarstvo u Jadranskoj regiji. Međutim tko će taj dio plana koji se odnosi na šume ostvariti? Tu nema dileme. Biti će to prije svega šumarski stručnjaci u suradnji sa ekolozima iako su šumari i sami ekolozi i to najbolji poznavaoci šumskih ekosistema sa kojima se u svakodnevnom dodiru kroz dugi niz godina, katkada za čitave svoje radne aktivnosti. Nitko bolje od njih ne poznaje šumske zajednice i ekosisteme, njihovu strukturu i funkcioniranje. Aspekt naših šuma je djelo šumara. Oblikujući šume omi daju pečat cjelokupnoj harmoniji pejzaža koji oplemenjuju estetskim vrijedostima. Zato šumar nije više stručnjak klasičnog tipa: ekonomist, biolog i donekle tehničar. On j e s t, ili bi morao biti, arhitekta i umjetnik, koji bazira svoju djelatnost ina ekološkom znanju koje mu omogućuje da održava dinamičku biološku ravnotežu šumskih ekosistema i koji zna da harmonizira privredne i neprivredne funkcije šuma. On jedini zna gdje je donji prag samoregulacije pojedinih šumskih ekosistema preko koje se granice ide u sukcesiju u regresivnom smislu, čiji prelaz vodi stazama dugim stotine godina do restauracije klimaksa, ako je to uopće moguće. U tome smislu i suvremena izobrazba kadra na fakultetima treba da se vrši po nastavnim planovima i programima prilagođenim novoj ulozi šumarskih stručnjaka. Složenost šumskih ekosistema zahtijeva i permanentno dugotrajno istraživanje. Poznavanje strukture i funkcioniranje zdravih ekosistema su osnovni preduvjet za otklanjanje svih patoloških pojava, anomalija i uzroka koji dovode do oboljenja i sušenja. Ali o programu naučno istraživačkog rada bit će govora u slijedećem referatu. A ono što treba odmah učiniti i što bi trebalo je sljedeće: S ozbirom na trostruku funkciju šuma: korisnu, zaštitnu i rekreacionu i na Jadranskom području prostorno planiranje u pogledu šuma treba dati odgovor na pitanja: 1. Koliko treba biti šuma? 2. Gdje trebaju biti? 3. Kakove šume trebaju biti? Odgovor na ova pitanja dao je Mante l (1968.). 1. Šuma treba biti toliko koliko je potrebno da se udovolji potražnja za drvom i koliko je potrebno za osiguranje opće korisnih funkcija. 2. Šume trebaju biti na apsolutnim šumskih tlima (osim gdje su rudnici, industrijska i građevna postrojenja). Isto tako na terenima u svrhu zaštite, na dosadašnjim šumskim površinama ukoliko nisu znatno pogodnije za druge svrhe, te na površinama koje ne mogu biti pogodnije za druge svrhe. 3. Osnivati onakve šume koje prema datim ekološkim i drugim uvjetima mogu najbolje uspjevati. Na takvim područjima nema problema za podizanje šuma. 128 |