DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 16 <-- 16 --> PDF |
ŠUMA I PROSTORNO PLANIRANJE Mi govorimo u prostornom planiranju o šumarskoj komponenti no ovoj trebaju prethoditi veoma važni drugi radovi, koji se moraju izvršiti kod izrade prostornog plana. Ne možemo na ovom mjestu o .tome opširnije govoriti ali mnogi faktori biosocio-ekononDski trebaju se uzeti u obzir kada se radi o namjeni korišćena prostora. Neobično je važn o izradit i politiku dugoročnog vrednovanja prostora, jer su kasnije intervencije često nemoguće, neizvedive ili veoma skupe. Primjer za ovo je nagla ekspanzija turizma. 1971. god. planirano je da će Jugoslavija imati 14 milijuna noćenja stranih turista, a protekle, 1975., godine ta je cifra porasla na 20 milijuna. Planeri moraju ´računati sa tim povećanjima ali moraju i odrediti i limit od kojega ide optimalno iskorišćivanje, a da se ne dovedu u opasnost osnovne vrijednosti čovjekove okoline. Još prije 60 godina bila je dilema regionalne politike planiranja da li je poznat put koji vodi do cilja. Već danas dilema nije u tome, kako kaže Udo E Simons, da li je poznat put već u tome da cilj odnosno ciljevi nisu dovoljno poznati. U posljednjih 20 godina težište ekonomsko znanstvene djelatnosti u svijetu prenosi se od utvrđivanja konjunkture ka utvrđivanju strukture ili još bolje infrastrukture. Sljedeći je korak pitanje okoline. Kod toga se ne misli samo na prirodnu, već i socijalnu okolinu. U tom smislu ozbiljno se računa sa potrebom da se životni standard (Lebenstandard) u kreiranju ekonomske politike zamjeni humanijim konceptom životnog, odnosno okolišnog kvaliteta (Lebens oder Umweltsqualität). Iz tog se izvodi i dalje pitanje da li je u sadašnjim uvjetima mjerilo gospodarskog razvoja društveni proizvod (brutto ili netto), jer taj indeks može rasti a da se nivo blagostanja populacije smanjuje. No o tom će sud dati ekonomisti, političari i društveni faktori. Ono što želimo reći jest zahtjev, da se u ekonornsko-političke odluke integriraju i vrijednosti okoline u koju su inkorporirane bazične čovječe potrebe (stan, zdravlje, sigurnost, slobodno vrijeme, mobilitet, rekreacija ltd.). To dalje znači da ne može biti stihije u namjeni korišćenja prostora, jer on mora biti tako koncipiran da se ne narušavaju prirodni elementi što bi dovelo do već poznati neželjenih posljedica za cijelo Društvo. Naše društvo se naglo urbanizira. 1963. god. 28% stanovnika živjelo je u gradovima, 1968. god. već 33 %, a u 2000 godine se predviđa 55 %. Taj fenomen donosi promjene (demografske, ekonomske, tehnološke, sociološke) koje dolaze do izražaja u korišćenju prostora. U Jadranskom području situacija postaje još složenija dolaskom ogromnog broja turista. Turizam i rekreacija su postali fenomeni modernog svijeta i vezan je potrebom prirodne sredine koju taj veliki broj ljudi koristi ali koju treba i zaštiti. U Jadranskoj regiji međuprostor između priobalnog prostora i šumovitog dijela visokog Krasa, treba na bazi pedoloških, topografskih, klimatskih, ekonomskih i socioloških kretanja zonirati na površine prema namjeni. Nas u tocm zanimaju površine koje se moraj u obavezno izdvojiti za šume, pa je za nas interesantno razgraničenje između poljoprivrednih i šumskih površina. Ti kriteriji su dobro poznati. A onda je stvar šumarske politike kako u i kojem vremenu privesti te površine šumskim kulturama odnosno kako miževrijedne pre |