DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 13     <-- 13 -->        PDF

nje i o nepovoljnim ekološkim faktorima koji su dolazili do izražaja naročito
u nekim godinama (suša). Godine 1878. osnovano je Nadzomištvo za
pošumljavanje Krasa u Senju i ma itome području postignuti su najbolji
uspjesi. Tu je osnovano i nekoliko šumlskih rasadnika koji još i danas
postoje (Sv. Mihovil kod Senja, Crikvenica). Za vrijeme okupacije (1941.


— 45.) mnoge su kulture uništene a pošumljivanja nije bilo.
Prijedlozi o rješavanju problematike Krasa datiraju još od početka


XIX. stoljeća i potječu od šumara, ekonomista i poljoprivrednika (Šumar
Garanjin i agronomi Ecikl 1806., agronom Zalti 1897., Wesely 1876., Geschwind
1890.) Valja istaknuti aktivnost mnogih šumara na području Krasa:
Kosović, Kauders, Baien, Haueise L., Pleše, Šepić, Draeić, Bičanić, Anić,
Matković Piškorić i drugi do mlađe generacije: Vrdoljak, Žeravica, Marušić,
Vranković, Meštrović, Tomašević, Trinajstić i drugi. Uz Antu Premušića,
kojega smatraju osnivačem suvremenog ekonomskog učenja o melioraciji
degradiranih površina, veliki broj drugih autora bavili su se rješavanjem
problematike Krasa (vidi Bibliografija I i II).
Jedna od vrlo značajnih mjera za unapređenje Krasa melioracijom
degradiranih površina jest opća zabrana koza. Ta je zabrana provedena
u inas ina osnovu Zakona iz 1954. g. Prirodni proces iregeneraeije vidan
je na mnogim površinama. Unatoč tome pašnjačke površine još uvijek su
preopterećene brojem stoke, a u posljednje vrijeme ponovo raste, unatoč
zabrane, broj koza (Bukovica). I požari su stalna opasnost za šume na
Krasu. Šumska statistika pokazuje da najveći broj šumskih požara nastaje
ljeti za vrijeme turističke sezone. Unatoč izvjesnom poboljšanju preventivne
i represivne mjere za spriječavanje šumskih požara ne zadovoljavaju.


BUDUĆNOST KRASA


Sa malo mašte mogli bismo si lako predstaviti kakvo je stanje u jadranskoj
regiji bilo u dalekoj i bliskoj prošlosti. Sadašnjost nam je i blizu
i poznata. Međutim kada se radi o budućnosti ove regije onda je rješenje
toga problema daleko složenije. Za prošlost nismo uopće odgovorni,
za sadašnjost tek djelomično, adi za budućnost snosimo punu odgovornost.
Jadransko je područje bez sumnje jedno od područja koje više nego druga
ulaze u žižu pažnje i Hrvatske i Jugoslavije. Zato se jugoslavenska vlada
i obratila Ujedinjenim nacijama koji su u skladu sa našim institucijama,
uložili napore za stvaranje planova kompleksnog razvoja ove regije koji
su u projektima Gornji i Donji Jadran determinirali prostorno uređenje
i uzevši u obzir već postojeće studije i planove, prirodne rezerve, prometnice
i ostale faktore relevantne za dugoročni razvoj nekog područja. Na
ovorn mjestu ne možemo se detaljnije upuštati u osnovne koncepcije uređenja
jadranskog područja koje su u ovim planovima postavljene, a koje
uporno ističu da organizaciju prostora treba bazirati na unapređenju turizma,
poljoprivrede, industrije i prometa i odgovorajuće infrastrukture.
U tim tkoncepcijskim osnovama daje se samo općenita konstatacija o značenju
šuma na Jadranskom području: »Šume imaju značajnu eksploatacionu
vrijednost ali za rekreaciju turista daju višestruko više koristi nego
klasična eksploatacija drvne mase i nuzprođukata«. Shvaćajći važnost čo