DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Austrija, koja je dobila Dalmaciju 1797. god. mirovnirn ugovorom u Campformiu, izdala je 1805. god. zakon za zaštitu dalmatinskih šuma. No iste godine Dalmacija je potpala pod francusku dominaciju. Za svoje kratke prisutnosti u Dalmaciji Francuzi su poduzeli mnogo toga da bi očuvali šume i podigli nove. U ito vrijeme postojale su na okupiranom području tri vrste šuma po vlasništvu: nacionalne, komunalne i privatne. U svom izvještaju Napoleonu providur Dandolo opisuje jadno stanje komunalnih šuma i uopće šuma u Dalmaciji. ´Om je poduzeo niz mjera za čuvanje i podizanje šuma. Poznat je njegov čuveni dekret o obaveznom označavanju određenih šumskih površina za koje bi pojedini gradovi snosili svu odgovornost. To su itzv. »Svete šume«, kako su ih nazivali radi toga, što ih nitko nije srnio dirati. Površina tih šuma iznosila je oko 10 000 ha. Dandolo je inicirao i akcije pošumljavanja. Nažalost izbio je rat K Austrijom, i ova drugi put ulazi u Dalmaciju 1813. god. Austrija je u meku ruku sankcionirala sve ono što isu Francuzi upogledu šuma propisali a i sama je ´donijela više novih zakona i mjera za čuvanje i održavanje šuma (Zakon o obaveznom pošumljivamju općina 1867. god., osnivanje šumarskih komisija, čuvarske službe, o održavanju šuma ltd.). To je epoha, mogli bismo reći početne faze pošumljivanja Krasa, kojom se započelo u području Trsta ali i u ostalim područjima. Godine 1865. generalna skupština austrijskog Šumarskog društva preporučuje državi da se oslobode poreza vlasnici pošumljenih kraških površina i da ise na ta područja pošalju stručnjaci koji će rukovoditi pošumljivanjem. U Rijeku je stigao prirodoslovac Lorenz, koji je izučavao Kras i napisao rad o uvjetima kultiviranja i pošumljivanja Krasa. Upravo u vezi sa pošumljavamjem počinje i intenzivnija kampanja protiv držanja koza kojih je 1873. god. u Dalmaciji bilo oko 400000. Otada pa dalje pošumljivači su u stalnom sukobu sa slobodnim pašarenjem naročito koza. Iz ovoga vremena ostalo je mnogo s uspjehom (1500 ha) podignutih kultura ali svijest o korisnosti šuma kod stanovništva nije porasla. Oni su i dalje uništavali šume a zabranu o držanju koza nisu poštovali. Tom je zabranom bila obuhvaćena površina od 450 000 ha. Ipak u to vrijeme šumarska se služba organizira, osnivaju se rasadnici, pa premda se stanovništvo Dalmacije do konca 19. stoljeća u odnosu na početak stoljeća udvostručilo, snabdjevanje drvom se poboljšalo. STANJE POČETKOM XX STOLJEĆA Rat je ;ove tradove prekinuo do stvaranja Jugoslavije 1918. godine. Oni su nastavljeni 1920. god. na slobodnom a 1923 god. na cijelom području Dalmacije. U razdoblju od 1920. — 1927. god. pošumljeno je 2014 ha. Uza sve akcije pošumljivanja uspjeh je u odnosu na goleme površine tek neznatan prilog rješenju ozelenjavanja Krasa. Podaci o pošumljenim površinama su samo približni. Računa se da je u staroj Jugoslaviji pošumljeno oko 25 000 ha. Od toga se računa da je tek na 3—4 000 ha pošurnljivanje uspjelo. Poslije 1945. godine pošumljeno je 25 000 ha od čega uspješno 10358 ha (40%). Uzroci vrlo slabim rezultatima leže u neriješenim ekonomskim problemima stanovništva ovih krajeva (pašarenja), u pogrešnoj tehnici sadnje, slaboj kontroli, njezi i nepopunjavanju poslije sad 122 |