DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 104     <-- 104 -->        PDF

Bolni zadnji oproštaj s vrlim drugom
Zvonkom teško se doimlje, jer smo se
još nedavno susreli s dragim pokojnikom
u našim društvenim prostorijama u Zagrebu,
prilikom sastanku na Šumarskom
četvrtku. Tada nismo ni slutili da bi to
mogao biti njegov zadnji sastanak s nama.
Vidjeli smo ga vedrog, raspoloženog
i ornog u diskusijama o svim problemima,
nismo mogli ni pomisliti da će nam
tako brzo nestati iz naše sredine i da
ću danas pred ovim posljednjim ispraćajem
biti tumač izražaja odavanja zadnje
počasti.


Teško je u ovom času naći i odabrati
riječi, kojima bi se dostojno prikazao
lik i rad — i usrdno se zahvalio šumarskom
savjetniku ing. Zvonimiru Percu.


— za sve ono što je učinio i dao za šumarstvo
i drvnu industriju Hrvatske.
Čitavu svoju aktivnost, sav svoj vijek,
svu svoju urođenu i stečenu stručnost,
svoje znanje iskustvo i široku erudiciju
posvetio je podizanju uređivanju i unapređivanju
šuma.


Kao što muklo zvuče i odjekuju udarci
sjekira u našim šumama rušeći divove
hrastovih šuma — tako padaju i odlaze
jedan po jedan od šumarskih veterana
iz plejade najstarije naše generacije, one,
koja je dala eminetne stručnjake, koja
je udarila znanstvene temelje i ostavila
duboke brazde i neizbrisive tragove u
šumarstvu Hrvatske.


O svim radnim susretima iza Oslobođenja
na kojima je bio prisutan, naš
Zvonko, vodio je sistematske zabilješke,
koje je evidentirao u brojnim svojim notezima
i koji su sačuvani, pa bi one mogle
poslužiti za proučavanje kronike o


šumarskim prilikama sve do vremena
njegovog odlaska u mirovinu.


Smrću ing. Zvonimira Perca naša je
struka izgubila još jednog cijenjenog
stručnjaka, punog znanja i velike neumorne
aktivnosti, uvaženog šumara sa
mnogo smisla za primjenu stečenih iskustava
u operativnom vođenju šumskog
gospodarenja, a nada sve pedantnog u
rješavanju problematike u oblasti šumarstva.


Njegova naročita briga za gajenje kulta
odavanja počasti našim nestalim i
umrlim drugovima, bila je toliko cijenjena
i poštovana. Bio je vrijedan i agilan
društveni radnik, uvažen od sviju i kao
stručnjak i kao čovjek do zadnjeg dana
svog života. Sve lijepe i dobre osobine,
koje čovjek može da ima u ljudskom i
stručnom smislu, krasile su našeg Zvonka.
Teško je sa nekoliko reminiscencija
obuhvatiti sav plodni rad, što ga je tokom
svoga života izvršio naš plemeniti i
voljeni kolega Zvonko.


Gajio je kolegijalnost i drugarstvo i
nije propuštao niti jedan »Šumarski čevrtak
«, ukoliko su mu dozvoljavale zdravstvene
prilike. Na time se sastancima
sa puno vedrine, optimizma i elana interesirao
za rad kolega. Imao je uvijek ugodnu
pristupačnu riječ za svakoga —
želeći da bude od pomoći u svim prilikama
i nastojeći da mlađima ukaže na
bolje i praktičnije puteve u vođenju šumskog
gospodarenja. Svoju zelenu struku
je volio, njoj je ostao vjeran do svog posljednjeg
daha.


NEKA JE HVALA i SLAVA


ing. ZVONIMIRU PERCU!


Ing. Milan Strineka


214