DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 103     <-- 103 -->        PDF

IN MEMORIAM


Ing. ZVON


Krajem veljače. 23., o. g. u Zagrebu
je umro, a 25. pokopan na Mirogoju još
jedan šumarski veteran — dipl. ing. Zvonimir
Pere, šum. savjetnik u m.


Zv. Pere potiče iz šumarske obitelji (i
otac i stric mu bili su šumari), a rodio
se 12. II 1897. god. u Otočcu (Lika). Po
svršenoj gimnazijskoj maturi u Zagrebu
polazi 1916. god. u Prag, gdje se upisuje
na studij strojarstva, ali zbog ratnih događaja
i drugih okolnosti napušta Prag
i vraća se nakon jedne godine u Zagreb.
Možda iz obiteljske tradicije prema prirodi
upisuje se na studij u gumarsku
Akademiju u Zagreb, koja malo kasnije
prerasta u gumarski fakultet, na kojem
diplomira 1921. godine.


Svoju stručnu aktivnost započinje 1922,
godine kod bivše Direkcije šuma Zagreb,
odakle — nakon više godina — prelazi
u bivšu Direkciju šuma u Sarajevu. Ovdje
radi samo kraće vrijeme, da bi se
1931. godine ponovo vratio u Zagreb,
gdje djeluje niz godina — od 1931. do
umirovljenja 1958. g. Radio je na raznim
referadama šumarstva kod tadanjih viših
šumarskih ustanova.


Iza oslobođenja 1945. godine uključuje
se u Otsjek za uređivanje šuma bivšeg


MIR PERC


Ministarstva šuma NR Hrvatske. Godine
1949. prelazi kao vrlo dobar poznavalac
problematike šumarske privrede u Plansku
komisiju, gdje djeluje dvije godine.
Kasnije, uslijed raznih reorganizacija u
šumarstvu, dolazi u Savjet za poljoprivredu
i šumarstvo, pa u gumsko gospodarstvo
»Šamarica« Zagreb, odakle odlazi
u tadanje vrhunske administrativne
ustanove u kojima je bilo obuhvaćeno
i šumarstvo. Zadnjih nekoliko godina svoje
aktivnosti provodi u bivšem Republičkom
Sekretarijatu za šumarstvo SRH,
odakle nakon ispunjenog radnog staža,
odlazi 1958. g. u zasluženu mirovinu,
koju proživljava u Zagrebu.


Delikatan je bio položaj šumarskih
stručnjaka u prvom periodu obnove zemlje
— iza Oslobođenja 1945. godine. Trebalo
je uložiti ogromne napore da bi se
zadovoljile hitne potrebe na drvetu radi
izgradnje ratom uništenih domova. Bio
je tada neizbježan jači zahvat u šume.
Naš dragi pokojnik u izvršavanju uputa
za te doznake, djelovao je s puno uspjeha
kako bi se iste izvele sa što je manje
moguće degradacije šumskog fonda. U
tim zadacima leže nemjerljive vrednosti
šumarskog stručnjaka, gdje je aktivno
radio, ostavio je divne tragove svog
stručnog rada.


Ing. Zv. Pere imao je značajnog učešća
i društvenom radu kao višegodišnji član
upravnog ili nadzornog odbora Šumarskog
društva u Zagrebu. Aktivno je sudjelovao
na raznim društvenim i stručnim
skupovima i aktivnostima te je za
taj svoj rad i za doprinos struci proglašen
zaslužnim članom. Prigodom proslava
130-godišnje osnivanja Hrvatsko-
slavonskog šumarskog društva i 100-godišnje
izlaženja gumarskog lista u lipnju
1976. god. odlikovan je zlatnom medaljom
i poveljom Saveza inženjera i tehničara
šumarstva i drvne industrije Hrvatske.


Od pok. Zv. Perca u ime SITgD Hrvatske
i njegovih kolega nad otvorenim
grobom oprostio se pisac ovog nekrologa
govorom u kojem je, uz ostalo rekao
i ovo:




ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 104     <-- 104 -->        PDF

Bolni zadnji oproštaj s vrlim drugom
Zvonkom teško se doimlje, jer smo se
još nedavno susreli s dragim pokojnikom
u našim društvenim prostorijama u Zagrebu,
prilikom sastanku na Šumarskom
četvrtku. Tada nismo ni slutili da bi to
mogao biti njegov zadnji sastanak s nama.
Vidjeli smo ga vedrog, raspoloženog
i ornog u diskusijama o svim problemima,
nismo mogli ni pomisliti da će nam
tako brzo nestati iz naše sredine i da
ću danas pred ovim posljednjim ispraćajem
biti tumač izražaja odavanja zadnje
počasti.


Teško je u ovom času naći i odabrati
riječi, kojima bi se dostojno prikazao
lik i rad — i usrdno se zahvalio šumarskom
savjetniku ing. Zvonimiru Percu.


— za sve ono što je učinio i dao za šumarstvo
i drvnu industriju Hrvatske.
Čitavu svoju aktivnost, sav svoj vijek,
svu svoju urođenu i stečenu stručnost,
svoje znanje iskustvo i široku erudiciju
posvetio je podizanju uređivanju i unapređivanju
šuma.


Kao što muklo zvuče i odjekuju udarci
sjekira u našim šumama rušeći divove
hrastovih šuma — tako padaju i odlaze
jedan po jedan od šumarskih veterana
iz plejade najstarije naše generacije, one,
koja je dala eminetne stručnjake, koja
je udarila znanstvene temelje i ostavila
duboke brazde i neizbrisive tragove u
šumarstvu Hrvatske.


O svim radnim susretima iza Oslobođenja
na kojima je bio prisutan, naš
Zvonko, vodio je sistematske zabilješke,
koje je evidentirao u brojnim svojim notezima
i koji su sačuvani, pa bi one mogle
poslužiti za proučavanje kronike o


šumarskim prilikama sve do vremena
njegovog odlaska u mirovinu.


Smrću ing. Zvonimira Perca naša je
struka izgubila još jednog cijenjenog
stručnjaka, punog znanja i velike neumorne
aktivnosti, uvaženog šumara sa
mnogo smisla za primjenu stečenih iskustava
u operativnom vođenju šumskog
gospodarenja, a nada sve pedantnog u
rješavanju problematike u oblasti šumarstva.


Njegova naročita briga za gajenje kulta
odavanja počasti našim nestalim i
umrlim drugovima, bila je toliko cijenjena
i poštovana. Bio je vrijedan i agilan
društveni radnik, uvažen od sviju i kao
stručnjak i kao čovjek do zadnjeg dana
svog života. Sve lijepe i dobre osobine,
koje čovjek može da ima u ljudskom i
stručnom smislu, krasile su našeg Zvonka.
Teško je sa nekoliko reminiscencija
obuhvatiti sav plodni rad, što ga je tokom
svoga života izvršio naš plemeniti i
voljeni kolega Zvonko.


Gajio je kolegijalnost i drugarstvo i
nije propuštao niti jedan »Šumarski čevrtak
«, ukoliko su mu dozvoljavale zdravstvene
prilike. Na time se sastancima
sa puno vedrine, optimizma i elana interesirao
za rad kolega. Imao je uvijek ugodnu
pristupačnu riječ za svakoga —
želeći da bude od pomoći u svim prilikama
i nastojeći da mlađima ukaže na
bolje i praktičnije puteve u vođenju šumskog
gospodarenja. Svoju zelenu struku
je volio, njoj je ostao vjeran do svog posljednjeg
daha.


NEKA JE HVALA i SLAVA


ing. ZVONIMIRU PERCU!


Ing. Milan Strineka


214