DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 103 <-- 103 --> PDF |
IN MEMORIAM Ing. ZVON Krajem veljače. 23., o. g. u Zagrebu je umro, a 25. pokopan na Mirogoju još jedan šumarski veteran — dipl. ing. Zvonimir Pere, šum. savjetnik u m. Zv. Pere potiče iz šumarske obitelji (i otac i stric mu bili su šumari), a rodio se 12. II 1897. god. u Otočcu (Lika). Po svršenoj gimnazijskoj maturi u Zagrebu polazi 1916. god. u Prag, gdje se upisuje na studij strojarstva, ali zbog ratnih događaja i drugih okolnosti napušta Prag i vraća se nakon jedne godine u Zagreb. Možda iz obiteljske tradicije prema prirodi upisuje se na studij u gumarsku Akademiju u Zagreb, koja malo kasnije prerasta u gumarski fakultet, na kojem diplomira 1921. godine. Svoju stručnu aktivnost započinje 1922, godine kod bivše Direkcije šuma Zagreb, odakle — nakon više godina — prelazi u bivšu Direkciju šuma u Sarajevu. Ovdje radi samo kraće vrijeme, da bi se 1931. godine ponovo vratio u Zagreb, gdje djeluje niz godina — od 1931. do umirovljenja 1958. g. Radio je na raznim referadama šumarstva kod tadanjih viših šumarskih ustanova. Iza oslobođenja 1945. godine uključuje se u Otsjek za uređivanje šuma bivšeg MIR PERC Ministarstva šuma NR Hrvatske. Godine 1949. prelazi kao vrlo dobar poznavalac problematike šumarske privrede u Plansku komisiju, gdje djeluje dvije godine. Kasnije, uslijed raznih reorganizacija u šumarstvu, dolazi u Savjet za poljoprivredu i šumarstvo, pa u gumsko gospodarstvo »Šamarica« Zagreb, odakle odlazi u tadanje vrhunske administrativne ustanove u kojima je bilo obuhvaćeno i šumarstvo. Zadnjih nekoliko godina svoje aktivnosti provodi u bivšem Republičkom Sekretarijatu za šumarstvo SRH, odakle nakon ispunjenog radnog staža, odlazi 1958. g. u zasluženu mirovinu, koju proživljava u Zagrebu. Delikatan je bio položaj šumarskih stručnjaka u prvom periodu obnove zemlje — iza Oslobođenja 1945. godine. Trebalo je uložiti ogromne napore da bi se zadovoljile hitne potrebe na drvetu radi izgradnje ratom uništenih domova. Bio je tada neizbježan jači zahvat u šume. Naš dragi pokojnik u izvršavanju uputa za te doznake, djelovao je s puno uspjeha kako bi se iste izvele sa što je manje moguće degradacije šumskog fonda. U tim zadacima leže nemjerljive vrednosti šumarskog stručnjaka, gdje je aktivno radio, ostavio je divne tragove svog stručnog rada. Ing. Zv. Pere imao je značajnog učešća i društvenom radu kao višegodišnji član upravnog ili nadzornog odbora Šumarskog društva u Zagrebu. Aktivno je sudjelovao na raznim društvenim i stručnim skupovima i aktivnostima te je za taj svoj rad i za doprinos struci proglašen zaslužnim članom. Prigodom proslava 130-godišnje osnivanja Hrvatsko- slavonskog šumarskog društva i 100-godišnje izlaženja gumarskog lista u lipnju 1976. god. odlikovan je zlatnom medaljom i poveljom Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. Od pok. Zv. Perca u ime SITgD Hrvatske i njegovih kolega nad otvorenim grobom oprostio se pisac ovog nekrologa govorom u kojem je, uz ostalo rekao i ovo: |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 104 <-- 104 --> PDF |
Bolni zadnji oproštaj s vrlim drugom Zvonkom teško se doimlje, jer smo se još nedavno susreli s dragim pokojnikom u našim društvenim prostorijama u Zagrebu, prilikom sastanku na Šumarskom četvrtku. Tada nismo ni slutili da bi to mogao biti njegov zadnji sastanak s nama. Vidjeli smo ga vedrog, raspoloženog i ornog u diskusijama o svim problemima, nismo mogli ni pomisliti da će nam tako brzo nestati iz naše sredine i da ću danas pred ovim posljednjim ispraćajem biti tumač izražaja odavanja zadnje počasti. Teško je u ovom času naći i odabrati riječi, kojima bi se dostojno prikazao lik i rad — i usrdno se zahvalio šumarskom savjetniku ing. Zvonimiru Percu. — za sve ono što je učinio i dao za šumarstvo i drvnu industriju Hrvatske. Čitavu svoju aktivnost, sav svoj vijek, svu svoju urođenu i stečenu stručnost, svoje znanje iskustvo i široku erudiciju posvetio je podizanju uređivanju i unapređivanju šuma. Kao što muklo zvuče i odjekuju udarci sjekira u našim šumama rušeći divove hrastovih šuma — tako padaju i odlaze jedan po jedan od šumarskih veterana iz plejade najstarije naše generacije, one, koja je dala eminetne stručnjake, koja je udarila znanstvene temelje i ostavila duboke brazde i neizbrisive tragove u šumarstvu Hrvatske. O svim radnim susretima iza Oslobođenja na kojima je bio prisutan, naš Zvonko, vodio je sistematske zabilješke, koje je evidentirao u brojnim svojim notezima i koji su sačuvani, pa bi one mogle poslužiti za proučavanje kronike o šumarskim prilikama sve do vremena njegovog odlaska u mirovinu. Smrću ing. Zvonimira Perca naša je struka izgubila još jednog cijenjenog stručnjaka, punog znanja i velike neumorne aktivnosti, uvaženog šumara sa mnogo smisla za primjenu stečenih iskustava u operativnom vođenju šumskog gospodarenja, a nada sve pedantnog u rješavanju problematike u oblasti šumarstva. Njegova naročita briga za gajenje kulta odavanja počasti našim nestalim i umrlim drugovima, bila je toliko cijenjena i poštovana. Bio je vrijedan i agilan društveni radnik, uvažen od sviju i kao stručnjak i kao čovjek do zadnjeg dana svog života. Sve lijepe i dobre osobine, koje čovjek može da ima u ljudskom i stručnom smislu, krasile su našeg Zvonka. Teško je sa nekoliko reminiscencija obuhvatiti sav plodni rad, što ga je tokom svoga života izvršio naš plemeniti i voljeni kolega Zvonko. Gajio je kolegijalnost i drugarstvo i nije propuštao niti jedan »Šumarski čevrtak «, ukoliko su mu dozvoljavale zdravstvene prilike. Na time se sastancima sa puno vedrine, optimizma i elana interesirao za rad kolega. Imao je uvijek ugodnu pristupačnu riječ za svakoga — želeći da bude od pomoći u svim prilikama i nastojeći da mlađima ukaže na bolje i praktičnije puteve u vođenju šumskog gospodarenja. Svoju zelenu struku je volio, njoj je ostao vjeran do svog posljednjeg daha. NEKA JE HVALA i SLAVA ing. ZVONIMIRU PERCU! Ing. Milan Strineka 214 |