DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 80 <-- 80 --> PDF |
nih stabala, grupa, drvoreda i si. nasada čija je funkcija bilo estetska, bilo zaštitna, sanitarna, znanstveno-istraživačka, historijska (spomen stabla). Potencijalni procjenitelj naći će u ovim prilozima realnu podlogu za procjenu vrijednosti dendroflore u navedenim objektima, ukoliko takove procjene uopće mogu biti realne kada se radi o stablima ili nasadima s prvenstveno ili isključivo estetskom ili povjesničkom funkcijom. Ing. Tomac je na konkretnim slučajevima, koje ilustrira i fotografijama, pokazao kada meliorativni zahvat u sastojinu (u ovom slučaju konkretno u polumakijsku šumu) može imati i negativne posljedice za izgled određene površine. Takove negativne posljedice ima melioracija (čišćenje prorede) ako se ukloni cjelokupni niži dio sastojina, a među većim stabalcima provede jača proreda. Negativne posljedice za izgled a bez pozitivnog učinka na prirast ostavljenih stabalaca, kako su to pokazala bar do sada provedena istraživanja.** Kao pozitivan primjer u zahvat mlade sastojine Ing. Tomac navodi čišćenje u predjelu Punta Križa (na ulazu u Limski kanal kod Rovinja), a koje je imalo i karakter protupožarne preventive, gdje su čišćeni »prolazi« a grmovi ili skupine stabalaca ostale nektanute (instruktor Ing. N. Šepić). Ing. Tomac ne ostaje samo kod tih konstatacija nego i predlaže konkretne mjer za osiguranje pravilnih melioracija. To su: — »putem odluka općinskih skupština treba obuhvatiti, odnosno zabraniti bilo kakovu akciju u prirodi, ako nema odobrenog projekta za dotični rad; — u Savjetu za zaštitu čovjekove ekoline treba formirati posebnu potkomisiju za problematiku »zelene« melioracije prostora; — projekte ne treba tretirati formalistički, nego ih ispitivati putem kvalificiranih stručnih komisija, s naročitim osvrtom na florno-vegetacijski odnosno biljno-sociološki aspekt i uklapanje predložene melioracije u konkretni ambijent«. Od ostalih priloga u ovom godištu navodimo: Krimska ili zelena lipa Tilia euchlora L. Koch u Beogradu — Nova vrsta za alohtonu floru SR Srbije dr B. Jovanovića (br. 2); ** O. Piškorić: Dinamika visinskog prirasta izbojaka iz panjeva česmine, Šum. list., 1963., str. 12. Upotreba drveća i grmlja protiv buke u gradovima ing. M. Braniča (br. 2); Ozelenjavanju hercegovačkog krša, čuvanju i podizanju postojećih hortikulturnih sadržaja posvetiti će se mnogo veća pažnja ing. M. Ćemalovića (br. 2); i Nacionalni park Kozara Ing. R. Čurića (br. 2). Iz prikaza »Pustinjska prostranstva Libije privode se kulturi radom mostarskih vrtlarskih radnika« saznajemo o uspješnom ozelenjavanju dijela pustinje Bir- Ayyad na površini od 3400 ha, od čega se 1300 ha odnosi na plantažu eukalipta, a 2100 ha na melioraciju pašnjaka. Međutim iz tog prikaza ne saznajemo, da se radovi provode po projektu Zavoda za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Koordinator projekta bio je dr Šime Meštrović, a radove na terenu izveli su koordinator i mr Andrija Vranković. U izradi projekta sudjelovali su i prof, dr Milan Androić, prof, dr Dušan Klepac, prof, dr Mirko Vidaković, prof, dr Arso Škorić i prof, dr Zoltan Kaiz, a na planu melioracija pašnjaka i ing. P. Ziani. Radovi u Bir-Ayyad-u (idejni projekt B-A) su sastavni dio idejnog projekta »GETARA«. Nosilac ovih projekata je projektna organizacija »HIDROPROJEKT« iz Zagreba. 2. Iz Hortikulture u 1976. godini na prvom mjestu navodimo »Razmišljanja o šumskim požarima« ing. Z. Tomca (br 2). Polazeći od činjenice, da su velik dio šumskih požara (u Istri i do 80%) posljedica paljenja na poljoprivrednim površinama (travnjacima, poljima) koje se provodi kao mjera čišćenja od korova a s kojih se površina požar »oteo« zbog vjetra ili nemogućnosti održavanja kontrole nad njim (većinom to paljenje vrše stari ljudi, pa i žene) Ing. Tomac predlaže obavezno spaljivanje korova na takovim površinama. Obavezno spaljivanje pod nadzorom Štaba narodne obrane Mjesnih zajednica, kojoj bi to ujedno bile i godišnje vježbe na suzbijanju požara kao elementarne nepogode. Jednako tako vrijedni pažnje su i prijedlozi ing. Tomca, u članku »Zaraženost čovjekove okoline i stručni kadrovi« (br. 3), o nužnosti sudjelovanja biotehničar a kod izrade prostornih planova i građevinskih projekata te nužnosti izobrazbe odgovarajućih stručnjaka, jer je »nedopustivo da Hrvatska s teritorijalno najvećom problematikom uređenja humanizirano prostora upravo na potezu |