DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 77 <-- 77 --> PDF |
s jedne strane gašenja s visokom tehnikom (pomoću aviona), u čemu neki vide jedini način za očuvanje šuma od požara, postavlja u okvire stvarnih mogućnosti, a s druge strane gašenje sa zelenim granama, »premda primitivno«, ocjenjuje se kao »vrlo efikasno«. Efikasnost gašenja, niskog požara — ili točnije lokaliziranje — iskusio je i potpisani više nego jedamput u svojoj praksi. Vrijeme je zabilježiti i upozorenje autora, da se u slučaju postojanja elektrovoda na području požara, bilo visoke bilo niske napetosti, odmah od nadležnog elektroorgana zatraži isključenje, kako ne bi došlo do moguće nesreće (smrti gasilaca) ako bi pukla žica voda. I ovom prilikom moram naglasiti, da se u šumarstvu područje SRH ne može tretirati kao cjelina. Jadransko područje tj. otoci te Primorje, a posebno Južna Hrvatska (Dalmacija) različito je ne samo po broju i učestalosti požara tokom godina od ostalog dijela Republike nego je različito i po načinu, organizacionom i tehničkom, kako preventive tako i suzbijanja nastalog požara. U tom dijelu naše Republike protupožarna zaštita šuma počiva više na odredbama Zakona o zašiti od požara, kojeg Žunko uopće ne navodi, tj. na općoj vatrogasnoj službi ili na dobrovoljnim vatrogasnim društvima budući da cijele općine, kao primjerice Hvar ili Korčula, doslovce nemaju ni jednog radnika u šumarstvu (ako izuzmemo nekoliko lugara s površinama koje bi za protupožarnu obranu — promatranje mogli svladati samo helikopterom). 4. Posljednji svezak »Radova« Šumarskog instituta Jastrebarsko su u 1976. g. »Tablice drvnih masa jele i smreke«, koje je izradio ing. M. Špiranec. Godinu dana prije, kao 22. svezak »Radova« (vidi Šum. Hst, 1976. br. 3—4, str. 183.) objavljene su od istog autora drvnogromadne tablice za hrast lužnjak, bukvu, obični grab, pitomi kesten i običnu brezu te prema tome još su potrebne vlastite drvnogromadne tabele za ostale listače (koje su u radu) te borove. Samim »tablicama« prethodi uvodni dio (str. 3 — 28), u kojem autor saopćava način rada (izrade tablica), daje pregled šumsko-gospodarskih područja u kojima su vršena snimanja modernih stabala te strukturu materijala, prikazuje rezultate istraživanja (parametre za srednje vrijednosti) kao i kratko razmatranje dobivenih rezultata uz uspoređivanje tih vrijednosti podacima nekih drugih tablica za ove dvije vrste. Dodan je i prikaz (sažetak) na njemačkom jeziku. Broj modelnih stabala iznosio je za jelu 3 844 a za smreku 750, od čega na Ivančici 147 jela i 40 smreka, a sva ostala stabla mjerama su u šumama Visokog krasa (Risnjak, Velika i Mala Kapela, Lička Plješivica i Sjeverni Velebit). Iako su ovim mjerenjima obuhvaćena i stabla p. p. preko 80 om (71 jele a 11 smreke) ipak najveća izmjerena visina modelnog stabla jele od 47,5 m imalo je stablo p. p. 70 cm, (u g. j . Mala Javomica područje Velika Kapela), dok je visinu od 44 met. imalo stablo po 64,5 cm u g. j. Duliba te stablo pp 80 cm u g. j. Josipovac (obje g. j . u području Velika Kapela). Najveća visina smreke iznosila je 44 met. i to u g. j . Sungerski lug (Gorski Kotar). Vrijedno je zabilježiti, da je autor posebno ispitao eventualni utjecaj geološke podloge (silikat, vapnenac) na drvnu masu stabala jele te utvrdio da ne postoje značajne razlike u masama tako, da se za obje podloge mogle izraditi jedinstvene tablice. Drugi dio, dakle onaj koji će se neposredno upotrebljavati u praksi, sadrži više tablica odnosno dva para dvoulaznih te dva para jednoulaznih (tarifa). Govorim o parovima, jer su posebne tablice za jelu, a posebne za smreku, a za svaku vrst za »ukupnu masu stabala s granama do uključivo 3 cm« te masu cjelokupne deblovine, prema izjavi autora tablica ing. Špiranca, ne na »deblovinu do 7 cm debljine na tanjem kraju kako je pogrešno tiskano. Iskazane mase su mase stabla ili debla tj. neokoranoga. Autor je izvršio i komparaciju ovih, Institutskih, tablica s tablicama Schuberga i Šurića za jelu te Baura i Šurića za smreku. Ta komparacija pokazuje, da su razlike i to za Šurićeve tablice neznatne za jelu samo kod promjera stabla 40 cm, a za smreku kod promjera stabla od 20 om. Dvoulazne tablice drvni masa izrađene su za debljinske stepene od 1 cm za promjere od 5—100 cm, a visina od 5 do 50 met. Jednoulazne (tarife) dane su po njemačkim debljinskim stepenima (7,5 — 12,5 — 17 ... cm) i francuskim (5, 10, 15, 20 ... cm). 5. Ovom prilikom registriramo i 25. svezaka »RADOVA« (Zagreb, 1975) pod naslovom »PRIRASNO — PRIHODNE TABLICE«. Autor je M. Špiranec, a sadrže tablice za hrast lužnjak, hrast kitnjak, evropsku bukvu, obični grab i pitomi kesten uz opširni uvod — opisni dio. Oskar Piškorić 75 |