DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 50 <-- 50 --> PDF |
ZAŠTITA PRIRODE I ČOVJEKOVE OKOLINE EKOLOŠKA VRIJEDNOST NAŠE ZEMLJE U ODNOSU NA KRETANJE EVROPSKIH PTICA Jugoistočni dio Evrope ima neosporno veliku ulogu u fenomenu kretanja ptica uopće. Pitanje je stoga u kojim relacijama doprinosi naša zemlja toj vrijednosti. Gledajući na njeno rasprostranjenje, očito je da se na relativno malom prostoru isprepliću ekosistemi koji u svojim granicama sadrže brojne biotope. Od sjevera prema jugu i istoka prema zapadu staništa variraju pokazujući svoje specifičnosti u brojnim ekološkim nišama. Položaj naše zemlje kao premosnika na jugoistoku Evrope između dvaju starih kontinenata Azije i Afrike uz varijabilnost u biotopima uvjetuje dolazak brojnih homogenih populacija ptica ili samotnih jedkiaka odnosno dijelova populacija srodnika u te naše prostore. Prema nalazima ptica prstenovanih stranim prstenima ustanovljeno je da naša područja služe za zimovanje migrantima, za kraće proljetno i dulje jesensko zadržavanje na mjestima povoljnim za noćenje i ishranu. Međutim može poslužiti kao dodirno ili područje duljeg ili kraćeg zadržavanja vrstama koje se ponašaju kao selice — najezdaši, ponavljajući se periodički — fluktuacijski s jačom ili slabijom frekvencijom. Ponaj češći impuls najezde počiva na kolebanjima u populaciji. Invazije .slijede ciklički u razmaoima 3 do 4 godine kao što O. KALELA (VOOUS, 1960) smatra za kugare svilopere — Bombycilla garrulus. Ptice su .izrazito vagilni organizmi koji su u životnom i dnevnom ritmu kretanja stimulirani i podržavani primarnim životnim manifestacjama. Danas se ne gleda na kretanje samo u vidu udaljavanja od mjesta leženja, ukoliko se radi o mladunčadi, ili od mjesta hvatanja i prstenovanja, ukoliko je pred nama mladi ili spolno zreli primjerak. Kretanje se promatra sa stanovišta zavisnosti o ekološkim faktorima i u procesu interakcija. Ekološki faktori se mijenjaju ili neprimjetno, te se promjene akumuliraju u vremenu i postaju uočljive, ili se naglo mijenjaju, a tada izazivaju teške posljedice u ritmu kretanja. Po naučnoj dokumentaciji sakupljenoj u nalazima implicitno s godinom 1972. vidljiva su dva provodna motiva za ptice sjevernijih dijelova Evrope: a) voda i b) određeni dijelovi našeg kopnenog prostora. U prvom planu su najprije vodeni biotopi s pripadajućim okolnim površinama, uzevši ih u užem i širem smislu u strogo kontinentalnom dijelu — u nizinskim vodenim ekosistemima. Drugo područje obuhvaća riječne tokove — ušća, jezera i bare na obalnom pojasu. Često su to vode brakičnog karaktera. Nema sumnje da su ekološki uvjeti u te dvije regije diametralno oprečni koji za sobom povlače i određeni varijabilni fond ptičjeg svijeta u različito doba godine. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Vodena staništa su od osnovne nezamjenljive važnosti u životu ptica vezanih za njih. Režimi pojedinih nizinskih rijeka u nas stvaraju poplavna područja proširujući na taj način središnje dijelove. Danas se takve površine u svijetu i u nas naglo smanjuju različitim antropogenim zahvatima. Utjecaj može početi na periferiji poplavljenh dijelova, što često puta uvjetuje naglo smanjenje, odumiranje ili potpuni nestanak vodenog biotopa. U tom procesu vodene površine postaju sve manje prikladne za život ptica. Svraćanje i zadržavanje ptica može postati simbolično, a vremenom može potpuno izostati. Cijeli hod je proporcionalan stanju biotopa. Razložno se mijenjaju ekološki faktori, koji u odnosu na živi svijet izazivaju pozitivne i negativne reakcije. Na teritoriju Jugoslavije evidentirane su ptice iz 19 evropskih zemalja Po stranim nalazima iz Austrije, Belgije, Cehoslovačke, Danske, Finske, Francuske, Italije, Madžarske, Nizozemske, Njemačke, Poljske, Sovjetskog Saveza, Španjolske, švedske, švicarske i Vel. Britanije u kopnenom dijelu značajni su ribnjaci, bare, poplavna zemljišta i rijeke između Save i Drave, Drave — Dunava — Save, Dunava — Tise, Kupe — Save — Une, Une — Save — Vrbasa, Vrbasa — Drine, Južne Morave — Morave, Morave, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Morave — Kolubare i porječje Vardara. Po nalazima gotovo sve su ptice ubijene. Na zimovanju, jesenskom i proljetnom preletu te neusmjerenoj seobi našli su se predstavnici skupina: Podicipidae — gnjurci, Phalacrocoraciodae — vranci, Ardeidae — čaplje, Ciconiidae — rode, Plataleidae — žličarke, Anatidae — patke, Falconidae — sokolovi, Rallidae — vodene kokoške, Scolopacidae — šljuke, Laridae — galebovi i Paridae — sjenice. Među mnoštvom parcijalnih populacija ptica sjevernijih dijelova Evrope koje dolijeću do nas ističu se po nekim svojim osobitostima na pr. čaplje bijele — Casmerodius albus. Nestale su s pojedinih gnijezdilišta Evrope uglavnom zbog skupocjenog perja. Seoba izvantropskih gjezdarica zasad nije potpuno poznata, tako da nalazi u našoj zemlji doprinose proučavanju tog fenomena. U kopnenim dijelovima nađene su na jesenskom i proljetnom preletu, dok su s obalnog pojasa iz vremena zimovanja. Ptice su pretežno prstenovane u Austriji na Neusiedlersee, gdje im broj ne premašuje 140 pari. Među mnogobrojnim nalazima postoji brojna grupa koja se odnosi na lisku crnu — Fulica atra. Kako je djelomična selica za vrijeme jake zime spuštaju se sjeverne populacije sve do obala Sredozemnog mora. Neke usputno zaostaju na otvorenim vodama naše unutrašnjosti, dok većina pristiže na obalni pojas s jakom koncentracijom na području donje Neretve. Uglavnom dominiraju populacije iz Sovjetskog Saveza. Privlačna je to lovna divljač te se nemilice ubija u to vrijeme, a da se kod toga niti ne misli da to nisu naše zavičajne populacije. Na našim rijekama kopnenog dijela često se nađu različiti predstavnici galebova kao na pr. galeb ćukavac — Larus fuscus na Savi kod Siska. Pretežno je selica, ali seoba nije još dorečena za sjevernosibirske populacije. Najčešći je galeb obični — Larus ridibundus koji je pretežno selica. Seoba je prije svega na najbliža ili izuzetna subtropska obalna područja, gdje ptice na obalama u lukama, na ušćima rijeka prezimljuju, također na velikim jezerima i rijekama unutrašnjosti. Jednako tako su zimi u velikim gradovima Evrope kao svežderači na cestama, često u društvu s ostalim vrstama galebova. U našem kopnenom dijelu strane populacije zimuju u manje primjeraka, većinom su na proljetnoj i jesenskoj seobi, dok mnoštvo nalaza govori o prezimljavanju na našem obalnom području. Uspoređujući naše populacije s evropskim koje zimuju u nas, dobiva se sasvim suprotna vizija o zimovanju zavičajnih populacija, koja je tek unatrag nekoliko godina utvrđena. Naše populacije ostavljaju biotope gniježđenja i sele na obale Sredozemnog mora i na susjedno afričko kopno. Pojavno je to veoma interesantno, jer dozvoljava mišljenje da nema identifikacije i potpune dorečenosti za migraciju. Osim toga izdvaja našu zemlju kao nešto zasebno, gdje se zahtjevno traže daljnja istraživanja. Među veoma zanimljivim migrantima su čigre velike — Hydroprognecaspia evidentirane u nalazima tek posljednjih godina. Prema nizozemskom ortonitologu VOOUS (1960) areal gniježđenja nagovješćuju da je ova čigra veoma stara vrsta. Možda raspršena gnjezdilišta dopuštaju objašnjenje da prikladna mjesta za gnijezda i bogatstvo hrane dosta rijetko dolaze zajedno. Antropogeni utjecaj ima također za posljedicu rasipavanje areala gniježđenja. Broj čigra velikih koji na istočnomorskom prostoru gnijezdi uzima se onaj izvršen po BERGMANNU (VOOUS, 1960) na švedskoj i finskoj |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 53 <-- 53 --> PDF |
obali, gdje se one sakupljaju i iznosi 1.200 pari. Gnijezde uglavnom u veoma velikim kolonijama stotine ili tisuće pari zajedno, čigra velika je pretežno selica, premda seoba nije izrazita. Njihov način zimovanja nije još potpuno istražen, čini se da mnoštvo njih zimuje u tropama na obalnim lagunama i ribom bogatim jezerima slatkih voda. Do naših strana dolaze čigre velike koje su prstenovane kao mladunčad u svojim matičnim kolonijama u Finskoj i švedskoj. U nalazima prevladavaju mjeseci jesenske seobe i minimalno proljetno! prolaza. Najveći broj kod nas nađen je na močvarnim terenima Jelas polja, dok su u malom broju uhvaćene na obalnom pojasu. Gotovo su sve ubijene i prevladavaju one iz prve godine života. Ovdje se radi o neodgovornom decimiranju tako malobrojne i stare populacije koje je već kao selica izvrgnuta različitim ekološkim poteškoćama više nego vrste koje se kreću na relativnom malom prostora. Interesantna je vrsta bazgovka brkata — Panurus biarmicus koja se u nas sporadično pojavljuje. Uglavnom je stanarka, ali ugrožena od jake zime traži povoljnije uvjete proživljavanja. Dokaz za to su nalazi iz zimskih mjeseci na Ludaškom jezeru. Osim vodenih površina značajnu ulogu igraju kopneni prostori naše unutrašnjosti. Za neke skupine specijalno veći gradovi daju mogućnosti prehrane i preživljanja unutar ili izvan gradskih prostora oko prehrambenih kombinata. Predstavnici nekih skupina zastupani su u nalazima pojedinačno ili u velikom broju, a to su: Phasianidae — gnjetlovi, Strigidae — sove, Caprimulgidae — legnjevi, Apodidae — čiope, Hirundinidae — lastavice, Corvidae — vrane, Paridae — sjenice, Turdidae — drozdovi, Motacillidae — pastirice, Laniidae — svračci, Sturnidae — čvorci, Fringillidae — zebe. Među navedenima spomenuli bi izrazitu selicu — čiopu crnu — Apus apus uhvaćenu u nas na proljetnoj seobi. Njih može približiti čovjeku tek veće temperaturne promjene na koje su veoma osjetljive, jer veći dio godine provode u tropama, uglavnom Afrike. Naša zemlja služi populacijama rusih svračalka — Lanius collurio za prolaz jesenski i proljetni. Po STEGMANNU (VOOUS, 1960) ta se selica razlikuje po selidbenim putovima i zimovalištima. Redovita su odvajanja između istočnih i zapadnih skupina, a imaju značenje kao i kod drugih ptica za širenje areala. Po velikoim broju nalaza u unutrašnjosti, a pogotovo na obalnom i otočnom pojasu ističe se skupina zeba. Pretežu koncentracije uz veće gradove bilo na zimovanju odnosno jesenskog i proljetnom preletu. Među njima ima selica, prolaznica, stanarica i djelomičnih selica. Batokljun trešnjar — Coccothraustes coccothraustes je na pr. djelomična selica. Najsjevernije gnjezdarice prezimljuju velikim dijelom na Sredozemlju, sjeverozazadnoj Indiji, Kini i Japanu. Kretanje su nepravilna, a po svemu sudeći odvijaju se tamo gdje ima hrane. Veliki je broj nalaza Carduelis chloris — zelendur zelenac — djelomična selica. Najsjevernije gnjezdarice prezimljuju u pogodnim širinama prema jugu sve do zemalja Sredozemlja. Većina zapadnoevropskih ptica su stanarice ili prolaznice zimi. Nepravilno se tada kreću jugozapadnim pravcem. Česti su strani nalazi Carduelis carduelis — češljugarke konopljarke. Za njih je karakteristično da sjeverne populacije prezimljuju u biotopima južnih populacija. 51 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Veoma je interesantan po svojim kretanjima krstokljun omorikaš — Loxia curvirostra. Ili su stanarice ili prolaznice. Sjevernije gnjezdarice se kreću nepravilno. Postoje populaciona kolebanja zavisna o količini hrane, tako da se neredovito pojavljuju u našim stranama, a nalaza je veoma malo. Privlačni su i nezaobilazni kopneni i vodeni biotopi obalnog otočnog pojasa ne izuzimajući more kao izvor prehrane ili masivnu barijeru od nosno sastavnicu. Nalazi iz tih predjela su brojniji i raznorodniji idući od sjevrozapadna prema krajnjem jugoistoku. Privlačnost leži u ekološkoj dispoziciji, tako da se napomenutim skupinama mogu dodati slijedeće: Caculidae — kukavice, Alcedinidae — vodomari, Upupidae — pupavci, Pi cidae — djetlovi, Troglodytidae — striježi, Sylviidae — grmuše, Muscicapi dae — muharice, Prunellidae — popići, Bombycillidae — kugare. Kugare svilorepe pojavljuju se brojno i u kontinentalnom dijelu samo za vrijeme jakih invazija pristižu do jadranske obale, kao što je ito bilo zimi 1965/1966. Već spomenutim zemljama odakle nam dolaze ptice dodali bi još Bugarsku i Rumunjsku. Na našem obalnom pojasu znadu se pojaviti vodomari ribari — Alcedo atthis, jedna od ponajljepših ptica Evrope. Stanarica, a selica u područjima gdje se zimi vode smrzavaju. Prezimljuje već u srednjoj i zapadnoj Evropi. U dugim zimama snose velike gubitke u populaciji. Slično prolazi i Troglodytes troglodytes — strijež palčić. Samo sjevernoevropske gnjezdarice putuju, ali su minimalna saznanja o njihovom načinu kretanja. Po nalazima obalni i otočni pojas posjećuju populacije Erithacus rube- cul^a — čučke i crvendaća iz sjevernih predjela Evrope. Prezimljuju na povoljnim mjestima zapadne Evrope, ali također i u južnoj Evropi. Interesatne su populacije zelenčice ovčice — Carduelis spinus — selica i prolaznice. O pravcima kretanja jedva se može nešto reći. Putuju zimi nepravilno u velikim »rojevima« uokolo. Ostaju i vraćaju se na mjesta bogata hranom, mogu čak tamo i gnijezditi. Invazije su uglavnom lokalne i u društvu s jurieicom sjevernom — Carduelis flammea. Dolaze i do sjeverne Afrike i Irana. Često sa stranim prstenima dolijeću do nas juričice obične — Carduelis cannabina — djelomična selica. Zimi čine jata sa srodnicima te u neredovitom kretanju pristižu u zapadnu Evropu, krećući se u jugozapadnom smjeru. Broj izvanzavijačnih vrsta koje se nađu u našim krajevima veoma je impresivan i iznosi cea 130. Upravo taj podatak je ekvivalentan ekološkim faktorima određenih staništa. Nesmije se izgubiti iz vida da je to samo jedan fragment u fenomenu kretanja, mnogo toga izmiče pažnji, zato su potrebni tematski pristupi kod rješavanja problema. Etološke osebine pojedinih vrsta su neotuđive u proučavanju migracije, jer se one manifestiraju upravo u interakcijama s ekološkim faktorima. U tom pogledu su zanimljivi nalazi Erithacus rubecula iz Švedske i Finske koji potpuno odgovaraju etološkim osebinama ove vrste, čiji se predstavnici samotno pojavljuju. Poplacija je obično raspršena. Međutim što znači šire koncipirati cijelu pojavu! Po učestalim prstenovanjima iste vrste tokom cijele godine na otoku Lokrumu pokazalo se da populacija može zimovati koncentrirano na malom prostoru. To bi bile etološke osebine koje daju drugu sliku migracije — zimovanja. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Migracija sjevernijih populacija u odnosu na naše i obrnuto pokazuju strukturiranje. Uzevši u obzir broj evidentiranih vrsta koje promiču periodički kroz naše prostore s frekvencijama koje nisu ravnomjerne, potrebno je uz ove nalaze dati određena objašnjenja. U prvom redu ovi raznoliki nalazi gotovo iz svih dijelova Evrope ukazuju na život ptica sa stanovišta kretanja prema određenom cilju, bez obzira na zimovanje i izvore prehrane. Po evidenciji stranih prstena ne možemo ih odmah uklopiti u zavičajne vrste one zemlje čiji prsten nose. U tome je prednost prstenovanja da se ptice u ključnom vremenu na neki način u prostoru kao u nekom mozaiku kontroliraju i označuju. To još uvijek nije objektivna istina, već se mora postupak ponavljati radi utvrđivanja. Što je veći broj zemalja kroz koje ptice prolaze, kontrole su učestale, te se na taj način sakupljena saznanja približuju objektivnoj istini. Optimalne su okolnosti ako se ptice kontroliraju na njihovom putu u ekološkim okvirima zadržavanja. Da je to izvanredna naučna dokumentacija ilustrirati će nam neki nalazi koji na prvi pogled kao da označuju strane ptice, a ne zavičajne. Ta pojava nije samotna, jer se nelke naše gnjezdarice znadu vratiti prstenovane stranim prstenima. Uhvaćeno je nekoliko lastavica pokućarki — Hirundo rustica u kopnenim predjelima u svibnju i srpnju koje su bile prstenovane u Africi s oznakom na prstenu IRSAC, što je skraćenica za — Institut pour la Recherche Scientifique en Afrique Centrale. Ovdje se radi o prstenovanju i proučavanju ptica na zimovanju koje se odvija u ribarskoj stanici na molj rijeci Kipopo kraj Elizabethvilla. To naplavljeno područje je skupljalište lastavica na putu prema jugu i obratno. Služi za noćenje, a broj primjeraka je zavisan o mjesecima godišnjeg doba. Etološke osebine kod promatranih lastavica neposredo prije noćenja pokazuju sličnosti s ponašanjem nekih drugih vrsta pod istim okolnostima istraživane u nas. Radi se o podvodnom području u zaljevu kod Posedarja u blizini Zadra. Prilikom plime i oseke teren se smanjuje ili povećava. Takvi ekološki uvjeti omogućuju razvoj vegetacije za noćenje populacijama Emberiza schoeniclus — strnadica močvarnih i Emberiza calandra — stršelja počvrkaša. Dolijeću obje populacije u omom dijeliću vremena kada sumrak prelazi u noć i naglo poput kamena padaju nisko 30 — 40 — 50 om iznad zemlje, slično kao i lastavice u Africi. Na takvim noćnim skupljalištima ptice se hvataju i prstenuju. Uhvaćena je tako jedna Emberiza schoeniclus s finskim prstenom. Najvjerojatnije nije bila osamljeni primjerak iz daleke domovine već u brojnijoj populaciji. Mnoge od tih prstenovanih u nas nađene su u Italiji nakon par dana na putu u pogodna zimovališta. Postoji jedno veoma interesantno pitanje u tom fenomenu kretanja koje nije dorečeno i često puta izmiče pažnji istraživača. Radi se općenito o morskim površinama, uzmimo npr. Jadransko more, koje je u odnosu na ostala mora relativno usko i zatvoreno, da li ga ptice prelete u jednom ravnomjernom letu ili ne Primijetila sam naime na putu između Hvara i Splita jednog češljugara koji se odmarao na moru. Trajalo je kratko. Ptica je nakon predaha nastavila normalan let. Bio je to mjesec listopad. Takvu pojavu sam zamijetila 2 godine ranije u Kvarnerskom zaljevu na putu između otoka Krka i otočića Galuna. Radilo se o čiopi crnoj koja se odmarala na površini mora uz rub otoka Krka. Bilo je to na izmaku proljeća, nije bila to imperativna potreba, jer je kopno bilo u neposrednoj blizini. Spomenula bih još jedan slučaj doživljen na rijeci Neretvi kod 53 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Metkovića, a radi se o vrsti Riparia riparia — bregunica čađavica koje pripadaju skupini lastavica. Nekoliko odraslih primjeraka je pomoću krila preplivalo rijeku od jedne obale do druge krećući se nizvodno, š´to je svakako olakšavajuća okolnost. Ne bi li ta opažanja dozvoljavala mišljenje da se ptice tako ponašaju, pogotovo gdje su letovi dulji preko morskih površina, a kopneni dijelovi još nedostupni. Svakako se to može postaviti kao problem u okvirima kretanja ptica pogotovo u slučajevima gdje se uopće ne radi o vrstama male težine da se mogu odmarati na morskoj površini. Sumirajući taj kratki osvrt izbija u prvi plan ekološka vrijednost naše zemlje za kretanje sjevernoevropskih ptica upravo po svojoj ekološkoj neujednačenosti. To je samo parcijalni dio kretanja koji čini nedjeljivu cjelinu s frontalnim kretnjem ptica cijele Evrope. U kretanju postoje sukcesije dolaženja i odlaženja čiji je vremenski raspon u biti fleksibilan ali okvirno vezan za određene termine. Kretanja zavičajnih populacija su završnica zajedno sa svim južnoevropskim pa se bez otklona uklapaju u to sveopće ritmičko i cikličko kretanje. Zavičajne populacije čine nešto specifično u određenim pojedinostima, te je nedorečenost u pojavi kretanja sasvim opravdana. LITERATURA Izvještaji o prstenovanju ptica Zavoda za ornitologiju JAZU, Zagreb (implicitno i god. 1972). Voous, K. H. (1960): Atlas of European Birds. Nelson. Edinburgh. Dr Ljubica Štroraar, Zagreb Pretplata na Šumarski list u 1977. g. iznosi: 1. 2. 3. 4. 5. Pojedinci Umirovljenici Studenti i učenici Ustanove i poduzeća Inozemstvo 100,00 din. 30,00 din. 30,00 din. 400,00 din. 600,00 din. (16 dolara) Pretplatite se na najstariji stručni i društveni časopis ŠUMARSKI LIST! PODMIRITE SVOJA DUGOVANJA NA PRETPLATI! |