DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Uslijed nedovoljnih, nejedinstvenih i samo sumiranih određivanja fenola
u vodi i tlu (MUNJKO, 1971., 1972., 1973., 1974., PAVLETIC et al., 1972.,
1973., STILINOVIČ et al., 1972., 1973) nedostaju još osnove za njegovu procjenu
kao faktora sredine s higijenskog gledišta, naročito na moguća kronična
djelovanja.


CIKLUS TRIKARBONSKIH KISELINA


SLIKA V- SHEMA RAZGRADNJE FENOLA


METODIKA RADA


Za ispitivanje biološke razgradnje fenola bilo je potrebno prirediti
otopine fenola od 62, 100, 125, 250 i 500 mg/l uz dodatak 100 mg diamonium
fosfata u sirovoj vodi (ukupne tvrdoće 19° nj), pH-vrijednosti 7,2 do 7,9.
Na 100 ml određene koncentracije fenola dodalo se 2 g tla, koje je uzeto
sa različitih lokaliteta, ispod različitih biljnih zajednica Zagrebačke gore
ili Medvednice, te okolice Zadra. Uzroci tla u otopini fenola inkubirani su
na 20 i 37° C kroz 4 dana, a početna i preostala količina fenola u pokusu
mjerena je po metodi JUS-a HZL-147, nakon čega se je izračunao postotak
biološke razgradnje fenola.


Osim fenola određivali smo prisutnost koliforma u tlu, ukupan broj
heterotrofnih bakterija u g tla i pH-vrijednost.