DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Po proizvedenoj količini papira i drvenjače Hrvatske je u 1966. g. bila
na drugom, odnosno trećem mjestu, a već 1970. g. na četvrtom da bi tu
poziciju zadržala i u 1975. g. Ne može se naći razloga što je do ove promjene
došlo, osim jedinog, da se nisu podizali novi kapaciteti i postojeći
rekonstruirali iako se znalo — a znade se i danas — da za takvu proizvodnju
ima dovoljno sirovina, jer se po drvnoj masi SRH nalazi na drugom
mjestu.


Ovdje valja upozoriti na nove činjenice nastale poslije 1975. god., jer
je SR Slovenija većinu svojih tvornica rekonstruirala i proširila tako da
se očekuje proizvodnja u 1977. g. oko 360.000 t. I u SR Srbiji i SR B i H
u toku su nova ulaganja čime će se znatno povećati proizvodnja vlakana i
papira.


Ovdje odmah treba istaći da je u SR Hrvatskoj situacija vrlo složena
i teška kada je riječ o tvornicama papira u Zagrebu i Rijeci i tvornici za
mehaničku proizvodnju vlakana u Fužinama. Prve dvije tvornice proizvode
papir na strojevima koji su proizvedeni prije 100 godina. Koliki je i kakav
učinak rada i kakvi su ekonomski efekti nije teško pretpostaviti, a u tvornicama
ističu da su vrlo loši. Tvornica u Fužinama je novijeg datuma i tek
što je puštena u proizvodnju postala je nerentabilna, jer svojom proizvodnjom
ne može osigurati (bar za sada) ni minimalnu rentabilnost. Zbog
toga se moraju tražiti nova ekonomska rješenja i izlazi kako bi se sačuvala
osnovica uloženih sredstava.


Zabrinjavajuće je stanje u ovoj industrijskoj grani kako sa stanovišta
vlastite reproduktivne sposobnosti, tako isto i opredjeljena za rekonstrukciju
i proširenje postojećih i izgradnju novih kapaciteta. Istina, izgrađeni
novi kapaciteti u Beflišću daju dobre rezultate, međutim ova grana ne može
bez udjela i pomoći šire društvene zajednice rješavati svoje probleme, jer
su ulaganja vrlo velika, a tvornice svaka posebno nisu u mogućnosti ni
približno osigurati sredstva za rekonstrukciju i proširenje.


U vezi s tim postavlja se i konkretno pitanje u čemu je motiviranost
i interes banaka i drugih subjekata u drugim republikama koji ulažu ogromna
sredstva (SR Slovenija 5 mlrd. din), a znade se da po drvnoj masi stoje
znatno nepovoljnije nego Hrvatska osim SR B i H. Dakle, može se zaključiti,
da je proizvodnja vrlo unosna i rentabilna, ali kapaciteti moraju biti
optimalni, što znači da traže i relativno velika ulaganja. Prema dosadašnjem
interesu banaka u Hrvatskoj te sklonosti nije bilo, pa je i zastoj,
osim izuzetaka, evidentan. Ocjenjuje se da će šumarstvo i prerada papira
koji su u Hrvatskoj po kapacitetima značajni, dobro osjetiti suzdržanost
banaka i drugih faktora da ulažu značajnija sredstva u proizvodnju papira.


U Hrvatskoj je poznato da se na bazi poslovnih fondova tvornica ne
može govoriti o nikakvom većem investicionom zahvatu.


Kada se radi o opskrbi sirovinama, zapaža se da i na tom sektoru vlada
dosta neizvjesno stanje. Postoji znatan višak proizvedene drvne mase u
odnosu na potrošnju koja se prerađuje u tvornicama celuloze i papira. Ali
i unatoč toga vrši se uvoz značajnih količina iz istočno-evropskih zemalja
po cijenama koje su 25—30% veće od domaćih. Ovo je također jedan primjer
u nizu drugih, koji govori u prilog tvrdnji da dosadašnji odnosi u
ovom proizvodno-prometnom kompleksu nisu našli zajednički interes i me