DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 73 <-- 73 --> PDF |
br. 9, str. 24). Tako iz te rasprave saznajemo da »mnogi gospodari svoje guste hrastove šume koriste samo za tovljene svinja« a to je samo dio vrijednosti naših šuma, jer pravu »vrijednost kestenovih, hrastovih, jelovih i bukovih šuma ... pokazuje priličan izvoz drva kojeg je smioni i genijalni A da m i ć započeo preko Rijeke od kojeg će mnoge i mnoge godine ovoj zemlji pritjecati milijuni. Lako je izračunati«, nastavlja autor, »kako bi ove šume mogle koristiti kada bi se olakšao transport drva iz udaljenijih šuma do rijeke i mora; treba samo promisliti, da se ni potražnja Francuske ne može zadovoljiti, dok će Engleska, Portugal i Sicilija4 još mnogo više tražiti nego traže danas«. Autor dakle, u sklopu prikaza ukupnih proizvodnih mogućnosti Hrvatske od šumarstva naglašava samo njezine potencijalne mogućnosti u pribavljanju stranih deviza. 3.2 Pod naslovom »Morlački kanal« 1839. (str. 140) objavljen je izvadak iz publikacija »Kraljevina Hrvatska, Hrvatska vojna krajin a i kraljevsko-ugarsko primorje u povijesnim, statističkim i topografskim podacima« (»Das Konigreich Kroatien, die kroatische Militargrenze, und das koniglich-ungarische Kiistenland, historisch - stattistish und topographisch dargestellt«) u kojem su navedene i luke preko kojih se drvo izvozi. Preko luke Creszarica (vjerojatno Cesarica) izvozilo se građevno drvo, za luku u Karlobagu stoji da se izvozi drvo (inače je to bila uvozna luka kolonijalne robe); preko luke u Jablancu izvozilo se građevno i ogrjevno drvo, luka u Sv. Jurju bila je specijalizirana za izvoz brodskog poda (uz vino kao glavnu uvoznu robu), a preko luke u Senju izvozilo se brodsko i ostalo građevno drvo. Luka Stinica bila je u to doba napuštena, dok se »u prijašnja vremena u toj luci obavljala živa trgovina jarbola te ostalog brodarskog i tehničkog drva; drvo se mučno dovlačilo iz velebitskog visokogorja, sve do tamo od Kosinja«. 3.3 Šumarstvo onog doba zacijelo je zanimalo i povezivanje željeznicom unutrašnjosti s lukama Jadranskog mora. Stoga bilježimo i to, da je Croatia, u br. 19/1841 prema »Wiener Zeitung-u«, informirala i o nekim projektima za gradnju željezničkih pruga. To su bile trase: Karlovac — Rijeka, Karlovac — Bandino selo — Senj i Karlovac — Ogulin — Senj (s napomenom da je to najkraći spoj unutrašnjosti s morem). Za željezničku prugu bore se i Karlobažani, jer »Karlobag ima dvije luke od kojih je jedna posve zaštićena od bure«, Oni predlažu trasu Maljevac — Gospić — Karlobag dužine 19 milja, a ako se primjeni maksimalni nagib od 4 cola po hvatu tj. nagib od cea 14%o) tada bi dužina pruge iznosila 22 milje (cea 170 km). Spomenimo i to, da je u Osijeku bilo osnovano Dioničko društvo za gradnju kanala Dunav — Sava (na relaciji između Osijeka i Broda ili Vukovara i Samca). * Tada Italija nije još bila ujedinjena pa je Sicilija bila posebna država (op. P.). 513 |