DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 64 <-- 64 --> PDF |
užeg područja, te bi ih trebalo osigurati na nivou regionalnog SIZ-a, a ukoliko se ne može postići ova solidarnost na nivou regionalnog SlZ-a za šumarstvo, prostu reprodukciju (minimum radnji i mjera) na jednom dijelu užih područja trebala bi sufinancirati Republika i Republički SIZ za šumarstvo. Tako se ovdje krug završava: na nivou Republike dogovoren je obim proste reprodukcije, a za financiranje tih radova usmjereni su i obavezni svi faktori počevši od radne organizacije u užem području do Republike s ciljem da se sačuvaju općekorisne funkcije ovih šuma od daljnjeg propadanja. Osnivanje užih područja u okviru dalmatinsko-šumskog područja ima za cilj usmjeravanje općina da skupa s radnom organizacijom vodi brigu o gospodarenju šumama i šumskim zemljiština na užim područjima i da inicira mjere solidarnosti na čitavom dalmatinskom šumskom području. Bez osiguranja sredstava za prostu reprodukciju (minimum radnji i mjera) na čitavom dalmatinskom šumskom području nema niti jedinstvene politike niti dugoročnog rješenja statusa i materijalnog položaja šumarstva na kršu. Ističemo da sadašnja kretanja imaju tendenciju da se uža područja prepuste na brigu općini, što bi izazvalo nesagledive negativne posljedice za šume i šumska zemljišta, stvorilo ozbiljne političke probleme i ugrozilo opće korisne funkcije i opći interes koji je vezan za šume i šumska zemljišta na kršu, onemogućilo poduzimanje bilo kakovih dugoročnih mjera i razjedinjavalo današnji mali stepen jedinstva. Čuju se prigovori da pašarina nije čisto prihod šumarstva. Neke su općine ukinule pašarinu a neke naplaćuju polovične cijene pašarini. Smatramo da bi za pašarinu trebalo voditi jedinstvenu politiku: ili utvrditi iste cijene za dalmatinsko šumsko područje ili ukinuti pašarinu na svim užim područjima, a sredstva za prostu reprodukciju utvrditi solidarno kako je naprijed navedeno. Primjenom jednog ili drugog rješenja znatno bi se olakšao rad radnika zaposlenih u šumarstvu na kršu i poboljšao materijalni položaj i status šumarstva na kršu, uklonilo bi nezadovoljstvo među stanovništvom na selu koje je u porastu zbog različitih cijena pašarine, a sudovi i forumi društveno političkih organizacija i društveno političkih zajednica riješili bi se velikog broja suvišnih predmeta i nepotrebnih sukoba. Suvišno je isticati da su u ovakovim odnosima moguće i druge komplikacije. Uporedit ćemo ove prijedloge s pokušajima rješenja financiranja krša zadnjih desetak godina. Clan 33. ZOŠ-a pored toga što nije osiguravao dovoljna sredstva razarao je i do tada postojeću solidarnost, jer su po ovom osnovu najviše sredstava dobivale najrazvijenije općine, dok su nerazvijene općine dobivale neznatna sredstva. Republika nije imala sluha za zahtjeve radnih ljudi zaposlenih u šumarstvu za pravednijom raspodjelom sredstava niti za formiranje sredstava u onom obimu kako je to predviđao zakon, pa je i ovo jedan od razloga zašto nije osnovana jedna radna organizacija za Dalmatinsko šumsko područje; njenom osnivanju protivile su se i one općine koje su bolje prošle donošenjem zakona, jer su ova sredstva pomagala da udružena s dodatnim sredstvima tih općina na njihovom području ukinu pašarinu, što je bila zaloga za daljnju dezorganizaciju i slabljenje šumarstva. Ne bi li bilo svrsishodnije da su ta sredstva usmjeravana na ona područja gdje je došlo do ukidanja radnih organizacija zbog nedostatka sredstava. 504 |