DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 47     <-- 47 -->        PDF

konačnog rezultata. Tako bi se eventualno moglo rastumačiti zašto su sa
širokokutnom kamerom i uz najmanje točnu procjenu u stereomodelu dobivene
najtočnije procijenjene visine u prirodi.


4. ANALIZA PORESAKA
4.1 Srednja pogreška
Po teoriji prirasta slučajnih pogrešaka, ako -se uzme da su hs, te b i Z
međusobno zavisne veličine, srednja pogreška visine objeikta ± fft) se dobije
iz totalnog diferencijala (7).


y
y
j% , o«z ff2b o-hs cz ffhs

hs ( __ + —1 + +2 2 — ) (9)


h\ Z2 b-´ hs Z hs b
Uz pretpostavku da je relativna točnost određivanja visine snimališta i foto°
z °b
-baze ista, tj. da je = , zadnja dva člana u (9) će se poništiti i do-
Z b
bivamo (10).


1 / <^K ff2Z
o-„ = ± / h* ( + 2 ) (10)


r h* Z*


Točnost bi dakle ovisila o visini objekta, relativnoj točnosti procjenjivanja
u stereomodelu, te o relativnoj točnosti visine snimališta.


4.2 Točnost visine snimališta
Odstupanja od uvjeta pretpostavljenih ´kod izvoda formula (normalni
vertikalni slučaj, horizontalan teren) uvjetovat će veće ili manje sistematske
pogreške. Današnja aerosnimanja se izvode s relativno malim nadirnim
otklonima i približno normalni vertikalni slučaj je relativno lako ostvariti.
Potpuno horizontalnih terena međutim u prirodi se nalazi vrlo rijetko, te
je reljef — razvedenost terena jedan od najvažnijih ograničavajućih faktora
za primjenu opisane metode.


Utjecaj re 1 j e f a očitovat će se u prvom redu kod određivanja visine
snimališta. Za horizontalan teren bit će Z i b isti za cijelo stereopolje. Kod
razvedenog terena b kao aritmetička sredina vrijednosti izmjerenih na lijevom
i desnom snimku odnosi se približno na neku srednju visinu snimališta
Z0, aritmetičku sredinu visine snimališta lijevog (ZL) i desnog (ZD)
snimka, odnosno na neki srednji nivo H„ (Slika 2). Visina snimališta Z, koja
ulazi u (4) odnosi se zapravo na nivo HA dužine A, tako da je obično ZA # Z„,
odnosno između nivoa HA i H„ postoji neka visinska razlika BHA, koja bi
po mogućnosti trebala biti što manja. Osim toga reljef uvjetuje da se stabla
ili sastojine nalaze u raznim visinskim nivoima. Treba odrediti maksimalnu
visinsku razliku od nivoa HA za koju će se teren još moći smatrati horizontalnim.