DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Da bi provjerili te navode i dobili uvid u točnost i primjenljivost, metodu smo ispitali na aerosnimeima za koje su postojale terestrički izmjerene visine stabala odnosno sastojina. Raspolagali ismo s tri stereopara čije se karakteristike, zajedno s podacima o terestričkim mjerenjima navode u Tabeli 2. 3.1 Metoda ispitivanja i statistička obrada Tri opažača (A, B, C) neovisno su u stereomodelu procjenjivali stereoskopske visine stabala, odnosno sastojina u [-mm], džepnim stereoskopom proizvodnje IDRO Celje, povećanja IX. Po (7) izračunate su visine u [m] u prirodi. Terestričke visine uzete su kao točne iako isu visine izmjerene visinomjerom HAGA opterećene srednjom pogreškom od oko ± 0,8 [m] [1]. Iz razlika procijenjenih i terestričkih visina izračunate su sistematske pogreške za pojedini stereopar i opažača i opažanja su popravljena za sistematsku pogrešku. Iz popravljenih razlika v izračunate su srednje pogreške pojedinog opažanja c (Tabela 2). Izvršeno je ispitivanje signifilkantnosti razlika varijanci među opažačima i stereoparovima po F-testu (Tabela 3). Konstatirano je da nema razlika među varijancama za pojedine opažače po stereoparovima, tako da se podaci mogu (kumulirati (Tabela 2 2). F-test za razlike varijanci ikumiuliranih podataka po stereoparovima daje različite rezultate za podatlke u [m] u prirodi i u [mm] u stereomodelu. Među varijancama u [m] u prirodi za pojedine stereoparove nema razlika, međutim konstatirane su signifikantne razlike za varijance u [mm] u stereomodelu za (kombinacije 1—2 i 1—3, dok za 2—3 nema razlika (Tabela 3). 3.2 Rezultati ispitivanja Ispitivanjem dobiveni rezultati mogli bi se formulirati ikako slijedi: 1. Za sve opažače i stereoparove srednja pogreška procjenjivanja visina stabala i sastojina u stareomodelu bila je manj a od ± 2 [ra]. Točnost metode sigurno ovisi o isikustvu opažača. Sva tri interpretatora u pokusu su bila bez većih iskustava u primjeni opisane metode. 2. U srednjem pogreška za sv a opažanja je bila ± 1,6 [m], što je u skladu s iskustvima u SSSR-u. 3. Za ovaj pokus se nije mogla dokazati ovisnost točnosti o mjerilu snimka i vrsti objekta (pojedinačna stabla ili sklopljene sastojine), što je bilo za očekivati, te bi u tom smjeru trebalo proširiti ispitivanja. 4. Signifikantne razlike varijanci za podatlke u nam u stereomodelu za kombinacije 1—2 i 1—3 ukazuju na ovisnost točnosti o veličini stereoskopskih visina. Ta veličina ovisna je o vrsti kamere, te o povećanju stereoskopa za promatranje. Među stereoparovima u pokiisu postoje bitne razlike u veličini stereoskopskih visina. Stereopar br. 1 snimljen je širokokutinim, a br. 2 i 3 normalnokutnim objektivom. Veće stereoskopske visine izgleda da se u stereomodelu procjenjuju manje točno. Da bi se dobile visine u prirodi treba ih kod širokokutnih kamera ili većeg povećanja stereoskopa množiti s manjim modulom vertikalnog mjerila, tako da veća pogreška u procjeni ne utječe toliko na točnost |