DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Da bi provjerili te navode i dobili uvid u točnost i primjenljivost, metodu
smo ispitali na aerosnimeima za koje su postojale terestrički izmjerene
visine stabala odnosno sastojina. Raspolagali ismo s tri stereopara čije se
karakteristike, zajedno s podacima o terestričkim mjerenjima navode u Tabeli
2.


3.1 Metoda ispitivanja i statistička obrada
Tri opažača (A, B, C) neovisno su u stereomodelu procjenjivali stereoskopske
visine stabala, odnosno sastojina u [-mm], džepnim stereoskopom
proizvodnje IDRO Celje, povećanja IX. Po (7) izračunate su visine u [m]
u prirodi. Terestričke visine uzete su kao točne iako isu visine izmjerene
visinomjerom HAGA opterećene srednjom pogreškom od oko ± 0,8 [m] [1].
Iz razlika procijenjenih i terestričkih visina izračunate su sistematske pogreške
za pojedini stereopar i opažača i opažanja su popravljena za sistematsku
pogrešku. Iz popravljenih razlika v izračunate su srednje pogreške
pojedinog opažanja c (Tabela 2).


Izvršeno je ispitivanje signifilkantnosti razlika varijanci među opažačima
i stereoparovima po F-testu (Tabela 3). Konstatirano je da nema razlika
među varijancama za pojedine opažače po stereoparovima, tako da se podaci
mogu (kumulirati (Tabela 2 2). F-test za razlike varijanci ikumiuliranih
podataka po stereoparovima daje različite rezultate za podatlke u [m] u
prirodi i u [mm] u stereomodelu. Među varijancama u [m] u prirodi za
pojedine stereoparove nema razlika, međutim konstatirane su signifikantne
razlike za varijance u [mm] u stereomodelu za (kombinacije 1—2 i 1—3,
dok za 2—3 nema razlika (Tabela 3).


3.2 Rezultati ispitivanja
Ispitivanjem dobiveni rezultati mogli bi se formulirati ikako slijedi:


1. Za sve opažače i stereoparove srednja pogreška procjenjivanja visina
stabala i sastojina u stareomodelu bila je manj a od ± 2 [ra]. Točnost
metode sigurno ovisi o isikustvu opažača. Sva tri interpretatora u pokusu
su bila bez većih iskustava u primjeni opisane metode.
2. U srednjem pogreška za sv a opažanja je bila ± 1,6 [m], što je u
skladu s iskustvima u SSSR-u.
3. Za ovaj pokus se nije mogla dokazati ovisnost točnosti o mjerilu
snimka i vrsti objekta (pojedinačna stabla ili sklopljene sastojine), što je
bilo za očekivati, te bi u tom smjeru trebalo proširiti ispitivanja.
4. Signifikantne razlike varijanci za podatlke u nam u stereomodelu za
kombinacije 1—2 i 1—3 ukazuju na ovisnost točnosti o veličini stereoskopskih
visina. Ta veličina ovisna je o vrsti kamere, te o povećanju stereoskopa
za promatranje. Među stereoparovima u pokiisu postoje bitne razlike u veličini
stereoskopskih visina. Stereopar br. 1 snimljen je širokokutinim, a
br. 2 i 3 normalnokutnim objektivom.
Veće stereoskopske visine izgleda da se u stereomodelu procjenjuju manje
točno. Da bi se dobile visine u prirodi treba ih kod širokokutnih kamera
ili većeg povećanja stereoskopa množiti s manjim modulom vertikalnog
mjerila, tako da veća pogreška u procjeni ne utječe toliko na točnost