DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 41     <-- 41 -->        PDF

METODA POLUOKULARNE PROCJENE VISINA STABALA
U STEREOMODELU


Z. KALAFADŽIĆ i Z. HORVATIĆ
(Katedra za geodeziju Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu)
SAŽETAK


Prikaz polu-okularne metode za procjenu visina objekata(stabala, sastojina i si.) u stereomodelu, koja se temelji na određivanju
modula vertikalnog mjerila stereomodela. Može se postići
točnost od ±1,5— 2,5 m na aerosnimcima mjerila 1:10.000 —


1:11.500. Veličina stereoskopske visine objekta, koja ovisi o
žarišnoj daljini kamere za ista mjerila, te o stereoskopu kojim
se promatra, ima utjecaja na točnost. Metoda je pogodna za ravničarske
terene. Ako se pretpostavi maksimalna pogreška visine
objekta od ±0,03 h, tada se terene s visinskom razlikom do najviše
0,03 Z može smatrati horizontalnim.
1. UVOD
Foto interpretatori mogu na temelju vježbe i iskustva procjenjivati visine
objekata na aerosnimcima. U šumarstvu se tu većinom radi o L rocjeni
visina stabala ili sastojina, koje se tada na pr. stratificiraju u visinske razrede
ili se ma temelju visina i ostalih značajki vidljivim na aerosnimcima
zaključuje o masi sastojina. Kod primjene tih potpuno okularnih metoda,
da bi se izbjegle sistematske pogreške, fotointerpretator mora vrlo dobro
poznavati lokalne stanišne prilike {[3], [5]).


Objektivnija od prethodne metode je jedna poluokularna metoda za
procjenu visina objekata u stereomodelu, koja se temelji na ustanovljavanju
vertikalnog mjerila stereomodela ([4], [7]). U članku
će se prikazati metoda, uz neke modifikacije i pojednostavljenja formula,
analizirati utjecaj pojedinih pogrešaka, te dati rezultati vlastitih ispitivanja
točnosti*.


2. PRINCIP POLUOKULARNOG PROCJENJIVANJA VISINA
OBJEKATA U STEREOMODELU
2.1. Određivanje vertikalnog mjerila stereomodela
2.1.1. Osnovn e formule : Koeficijent visinskog izobličenja stereomodela
K je odnos horizontalnog mjerila stereomodela 1 : m i mjerila u


ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 42     <-- 42 -->        PDF

vertikalnom smislu, tzv. vertikalnog mjerila stereomodela 1: mv, a može se
izraziti odnosom (1). Promatramo li stereomodel snimljen pri bazisnom od-


B b0


nosu —, pod osobnim bazisnim odnosom opažača —, stereoskopom jedno-


Z d


stru´kog povećanja, vrijedi odnos (2), gdje je B baza snimanja, Z visina snimališta,
b0 očna baza opažača, te d daljina jasnog vida. Iz (2) se može izra


rilu snimka b, te prosječnih vrijednosti očnu bazu (b„ 65 mm) i da


čunati modul vertikalnog
1 1 1 1 B b„
K =
mv
: m
(1) :
mv
— = — :
m Z d
(2)
mjerila stereomodela (3). Uvođenjem foto-baze, t. j . baze snimanja u mje


za =
ljinu jasnog vida (d = 250 mm) izraz (3) prelazi u (4). Na isti način se računa
modul vertikalnog mjerila stereomodela

Zb0 Z
mv = m (3) mv ~ 0,25 — (4)
Bd b


Visina snimališta Z obično nije mjerena veličina i računa se pomoću
modula horizontalnog mjerila snimka m i žarišne daljine ´kamere /. Horizontalno
mjerilo snimika određuje se na temelju odnosa neke dužine na
snimku a i njoj pripadne dužine u prirodi ili karti A, t. j. 1 : m = a : A.


Modul vertikalnog mjerila može se računati po formuli (5), koja nastaje
uvođenjem poznatog izraza za visinu snimališta Z = m f. Tako se
ne mora posebno računati Z. Po (5) konstruiran je priloženi nomogra m
za određivanje mv iz poznatih veličina /, b i m (SI. 1).


f
mv ~ 0,25 — m (5)
b


Kod praktične primjene (5) za foto-bazu b uzimamo aritmetičku sredinu
vrijednosti izmjerenih na lijevom (bL) i desnom (bD) snimku, a također za
m se uzima aritmetička sredina modula mjerila lijevog (mj i desnog (mp)
snimka.


2.1.2. Pojednostavnjene formule: Foto-baza ovisi o formatu
100 — p%
snimka s i uzdužnom preklopu p % i iznosi b = s . Za uobi100


čajeni p°/o = 60 izraz (5) prelazi u (6), a za danas ustaljene formate snimaka
u (6a) i (6b).




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 43     <-- 43 -->        PDF

f
mv = 0,625 — m (6)
s
m
s = 18 om b = 7,2 cm mv = 3,472 f [cm] (6a)
100
m
s = 23 cm b = 9,2 cm mv = 2,717 f [om] (6b)
100
Formule (6) se mogu rješavati i pomoću priloženog nomograma uzimajući
za b naprijed navedene iznose.




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 44     <-- 44 -->        PDF

2.2 Određivanje visine objekta
Ako se u istereomodelu procijeni stereoskapska visina objekta hs, obično
u [mm], tada se njegova visina u iprirodi h u [m] računa po (7). Pri radu
sa stereoskopoim povećanja e, za toliko puta će se povećati i stereoskapska
visina, te primjenjujemo (8).


ha mv h3
h - (7) h = hs (8)
1000 1000 e


Visine objekata mogu se procjenjivati i pomoću »TABELE STEREOSKOPSKIH
VISINA« (Tabela 1), koje su za različita mjerila snimanja i za
današnje aerofotokamere izračunate po pojednostavnjenim formalama (6a)
i (6b).


TABELA-Table 1


TABELA >TEREOSKOPSKIH VISINA - St ´reoscopic heig hts fable


E E


FORMAT SNIMKA -Photo ize [cm] _c


CO


JE


18x 18 23 x 23


u


In la


ŽARIŠNA DALJINA AEROF OTOK AMERE - Aerial camera foe jl length fLmm ]


9 O


<


210 115 305 150 90
IS


< 14


—»


MJERILO STEREC )MOD LA-S ale of the stereomoc el CO


o o


1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 7
10 000 15 000 20 000 10 000 15000 20000 10000 15000 20000 10000 15 000 20000 10000 15000 20000


1 1


STE (EOSKI 3PSKA VISIN A OBJ EKTA-Stereo kopic object heightf. mm ]


>5
6
7
8
9
10
0,7
0,8
1,0
1,1
1,2
1,4
0,5
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
0,3
0,4
0,5
0,5
0,6
0,7
1,2
1,5
1,7
2,0
2,2
2,5
0,8
1,0
1,2
1,3
1,5
1,7
0,6
0,7
0,9
1,0
1,1
1,2
0,6
0,7
0,8
1,0
1,1
1,2
0,4
0,5
0,6
0,6
0,7
0,8
0,3
0,4
0,4
0,5
0,5
0,6
1,2
1,5
1,7
2,0
2,2
2,4
0,8
1,0
1,1
1,3
1,5
1,6
0,6
0,7
0,8
1,0
1,1
1,2
2,0
2,4
2,9
3,2
3,7
4,1
1,4
1,6
1,9
2,2
2,4
2,7
1,0
1,2
1,4
1,6
1,8
2,0
>5
6
7
8
9
10
11 1,5 1,0 0,7 2,7 1,8 1,4 1,3 0,9 0,7 2,7 1,8 1,3 4,5 3,0 2,2 U
12
13
1,6
1,8
1,1
1,2
0,8
0,9
3,0
3,3
2,0
2,2
1,5
1,6
1,4
1,6
1,0
1,0
0,7
0,8
2,9
3,2
2,0
2,1
1,5
1,6
4,9
5,3
3,3
3,5
2,4
2,7
12
13
14 1,9 1,3 1,0 3,5 2,3 1,7 1,7 1,1 0,8 3,4 2,3 1,7 5,7 3,8 2,9 14.
15 2,1 1,4 1,0 3,8 2,5 1,9 1,8 1,2 0,9 3,7 2,4 1,8 6,1 4,1 3,1 . 15
16 2,2 1,5 1,1 4,0 2,7 2,0 1,9 1,3 1,0 3,9 2,6 2,0 6,5 4,4 3,3 16
17 2,3 1,6 1,2 4,3 2,8 2,1 2,0 1,4 1,0 4,2 2,8 2,1 6,9 4,6 3,5 17
18 2,5 1,6 1,2 4,5 3,0 2,2 2,2 1,4 1,1 4,4 2,9 2,2 7,4 4,9 3,7 18
19 2,6 1,7 1,3 4,8 3,2 2,4 2,3 1,5 1,1 4,7 3,1 2,3 7,8 5,2 3,9 19
20 2,7 1,8 1,4 5,0 3,3 2,5 2,4 1,6 1,2 4,9 3,3 2,4 8,2 5,4 4,1 20
21
22
2,9
3,0
1,9
2,0
1,4
1,5
5,3
5,5
3,5
3,7
2,6
2,7
2,5
2,6
1,7
1,8
1,3
1,3
5,1
5,4
3,4
3,6
2,6
2,7
8,6
9,0
5,7
6,0
4,3
4,5
21
22
23 3,1 2,1 1,6 5,8 3,8 2,9 2,8 1,8 1,4 5,6 3,8 2,8 9,4 6,3 4,7 23
24 3,3 2,2 1,6 6,0 4,0 3,0 2,9 1,9 1,4 5,9 3,9 2,9 9,8 6,5 4,9 24
25 3,4 2,3 1,7 6,3 4,2 3,1 3,0 2,0 1,5 6,1 4,1 3,1 10,2 6,8 5,1 25
26 3,6 2,4 1,8 6,5 4,3 3,2 3,1 2,1 1,6 6,4 4,2 3,2 10,6 7,1 5,3 26
27 3,7 2,5 1,8 6,8 4,5 3,4 3,3 2,2 1,6 6,6 4,4 3,3 11,0 7,4 5,5 27
28 3,8 2,6 1,9 7,0 4,7 3,5 3,4 2,2 1,7 6,9 4,6 3,4 11,4 7,6 5,7 28
29 4,0 2,6 2,0 7,3 4,8 3,6 3,5 2,3 1,7 7,1 4,7 3,6 11,9 7,9 5,9 29
30 4,1 2,7 2,1 7,5 5,0 3,8 3,6 2,4 1,8 7,4 4,9 3,7 12,3 8.2 6,1 30
31
32
«,2
4,4
2,8
2,9
2,1
2,2
7,8
8,0
5,2
5,3
3,9
4,0
3,7
3,9
2,5
2,6
1,9
1,9
7,6
7,8
5,1
5,2
3,8
3,9
12,7
13,1
8,4
8,7
6,3
6,5
31
32
33 4,5 3,0 2,3 8,3 5,5 4,1 4,0 2,6 2,0 8,1 5,4 4,0 13,5 9,0 6,7 33
34 4,7 3,3 2,3 8,5 5,7 4,3 4,1 2,7 2,0 8,3 5,6 4,2 13,9 9,3 6,9 34
TABELA-Table 1A
(5h=t 1,0 [m] h =30[m] )
35,0 70,0 19,2 28,7 38,3 50,8 76,2 101,7 25,0 50,0 15,0 22,5 30,0




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Formule su izvedene uz pretpostavku normalnog vertikalnog
slučaja i horizontalnog terena. Odstupanja od pretpostavljenih
uvjeta, kao na pr. nehorizontalnost baze snimanja, inagnutosti snimka, razne
fotografske pogreške, optičke pogreške uređaja za promatranje, reljef, uvjetovat
će manje ili veće sistematske pogreške. Primjena metode pretpostavlja
prethodnu vježbu fotointerpretatora na objektima poznatih visina. Za osobe
s izrazito različitim vrijednostima za b„ i d potrebno je mv računati
po (3).


3. TOČNOST METODE
Prema [4] navedena metoda se široko primjenjuje pri aerofototaksacijskim
radovima u SSSR-u. Za tamošnja uobičajena mjerila snimanja i žarišne
daljine aerofotokamera konstruirane su također tabele stereoskopskih
visina. Na aerosnimcima mjerila 1 : 10.000 — 1 : 15.000 određivane isu visine
sastojina sa srednjom pogreškom ± 1,5 — 2,5 [m].


TABELA - Table 2


STEREOPAR - Stereopair 1 2 3


PREDJEL - Region Draganičke šume - Draganić Labudovac - Plitvička Jezera Opeke - Lipovljani


VRIJEME SNIMANJA - Season PROLJEĆE-Spring 1973 LJETO-Summer 1957 PROLJEĆE-Spring 1960


, r -, FORMAT SNIMKE r i


fLmmj, n. , . LcmJ 152,09 - 23 x 23 213,60 - 18 x 18 209,67 - 18 x 18


Picture size


AEROSNIMCI, AP-s PANKROMATSKE KONTAKTNE KOPIJE - Panchromatic paper prints


1 : m -1 : mv 1 : 10430 - 1 :4130 1:12 600 - 1:9610 1:17500 - 1:13700
TEREN - Terrain PRIBLIŽNO HORIZONTALAN - Almost horizontal


JELA - Fir, SREKA - Spruce


VRSTA DRVEĆA - Tree species HRAST - Oak HRAST -Oak, JASEN -Ash


JAVOR - Maple


TERENSKA MJERENJA SREDNJA SAST.VISINA IZ ŠUM.


POJEDINAČNA STABLA - Single trees


Field measurements GOSPODARSKE OSNOVE
INSTRUMENT VISINOMJER - Heightmeter HAGA Mean stand height in working plan


BROJ MJERENJA


24 12 12


Number of measurements


OPAŽAČ - Interpreter A B C z A B C 1 A B C X


SISTEMATSKA.POGREŠKA r i


-0,7 -0,3 f-0,9 + 0,2 - 1,3 -0,3 -0,2 + 0,1 + 0,7


»,_. u LmJ


Sistematic error


MAKSIMALNA ODSTUPANJA - 2,5 -2,3 -3,6 -3,6 -2,5 -3,1 -2,8 -3/2 -4,6


Maximal deviations [m] + 1,9 + 2,6 + 1,4 + 1,0 + 2,4 + 2,8 + 3,3 + 3,0 + 1,7


[vv] 27,14 56,34 60,35 23,54 22,98 43,30 30,21 ^2,2 5 31,25


3 Cml 1,18 2,45 2,62 2,08 2,14 2,09 3,93 2,72 2,75 3,84 2,84 3,14


a
Cmm] 0,069 0,144 0,154 0,122 0,023 0,023 0,043 0,029 0,015 0,021 0,015 0,017


Cm] 1,09 1,56 1,62 i;44 1,46 1,44 1,98 1,65 1,66 1,96 1,68 1,77


+ g
Cmm] 0,26 0,38 0,39 0,35 0,15 0,15 0,21 ´ 0,17 0,12 0,14 0,12 0,13


TABELA-Table 3


1 2 3 Cm] [mm]
F test
AB AC BC AB AC BC AB AC BC 1-2 1-3 2-3 1-2 1-3 2-3
Fa 2,08 2,22 1,07 1,02 1,83 1,88 1,39 1,03 1,35 1,31 1,50 1,15 4,15 7,29 1,76
Ft 5% 2,40 3,50 3,50 1,76 2,01 1,89 2,01
DF 23 : 23 11 : 11 11 : 11 33 : 69 33 : 33 69 : 33 33 : 33


Fc - IZRAČUNATO - Calculated, F, - TABELIRANO - Tabulated, DF - STUPNJEVI SLOBODE - Degrees of freedom


485




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Da bi provjerili te navode i dobili uvid u točnost i primjenljivost, metodu
smo ispitali na aerosnimeima za koje su postojale terestrički izmjerene
visine stabala odnosno sastojina. Raspolagali ismo s tri stereopara čije se
karakteristike, zajedno s podacima o terestričkim mjerenjima navode u Tabeli
2.


3.1 Metoda ispitivanja i statistička obrada
Tri opažača (A, B, C) neovisno su u stereomodelu procjenjivali stereoskopske
visine stabala, odnosno sastojina u [-mm], džepnim stereoskopom
proizvodnje IDRO Celje, povećanja IX. Po (7) izračunate su visine u [m]
u prirodi. Terestričke visine uzete su kao točne iako isu visine izmjerene
visinomjerom HAGA opterećene srednjom pogreškom od oko ± 0,8 [m] [1].
Iz razlika procijenjenih i terestričkih visina izračunate su sistematske pogreške
za pojedini stereopar i opažača i opažanja su popravljena za sistematsku
pogrešku. Iz popravljenih razlika v izračunate su srednje pogreške
pojedinog opažanja c (Tabela 2).


Izvršeno je ispitivanje signifilkantnosti razlika varijanci među opažačima
i stereoparovima po F-testu (Tabela 3). Konstatirano je da nema razlika
među varijancama za pojedine opažače po stereoparovima, tako da se podaci
mogu (kumulirati (Tabela 2 2). F-test za razlike varijanci ikumiuliranih
podataka po stereoparovima daje različite rezultate za podatlke u [m] u
prirodi i u [mm] u stereomodelu. Među varijancama u [m] u prirodi za
pojedine stereoparove nema razlika, međutim konstatirane su signifikantne
razlike za varijance u [mm] u stereomodelu za (kombinacije 1—2 i 1—3,
dok za 2—3 nema razlika (Tabela 3).


3.2 Rezultati ispitivanja
Ispitivanjem dobiveni rezultati mogli bi se formulirati ikako slijedi:


1. Za sve opažače i stereoparove srednja pogreška procjenjivanja visina
stabala i sastojina u stareomodelu bila je manj a od ± 2 [ra]. Točnost
metode sigurno ovisi o isikustvu opažača. Sva tri interpretatora u pokusu
su bila bez većih iskustava u primjeni opisane metode.
2. U srednjem pogreška za sv a opažanja je bila ± 1,6 [m], što je u
skladu s iskustvima u SSSR-u.
3. Za ovaj pokus se nije mogla dokazati ovisnost točnosti o mjerilu
snimka i vrsti objekta (pojedinačna stabla ili sklopljene sastojine), što je
bilo za očekivati, te bi u tom smjeru trebalo proširiti ispitivanja.
4. Signifikantne razlike varijanci za podatlke u nam u stereomodelu za
kombinacije 1—2 i 1—3 ukazuju na ovisnost točnosti o veličini stereoskopskih
visina. Ta veličina ovisna je o vrsti kamere, te o povećanju stereoskopa
za promatranje. Među stereoparovima u pokiisu postoje bitne razlike u veličini
stereoskopskih visina. Stereopar br. 1 snimljen je širokokutinim, a
br. 2 i 3 normalnokutnim objektivom.
Veće stereoskopske visine izgleda da se u stereomodelu procjenjuju manje
točno. Da bi se dobile visine u prirodi treba ih kod širokokutnih kamera
ili većeg povećanja stereoskopa množiti s manjim modulom vertikalnog
mjerila, tako da veća pogreška u procjeni ne utječe toliko na točnost




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 47     <-- 47 -->        PDF

konačnog rezultata. Tako bi se eventualno moglo rastumačiti zašto su sa
širokokutnom kamerom i uz najmanje točnu procjenu u stereomodelu dobivene
najtočnije procijenjene visine u prirodi.


4. ANALIZA PORESAKA
4.1 Srednja pogreška
Po teoriji prirasta slučajnih pogrešaka, ako -se uzme da su hs, te b i Z
međusobno zavisne veličine, srednja pogreška visine objeikta ± fft) se dobije
iz totalnog diferencijala (7).


y
y
j% , o«z ff2b o-hs cz ffhs

hs ( __ + —1 + +2 2 — ) (9)


h\ Z2 b-´ hs Z hs b
Uz pretpostavku da je relativna točnost određivanja visine snimališta i foto°
z °b
-baze ista, tj. da je = , zadnja dva člana u (9) će se poništiti i do-
Z b
bivamo (10).


1 / <^K ff2Z
o-„ = ± / h* ( + 2 ) (10)


r h* Z*


Točnost bi dakle ovisila o visini objekta, relativnoj točnosti procjenjivanja
u stereomodelu, te o relativnoj točnosti visine snimališta.


4.2 Točnost visine snimališta
Odstupanja od uvjeta pretpostavljenih ´kod izvoda formula (normalni
vertikalni slučaj, horizontalan teren) uvjetovat će veće ili manje sistematske
pogreške. Današnja aerosnimanja se izvode s relativno malim nadirnim
otklonima i približno normalni vertikalni slučaj je relativno lako ostvariti.
Potpuno horizontalnih terena međutim u prirodi se nalazi vrlo rijetko, te
je reljef — razvedenost terena jedan od najvažnijih ograničavajućih faktora
za primjenu opisane metode.


Utjecaj re 1 j e f a očitovat će se u prvom redu kod određivanja visine
snimališta. Za horizontalan teren bit će Z i b isti za cijelo stereopolje. Kod
razvedenog terena b kao aritmetička sredina vrijednosti izmjerenih na lijevom
i desnom snimku odnosi se približno na neku srednju visinu snimališta
Z0, aritmetičku sredinu visine snimališta lijevog (ZL) i desnog (ZD)
snimka, odnosno na neki srednji nivo H„ (Slika 2). Visina snimališta Z, koja
ulazi u (4) odnosi se zapravo na nivo HA dužine A, tako da je obično ZA # Z„,
odnosno između nivoa HA i H„ postoji neka visinska razlika BHA, koja bi
po mogućnosti trebala biti što manja. Osim toga reljef uvjetuje da se stabla
ili sastojine nalaze u raznim visinskim nivoima. Treba odrediti maksimalnu
visinsku razliku od nivoa HA za koju će se teren još moći smatrati horizontalnim.




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Diferenciranjem (4) po promjenljivicama hs, b i Z određena je veličina
± SHA max (12), za koju će pogreška visine objekta ± Sh biti najviše
jednaka nekoj unaprijed pretpostavljenoj vrijednosti, tj. ± 5/z < ± Shmai..
Kod toga su prema (6) uzeti u obzir odnosi među promjenljivicama kad se
nalaze u dva različita visinska nivoa H i H, (11a) i (11b).


b;Z
(11a) (11b)
b Zi hs bZ;


Z 8hmax
5HAmax = (12)
2h


Maksimalno dopuštena visinska razlika računa se od visinskog nivoa
(HA ± 0,5 SHA), gdje predznak ovisi o međusobnom položaju HA i H0
(Slika 2).


T-[(H.-0,55H.) + 5H. ]


A A A max


*-[(HA-0,55H.)-5.H. ]


A ´ A´ Araax


SI. 2




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Metoda je naročito pogodna za ravničarske terene. Vrijednosti
za 8HAmax uz h = 30 [m] i Bhmax = ± 1 [m] (Tabela 1A) za aerofotokamere
i mjerila uobičajena u šumarstvu pokazuju da je metoda još primjenljiva
za terene koje se prema [2] može karakterizirati kao makr o reljef,
s maksimalnim visinskim razlikama od oko 50—150 m.


Ako se općenito uzme da je dopuštena maiksimalma pogreška
5hmax < ± 0,03 h, tada se terene s visinskom razlikom do najviše 0,03 Z,
tj. do 2 8HAmax, može smatrati horizontalnim.


U jače razvedenom terenu primjena opisane metode zahtijeva podjelu
stereomodela u visinsike zone u ovisnosti o 5H^ max, te određivanje modula
vertikalnog mjerila za svaku zonu. Mjerilo u horizontalnom smislu odredit
ćemo najlakše pomoću poznate dužine u toj zoni, a fotobazu po (11a).


5.
PRIMJENA METODE
Visina stabala, odnosno sastojina, je vrlo važan indikator sastojinskih
prilika, to je veličina ikoja se često mjeri u šumarstvu. Aerosnimci se sve
više primjenjuju u redovitoj šumarskoj praksi, (kako u svijetu, ta´ko i u
Jugoslaviji. Na stereoparovima se mogu visine objekata (sastojina, stabala
i si.) procjenjivati u grubo bez ikakovih mjerenja, poznavajući lokalne prilike.
Poznate visine samo nekih objekata omogućuju, kao neki standardi,
procjenu visina ostalih objekata na stereoparu.


Opisanom poluOkularnom metodom se mogu procjenjivati visine objekata,
uz neka manja prethodna mjerenja, ali i bez njih u određenim slučajevima,
na aerosnimeima čak i nepoznatih područja. Potrebno je
znati vrstu aerofotokamere i mjerilo snimanja.


Metoda bi došla u obzir za brzu stratifikaciju sastojina po visini na
većim područjima, naročito ako su raspoloživi aerosnimci snimljeni u raznim
mjerilima i s raznim aerofotokamerama. Različite stereoskapske visine
objekata, koje ovise o tim faktorima, mogle bi kod potpuno okularnih metoda
uvjetovati neželjene sistematske pogreške.


LITERATURA


1.
Akca, A. et al. (1971): Baumhohenbestimmung aus Luftbildern durch einfache
Parallaxenmessung, Forstw. Cbl. 90, 201—215.


2.
Bertović , S. (1963): Reljef, Šumarska Enciklopedija, Sv. II, Jug. Leks. Zavod,
Zagreb.
3.
Loetsch, F. i Haller, K. E. (1964): Forest Inventory, Vol. I, BLV, Munchen.
4.
Samoilovič , G. G. et al. (1965): Primenenie aerofotosjemki v lesoinženernom
dele, Lesnaja Promišlennost, Moskva.
5.
Spurr , S. H. (1960): Photogrammetry and Photo-interpretation, The Ronald
Press Company, New York.
6.
Tomašegović , Z. (1956): O pouzdanosti aerofototaksacije za neke dendrometrijske
potrebe šumskog gospodarstva, Glasnik za šum. pokuse, Sv. 12, Za


greb.
7. Trifonov ,
Sofija.
T. i Petrov , Hr. (1971): Fotogrametrija za gorata, Zemzidat,
489




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 50     <-- 50 -->        PDF

SUMMARY
The semi-ocular method for tree height estimation in a stereomodel


1. Photointerpreters can — according to their skill and experience — estimate
the heights of forest trees and/or stands on the AP-s. When using this pure
ocular method in order to avoid bias, they have to be very familiar with local
forest conditions.
More objective is the semi-ocular method for tree height estimation in the
stereomodel, which is based on the determination of the vertical scale of the
stereomodel.


2. The factor of the height exaggeration of the stereomodel K is the relation
between the horizontal scale 1 : m and the vertical scale 1 : mv of the stereomodel
(1). When the stereomodel photographed by the base-height ratio B/Z is
viewed by the personal base-height ratio of the interpreter b,/d using a stereoscope
with the magnification lx, the relation (2) is valid. There B is the air base,
Z the flight height, b() the eye base, and d the normal viewing distance. Out
of (2) mr could be calculated (3). Through introducing the average b0 = 65 [mm]
and d = 250 [mm], furthermore the photo base b and Z = m f, the formula (5)
is obtained. According to (5) the nomograph (Picture 1) was constructed. For b
and m an average of the dimensions on the left and right photo is used.
Supposing an average end lap p IJ/c = 60 and the contemporary picture sizes
s the formulae (6), (6a) and (6b) are obtained.


3. If the stereoscopic height of the object in the stereomodel hs is estimated,
usually in [mm], the height h in the nature in [m], is calculated by (7) or
using a stereoscope with the magnification e by (8). The height in the nature
could also be found by a »Stereoscopic heights table« (Table 1), which was constructed
by using (6a) and (6b).
4. A trial in the use of the described method was performed by the authors.
Three interpreters (A, B, C) estimated on three stereopairs in total 144 heights
of trees and stands, whose heights were known from the ground measurements.
The AP-s and ground measurements description, the results obtained and F-test
performed are found in Tables 2 and 3. No significant difference among the interpreters
was found, so the observations for each stereopair were cumulated.
The difference between the variances for the stereopair combinations 1—2 and
1—3 was found significant when expressed in [mm] on the photo. This could
be explained by the magnitude of hs, which is dependent on f and e. The greater
hs are probably estimated less accurately.
For all the stereomodels and interpreters the mean square errors were less
than +2[m]. The average error for all the observations was about ± 1.6 [m].


5. In deriving all the formulae, the normal vertical case and horizontal
terrain were supposed. All the deviations from these conditions cause the smaller
or greater systematic errors.
The method described is suitable for the horizontal terrain, which, however
is not so frequent in nature. If a maximal height error ± 0.03 h is allowed, a terrain
with the maximal height difference of about 0.03 Z could be considered
horizontal. If the height differences exceed this amount, the stereomodel is to
be divided into several height zones and for each a new mv to be calculated,
taking into consideration the relation between the dimensions involved, when
they are at two height levels H and H; (11a, lib).


Photointerpreters are to be trained on models with known heights. For
persons whose b„ and d differ entirely from supposed ones, mv is to be calculated
by (3).