DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 34 <-- 34 --> PDF |
KALEMLJENJE OBIČNOG ORAHA (JUGLANS REGIA) METODOM KOPULACIJE J. VASILJEVIĆ SAŽETAK. U ovoj radnji autor saopćuje vlastita iskustva u proizvodnji sadnica oraha (Juglans regia) kalemljenjem metodom kopulacije. Kao podloga za kalemljenje koristile se biljke domaćeg oraha (J. regia) i crnog (J. nigra), a uspjeh je na obje podloge bio podjednak. Međutim autor preporuča za podlogu crni orah, jer su cijene sjemena ovog oraha manje od cijena sjemenaobičnog oraha, a osim toga korijenje crnog oraha manje je podložno napadu gljivičnih bolesti nego korijenje običnog. 1. UVOD 1.1 Obični orah je vrlo vrijedna vrsta drveta. Njegova vrijednost očituje se u velikoj upotrebnoj vrijednosti drva te u hranjivosti ploda. Vrijednost orahovog ploda je u tome (2) što sadrži ulja, bjelančevine, ugljikohidrate i mineralne tvari. U 100 grama orahove jezgre ima 654 kalorije, što je 100% više nego u istoj količini mesa. Pored toga 100 gr jezgre sadrži 12—15 gr bjelančevine, 40 g masti, 10 g ugljikohidrata, zatim 0,25 mg vitamina B i 40 mg vitamina C. Orahov list koristi se u farmaceutskoj indu striji. I pored toga u našoj se zemlji orahu posvećuje mala pažnja. Uzgaja se uglavnom na privatnim gospodarstvima. Kao vrlo rentabilna kultura orah .se uzgaja u Bugarskoj, SAD, Francuskoj, Italiji d još nekim zemljama. 1.2 Pregled nekih dosadašnjih radova. Kalemljenje oraha dugo je poznato. Na to upućuje Ivan Radi ć 1909. god. u knjizi »Voćarstvo«, gdje je ukratko prikazao cijepljenje oraha na raskol. 1966. god. T. Jele n kovi ć u knjizi »Gajenje oraha« pored ostalog opisao je i metode kalemljenja oraha. On preporučuje metodu kalemljenja »na prozorče sa luftom«, jer ostale metode kalemljenja nisu dale povoljne rezultate. Za podloge preporučuje jednogodišnje sadnice običnog oraha (Juglans regia), s napomenom da ne bi trebalo vršiti nikakve eksperimente kalemljenja običnog oraha, na podloge ostalih vrsta oraha kao što su Juglans nigra, J. Cinerrea, J. manđurica, J. sieboldina i drugi. Ovdje napominjem, da se kod nas uspjeh primanja ne razlikuje kada su nam podloge od crnog oraha (J. nigra) i običnog oraha. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Lađo S i m o n č i ć u Biltenu Poslovnog udruženja broj 8. 1969. opširno opisuje metodu kalemljenja na okance. I. P. Urkan i E. N. Čebotar 1972. god. opisuju metodu kopulacije J. regie. Interesantno je da su kod ove metode dobili najveći uspjeh 86—92%, ako je kalemljenje vršeno u decembru, a najmanji u martu—aprilu 65—75%. Sadnice (kalemljene u decembru čuvaju se vrlo uspješno (100%) pri temperaturi od 0—2" C. Pošto je kod nas uspjeh kalemljenja oraha kopulacijom vršen isključivo u periodu mart—april s uspjehom od 50—71´%, to bi bilo interesantno pokušati (kalemljenje i u decembru. Prema njima prije kalemljenja podloga se 10—15 dana drži u strafikacionim sanducima na temperaturi od 26—28° C. Plemke se prije kalemljenja također drže u stratifiikacionim sanducima 2—3 dana prije kalemljenja. Plemke i podloge u stratifikacionim sanducima obložene su strugotinama. 2. METODA RADA I DISKUSIJA Za kalemljenje je potrebno imati podloge i plemke (kalem grančice). Od ^kvalitete podloga i plem´ki ovisi i uspjeh kalemljenja. 2.1 Podloge. Kod nas je metodom kopulacije kalemljenje običnog oraha, vršeno na podloge crnog oraha i na podloge običnog oraha. Uspjeh kalemljenja je istovjetan 50—71 %. Obzirom da crni orah ima veću klijavost i jeftiniji je, to smo se u zadnje vrijeme potpuno opredjelili za podloge crnog oraha. Pored toga korijen crnog oraha otporniji je na mednjacu i druga gljivična oboljenja. Sjetva sjemena i kod crnog i kod običnog oraha vrši se u jesen odmah nakon sazrijevanja plodova bez stratifikacije. Prema našim istraživanjima, sjeme oraha posijano u jesen nakon sazrijevanja ima veću klijavost a podloge (sadnice, klijanci) do jeseni iduće godine postižu na vratu korjena debljinu od 12—18 mm što je potrebno za kalemljenje. Podloge tanje na vratu korjena od 12 mm nisu prikladne za kalemljenje. Sjeme posijano u proljeće ima manju klijavost i ne postiže dovoljnu debljinu. Sjetva sjemena vrši se u redove razmak 40 X 20 cm. Ako je obrada rasadnika mašinstka razmak redova i sjemena ovisni su o mašini. Dubina sadnje 5—10 cm. U proljeće nakon nicanja vrši se prašenje i okopavanje. Zalijevanje se vrši prema potrebi. U jesen se sadnice — podloge vade. Ako postoji prostor za prezimljenje (podrum), onda se pere korjen — podloga. Podloge se trape u podrume tako da se na suhi sloj pijeska debeo 10 cm stavljaju podloge (horizontalno), ta(ko da se ne dotiču, zatim se prekriju tankim slojem suhog pijesika, te se stavlja slijedeći red podloga i tako redom. Posljednji — gornji — sloj pijesika debeo je 10 cm. Debljina pijeska između redova podloga je tek tolika da se podloge ne dotiču. Najpovoljnija temperatura čuvanja je od 0—4° C. Ako nema prikladne prostorije podloge se mogu čuvati u trapu u rasadniku do vremena kalemljenja, ali se tada ne pere korjenov sistem. 2.2 Plemke (kalem grančice). Za proizvodnju kvalitetnih kalem grančica potrebno je imati matičnjak (matična stabla) sa kojih se također u jesen nakon završetka vegetacije, a prije mrazeva režu kalem grančice i spremaju u suhi pijesak na isti način kao i podloge. 475 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 36 <-- 36 --> PDF |
2.3 Osnivanje matičnjaka. Matičnjak treba osnovati od kalema dobivenih od kvalitetnih sorti oraha. Pod kvalitetnom sortom smatramo orahova stabla slijedećih kvaliteta: — otporna na mraz, brz visinski i debljinski prirast, velika dužina debla, te kvalitetan plod. Pod kvalitetom -ploda podrazumjeva se mekana ljuska i sadržaj jezgre iznad 50% u količini ploda. Prema Jelenkovi ć u (2) kod nas ne postoje domaće sorte oraha ikoje bi poslužile za podizanje matičnjaka radi daljnjeg kalemljenja. Dalje navodi da je pred rat uvezena francuska sorta »franketi« i »majet«, ali se nisu kod nas udomaćile. Zbog toga smatra da je najvažniji zadatafk na unapređenju orašarstva odabiranje biotipova sa pozitivnim osobinama za podloge i kalem grančice. I mi smatramo, da je to vrlo važan zadatalk i da se kod nas mogu naći biotipovi oraha s povoljnim osebinama. Vjerovatno će se tim zadatkom pozabaviti genetičari. Kalemi za matičnjak sade se u redove razmaka 6 m, a razmak sadnica u redu 4 m. Ako su kalemljene sadnice visoke (više od 1,5 m), onda se na visini od 1,5 m vrši prevršivanje. To zbog toga da se razvije krošnja što bliže tlu, da bi se skidanje (uzimanje) kalem grančica moglo vršiti sa zemlje. Ovalko zasađeni kalemi sposobni su za proizvodnju kalemgrančica nakon 3 godine. Skidanje kalem-grančica i obrezivanje treba vršiti tako da matična stabla proizvodu što više kalem-grančica. Nakon 15 god. matična stabla koja su »pobjegla« u visinu, treba ponovno prevršiti. Sva mjesta prevršivanja treba premazati zaštitnim sredstvima. Ako za neko stablo utvrdimo da posjeduje sve kvalitete potrebne za daljnje (kalemljenje i dobivanje matičnih stabala treba postupiti ovako: na stablu s južne strane prevršiti u proljeće prije vegetacije granu debljine 5—15 cm, 15—30 cm od debla. Na mjestu prereza izbit će mladice ikoje na jesen nakon prestanka vegetacije treba odrezati, te na proljeće izvršiti kalemljenje. Od dobivenih kalema osniva se matičnjak na gore opisani način. U našem matičnjaku u Volinji imamo slijedeće sorte oraha: a) Šejnovo iz Bugarske, b) Drenovo iz Bugarske, c) Elit dobiven iz rasadnika u Mariboru, d) Petoviju iz rasadnika u Mariboru (potječe iz okoline Ptuja). Peto vi ja je interesantna zbog toga što lista oko 15 dana kasnij e od ostalih tipova oraha, e) iz Daruvarskog Brestovca uzeli smo s orahovog stabla broj 213 kalem grančice i dobili nekoliko kalema. Ovo stablo uzeto je na osnovu podataka L. Simončića (vidi Bilten 10/69). Pokušat ćemo prema istoj preporuci uzeti kalem grančice sa stabala broj 302 i 363 s područja Kutine. Valja napomenuti, da bi najpovoljnije bilo, da se za svako područje izluči nekoliko najikvalitetnijih stabala (obzirom na stablo i plod), te da ih se kalemi za to područje. Bugarska sorta Šejnovo posađena je u proljeće 1968. god. Postojala je bojazan da će biti osjetljiva na mraz. Međutim pđkazala se nešto otpornija od orahovih stabala koja su u neposrednoj blizini rasadnika. Drenovo je zasađeno kasnije (1972. god.) za sada nije stradao od mraza. Obadvije sorte su donosile plod. Plodovi su kvalitetni (meka ljuska, oko 50—60% jezgre), mada je krupnoća kod Šejnovog nešto manja nego što smo očekivali. Ove dvije sorte i dalje ćemo pratiti na našem području. 476 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 37 <-- 37 --> PDF |
2.4 Opis metode. Ovdje se radi o modificiranoj metodi kopulacije. Kalemljenje se vrši mašinskim putem. Mašina za kalemljenje je vrlo jednostavna. Radi na principu utora i pera. Za rad je potrebno 5—6 radnika, od toga 3 priučena. Kalemljenje se vrši u veljači ili ožujku — zavisno od oštrine zime. Dnevni učinak je 1.000—1.500 komada kalema. Mašina na podlozi izreže utor koji je na gornjem kraju sužen, a na donjem kraju podloge (prema korjenu) proširen. Utor se urezuje oko 2 cm iznad vrata korjena. Ako je to mjesto nepodesno (ozlijede, kvržice i dr.) onda se kalemljenje može vršiti nešto niže ili više. Kalemljenje na sam korjenov vrat je nepovoljno iz dva razloga: I. korjenov vrat je mekši od nadzemnog (višeg) djela, pa slabije drži plemku, tp^feNI II. mjesto kalemljenja kod sadnje mora biti iznad tla, pa prenisko kalemljenje otežava sadnju. Plemke se prethodno izrežu škarama na kraće komade, tako da na komadu bude dva pupa. Ako su pupovi gusti može ih biti i tri. Za kalemljenje su podesne samo zrele jednogodišnje grane (šibe). Nekoliko gornjih i donjih pupova (3—5) se odbacuje, odnosno uzima se srednji dio šibe. Radnik koji radi na rezanju kalem grana u komade s po dva pupa mora paziti, da sve komade sa šupljom srži i one kojima je srž veća od zbroja obiju bijeli odbaci; kalemi s takovim plemkama se ne primaju. Na takovom komadu plemke (s 2—3 pupa) na donjoj strani (ispod donjeg pupa) mašinom se pravi pero. Donji dio pera je proširen, tako da naliježe na proširenje utora na podlozi. Debljina plemfke i podloge treba da je od 12—18 mm. Kada je mašinom izrađeno više podloga i plemiki prilazi se spajanju podloge i plemke u kalem. Spajanje se vrši ručno i to tako da se donji širi dio plemke (pero) stavlja u visinu s donjim proširenim dijelom utora podloge i potiskivanjem izvrši spajanje. Plemtka se ne smije u podlogu utiskivati odozgo (okomito), jer bi tada došlo do drobljenja kore i kambija, pa bi izostao i uspjeh. Plemika i podloga trebaju biti podjednake debljine (promjera). Podloga može biti i za 0,5 mm deblja od plemke, a plemka ni u kom slu čaju ne smije biti deblja od podloge. Ovako spojen kalem se ne veže, niti premazuje kalemarskim voskom, jer je spoj dosta čvrst. Nakon spajanja kalemi se stavljaju u stratifikacione sanduke. Kod prenošenja kalem se mora držati ispod mjesta kalemljenja. U sanducima se kalemi slažu u redove. Oblaganje kalema u sanducima vrši se vlažnom smjesom strugotine od četinjača i mahovinom. Omjer smjese 3 do 4 dijela strugotine a jedan dio mahovine. Redovi kalema u sanducima odvojeni su pomenutom smjesom. Kalemi u redu i među redovima ne smiju se doticati. Ovako složeni kalemi prekriju se sa 3—5 cm debelim slojem vlažne mahovine. Vlažnost smjese strugotine i mahovine mora biti takova da kada se stisne u šaci vlazi dlan, ali voda ne smije curiti. Jer kod veće vlažnosti kalemi na spojnom mjestu istrunu. Smjesa ne smije biti ni suha, jer se tada spojno mjesto isuši, pa opet nema uspjeha. Kada je sanduk napunjen stavlja se u stratifiikacionu prostoriju (veličina sanduka 80 X 40 X 30 cm). 2.5 Vslovi za dobro srašćivanje kalema. Za dobro srašćivanje kalema potrebno je osigurati povoljnu toplinu, povoljnu vlagu i umjeren pristup zraka oko spojnog mjesta. Najpovoljnija toplina je od 25—30° C, a vlažnost od 65—75%. Naša stratifikaciona prostorija je veličine 4,5 X 12 m. Sanduci |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 38 <-- 38 --> PDF |
se slažu na police u dvije etaže. Kapacitet u jednom turnusu iznosi 7.000 komada kalema. Zagrijavanje se vrši s dvije peći na lož ulje. Temperatura se mjeri u sanducima, taiko da se termometar stavi (zabode) u sredinu sanduka. Kontrola temperature vrši se svaka 2—4 sata. Pristup zraka osigurava se ventilacijom svaika 2 h. Nakon 12—15 dana dolazi do srašćivanja na spojnom mjestu i do prorašćivanja (propupavanja) pupova. Kada pupovi prorastu onda se kalemi vade iz sanduka i odmah su sposobni za sadnju u rasadniku. Ako je vrijeme loše kalemi se stavljaju u pije sak i drže na temperaturi od +4° C sve dotle dok vrijeme ne bude povoljno za sadnju. Pijeskom se zagrne samo korjenov sistem, a spojno mjesto mora biti iznad pijeska. Svi kalemi u stratifikatu ne propupaju istovremeno, pa oni koji nisu sposobni za sadnju stavljaju se ponovno u stratifikat. Oni obično nakon 2—4 dana budu sposobni za sadnju. 2.6 Sadnja i njegovanje kalema u rasadniku. Sadnja se vrši u redove tako, da spojno mjesto kalema ostane iznad tla. Nakon toga se čitav kalem zagrne sitnom zemljom, a mora se paziti da se ne ošteti prorasli pup. Visina zagrtanja (humske) je 2—4 cm izmad kalema. Zagrtanje se vrši zbog toga da se izbjegne opasnost od proljetnih mrazeva i da se spojno mjesto sačuva od utjecaja sunca. Kada u toku proljeća (april—maj) novi izbo jak izbije iznad (humike) tla, pusti ga se da slobodno raste (ne vrši se naknadno zatrpavanje). U toku juna kalemi se odgrnu i uiklone svi izbojci ispod spojnog mjesta (izbojci iz podloge). Ako je godina kišovita onda se sredinom jula mogu kalemi potpuno odgrnuti i više se ne zagrću. U slučaju sušne godine kalemi se odgrou početkom rujna. Nakon odgrtanja prereze na kalemu treba premazati zaštitnim sredstvima. Do jeseni kalemi izrastu 30—60 cm i odrasli primjerci sposobni su za presadnju na stalno mjesto. Bolje je da kalemi ostanu još jednu godinu u rasadniku, jer tada dostižu visinu od 1—1,6 m i svi primjerci su sposobni za presadnju. Kod presadnje kaleme držati ispod spojnog mjesta (mjesto kalemljenja). 3. REZULTATI KALEMLJENJA Metodom kopulacije u Volinji kalemljenje se vrši od 1972. god. s ovim uspjehom: 1972. god. kalemljeno 1.670 komada, primljeno 998 komada Mi 51%; 1973. god. 4.040 tornada, primitalk 2.500 ili 57%; 1974. god. kalemljeno 5.400 komada, primitak 3.100 ili 57%. 1975. god. u I turnusu kalemljeno 7.000 koimada primljeno 4.980 ili 71%, a u II turnusu kalemljeno je još 4.000 komada, ali u vrijeme pisanja ove radnje nije bio ciklus završen. Napominjem da je kalemljenje u 1975. god. vršeno isključivo na podlogama crnog oraha. Vidljivo je da uspjeh kalemljenja iznosi 51—71%, možda je za početak ovakav uspjeh dobar, ali uz više pažnje vjerojatno bi mogao biti i veći. 3. PREDNOST KOPULACIJE PRED OKULIRANJEM I URODI. 3.1 Prednosti su slijedeće: a) proces kalemljenja je mehaniziran, pa se mogu postići veći učinci, a time racionalizirati rad. 478 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 39 <-- 39 --> PDF |
b) Proces kalusiranja se kontrolira, pa uspjeh ovisi o pažnji čovjeka. c) Kalemi se sade u rasadnik u proljeće pa nema opasnosti od zime kao kod Okuliranja. Naime nama okuliranje nije uspjelo (rađeno 3 godine), radi toga što su pupovi istrunuli preko zime. Vjerovatno pijesak kojim srno štitili pupove nije odgovarao toj svrsi. Međutim smatramo da metodu okuliramja ne treba odbaciti, već je prilagoditi našim uvjetima. Nedostatak kopulacije je u tome što je dosta komplicirana. 3.2 Urod. — Kalemljeni orasi — manji broj — počinju rađati već druge godine. Međutim redovno plodonošenje počinje 4 godine nakon sadnje. 4. ZAKLJUČCI 1. Obzirom na upotrebnu vrijednost orahovog drva i ploda potrebno mu je posvetiti veću pažnju kako u uzgoju nekalemljenih tako i kalemljenih oraha. 2. Pošto smo tolkom 4. godine metodom kopulacije (spajanja) postigli uspjeh primanja 51—71´% smatramo da se ta metoda može smatrati prihvatljivom u našim uvjetima. 3. Radi manje cijene sjemena i veće otpornosti korjena na gljivična oboljenja crnog oraha (Juglans nigra) smatram da i dalje za podloge treba uzimati crni orah. 4. Pošto je tehnologija kalemljenja donekle riješena, to bi trebalo prići izlučivanju kvalitetnih (plus) orahovih stabala za naša područja. LITERATURA 1. Đragaš , M.: Vinogradarstvo — Beograd 1968. 2. J e 1 e n k o v i ć, T.: Gajenje oraha — Beograd 1966. 3. Radić, Ivan: Voćarstvo — Križevci 1909. 4. Simončić, Lađo: Uzgoj oraha u šumi — Bilten br. 10 — Zagreb 1968. 5. Simončić , L.: Kalemljenje oraha — Bilten br. 8 — Zagreb 1969. 6. S i m un i ć, M.: Obični orah na submediteranskom kršu — Narodni šumar 4. — Sarajevo 1955. 7. Urkan , I. P. i Č e b o t a r, E. I.: Kopulacija Greckogo oreha — Sadovodstvo br. 10 — Moskva 1972. SUMMARY Vegetative propagation of European Walnut (JUGLANS REGIA) by the whip-grapfting method In this paper the author reports on the working method and the results of producing plants of Juglans regia by whip-grafting method. From 1972—1975 in the nursery of the Forest District Dvor a total of 18.120 pieces were grafted by |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 40 <-- 40 --> PDF |
this method, and the success ranged from 51.4»/o (1972) to 71»/« (1975). As the understock for grafting, plants of J. regia and J. nigra were used, while the success was equal for both understocks. However, the author recommends J. nigra for the understock, because the seeds of this species are less expensive than those of J. regia, and also because the roots of J. nigra are more resistant to fungal diseases than those of J. regia. Primljeno prosinca 1975. Janko Vasiljević, dipl. ing. šum., Dvor POVIJEST ŠUMARSTVA HRVATSKE — ZAGREB 1976. G. Ova edicija djelo je skupine autora, njih sedamnaest, priznatih znanstvenih i stručnih radnika, koji su — na 430 stranica ove publikacije — obradili, zabilježili i historiografski »ispričali « prošlo i donedavno stručno djelovanje i zaokupljenost starijih gePOVIJEST neracija ne samo Hrvatske, nego i čitave Jugoslavije. Ova knjiga zapraŠUMARSTVA vo predstavlja sažeto iznijeto stručnu i bogatu ostavštinu naših najstarijih šumarskih pokoljenja. Na 330 straHRVATSKE nica teksta prikazana je stručna građa i prošli rad šumara u ovih 130 1846 - 1976 godina, dok je na preostalih 100 stra KKOZ STKAXICE SUMAUSKOG LISTA nica opisan razvitak Šumarskog lista, najstarijeg našeg stručnog časopisa i slavljenika, kao i društveni rad najstarijeg šumarskog društva od 1846. g. sve do danas. Na kraju edicije objavljeno je Kazalo svih autora suradnika Šumarskog lista od 1877—1976 g. i dodat opis fotografija i slika objavljenih na omotnim stranicama časoSAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA »UMARSTVA I DRVNE pisa, kao i Summary na 3 stranice HRVATSKE engleskog teksta. Knjiga je ukusno opremljena u tvrdom povezu s ojačanim platnenim hrbatom. Mnogobrojne fotografije, slike, crteži, grafikoni i tabele obogaćuju tekstualnu vrijednost ove jubilarne edicije. Preporučujemo radnim organizacijama šumarstva i drvne industrije (Šumarijama Šumskih gospodarstvima, Drvnoindustrijskim poduzećima, stručnim šumarskim i drvnoindustrijskim školama i dr.) da nabave ovu kapitalnu ediciju za svoje, kao i za reprezentativne potrebe, za poklone i nagrađivanja pojedinaca, organizacija, skupina i si.). . . Korisno je da na ovu publikaciju upozorite i neposrednu okolinu, jer »Oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni su da je ponovno Prožxve«.Kjyiga se naručuje kod Saveza IT šumarstva i drvne industrije Hrvatske, 41000 Zagreb, Mazurandićev trg 11. CJjena 250_ ^ |