DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 24 <-- 24 --> PDF |
da viši sadržaj ukupnog željeza u biljci ne znači da biljka ima na raspolaganju i veće količine mobilnog željeza. Biljke uzgojene na rendzini imale su vrlo visok sadržaj kalcija, što je moglo nepovoljno utjecati na pokretljivost željeza (Baul e i Fricke r 1967) i njegovu akumulaciju u iglicama. U iglicama Pinus contorta Dougl. utvrdili smo vrlo niske koncentracije dušika, fosfora i kalija, daleko niže nego kod Pinus silvestris L. Nasuprot tome koncentracije kalcija u iglicama Pinus contorta Dougl. bile su vrlo visoke. Možda u tome i treba tražiti uzroke velike osjetljivosti ove vrste na viši sadržaj kalcija u tlu. Dodavanje treseta jako kisele reakcije povoljno je djelovalo na ishranu Pinus contorta Dougl. svim proučavanim hranivima osim kalcija. Rezultati naših istraživanja u pogledu rasta biljaka, kretanju i intenzitetu kloroze, kao i podaci o kemizrnu iglica pokazuju, da je proučavana kloroza vrlo složena. Za pretpostaviti je da nije u pitanju samo nepristupačnost željeza i drugih spomenutih hraniva već i njihov međusobni odnos kao i prisustvo drugih nepovoljnih čimbenika. Tako su npr. rezultati dosadašnjih istraživanja pokazali da visoka reakcija nepovoljno djeluje na razvitak mikorize (Baule i Fricker 1967, Fiedler e t. al. 1973). U tom su pogledu posebno zanimljiva istraživanja koja je proveo Richard s (1961). U pokusima sa Pinus taeda i Pinus caribaea ovaj je autor nakon povišenja reakcije iznad pH 7.5 utvrdio slabiji razvitak mikorize i pojavu kloroze iglica. Poslije primjene kompleksnih željeznih spojeva tvorba mikorize bila je normalna. Dobiveni rezultati jasno pokazuju da su proučavane željezne soli bile djelotvornije kada su primjenjivane folijarno nego preko tla . Razlike između efekata postignutih folijarnim tretiranjem i efekata koje smo postigli dodavanjem željeznih soli u tlo nisu velike i nisu statistički opravdane. Međutim, uočava se jasna tendencija u pogledu veće efikasnosti folijarne primjene željeza. Pri tome se mora imati na umu, da su količine željeza primijenjene preko iglica bile daleko manje od onih koje smo dodali tlu. Koncentracije rastvora istraživanih soli izgleda da se ne bi smjele mnogo povećavati, jer smo kod prvog prskanja biljaka običnog bora sa 0.2% rastvorom Fe^sulfata uočili oštećenja na mladim iglicama. Ta pojava nije primjećena kod rastvora Fe-helata, što ide u njegov prilog u odnosu na druge željezne soli prilikom suzbijanja kloroze četinjača uzrokovane nedostatkom željeza. U šumskim rasadnicima i hortikulturi folijarno tretiranje biljaka može se kombinirati sa primjenom zaštitnih sredstava, dok je u šumskim kulturama ova mjera teško izvediva. Ova činjenica ukazuje na važnos t pret hodnih istraživanja površina koje su namijenjene za osnivanje šumskih kultura i rasadnika te odgovarajućeg izbora vrsta. Grube se pogreške teško ispravljaju. Nažalost, mnogi naši šumari nisu svjesni težine ovakvih promašaja, pa je kloroza i slabo uspijevanje četinjača postala dosta raširena pojava u mnogim našim šumskim kulturama i rasadnicima. |