DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 128 <-- 128 --> PDF |
ko je uspostavljao kontakte s ljudima i osvajao ih. To mu je pomoglo da je u službi postizao uspjehe i u onim sredinama u kojima su drugi doživljavali neuspjehe i sukobe s ljudima. Mi u Savezu IT ga posebno pamtimo i pamtiti ćemo ga do kraja života kao omiljenog i uspješnog društvenog radnika. Član našeg Saveza bio je od 1919. g. pa sve do svoje smrti. Uredio je društvenu biblioteku, vodio društvene četvrtke, a niz godina bio je i tehnički tajnik Društva. Drag i komunikativan, dobar i zanimljiv kozer, pjevač i recitator unostio je radost, dobro raspoloženje i vedrinu među kolege, pa je društveni rad postajao sadržajniji i privlačniji. Stoga je uvijek bio rado viđen među drugovima i kolegama. Mi ćemo se uvijek sjećati s tugom i sjetom naših stručnih skupova na kojima je odzvanjao njegov divan bariton, a njegova najmilija pjesma »En starček je živel tam za gorah« plijenila naša srca i izazivala razdraganost. Hvala ti druže Branko za sve ono što si dao za struku i naše Društvo, posebna ti hvala za ono ljudsko što si unosio u naše redove! Neka je slava drugu Branku Manojloviću! Oproštaj ing. Zv. Perca glasio je: Ražalošćeni gubitkom uvaženog, dragog i nezaboravnog takoreći brata, vjernog druga i kolege, dipl. inž. šumarstva Bran ka Manojlovića, teško je smoći dovoljno toplih riječi oproštaja. Iz redova šumarskih i drvno industrijskih stručnjaka zauvijek se izdvojio naš voljeni drug Branko. Drug, koji je svojim vrlim osobinama ispoljavao prije svega duboku humanost i prisnost, shvaćanje i pomoć za svakog u nuždi i nevolji, a tako i za mnoge probleme šumarstva i struke u cjelini. Odabrao je ovu struku s čvrstom voljom i stvarnim pogledima na značaj šumarstva za privredu i uopće društvenu zajednicu. Nadaren pjesničkim osjećajima kao da se prisjetio onih krasnih stihova velikog Petra Preradovića: »Zelen gora — moga rodnog kraja Uvijek su meni na pameti Vaši doći čar zemaljskog raja Vaše šume i vaše vrleti.« Svojim predanim radom i savjetima nastojao je naš dragi Branko unaprediti šumarstvo kao cjelinu. Ovo ne samo u organizacionom smjeru, već što više putem racionalnog gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, kao i uporabom njihovih proizvoda, a za dobro društvene zajednice. Njegova djela i savjeti ostavili su vidan trag, kojim se u načelu usmjeruje rad daljnjih stručnjaka šumarstva i drvne industrije. Jednako duboku brazdu zaorao je u svom društvenom radu, napose kao revan aktivan član mnogih kulturnih, kulturno umjetničkih i sportskih društava. Pred nekoliko dana zatvorena je knjiga plodnog i obimnog života neprežaljenog Branka, da je kasnije s dubokom poštom i zahvalnošću čitaju daljnja pokoljenja. I danas, kad je savršena i nedokučiva priroda započela svoj bujan život, uskratila mu prekinuta nit života užitak, što ga je crpio u blagodati šuma i vrleti. Ovo počev od svog rodnog kraja podno blage i lipom mirisave Fruške gore, nadalje Pokupja do stoljetnih hrastova Međimurja i prašuma Gorskog Kotara, kao i konačno do njegove omiljene Medvednice i obala Jadrana, čijim je stazama još nedavno ustrajno kročio. S tugom ispraćujemo pepeo našeg dobrog Branka u ovaj Mirni gaj, gdje je i sam mnogo puta ispraćao i opraštao se pun sjete od svojih rođaka, kolega i prijatelja. Na tom putu ponovno se sjećamo stihova spomenutog pjesnika da »Među zipkom i med rakom Žica staza proteže se svakom Blago tebi, kom je ova raka Kao zipka mekana i laka.« Voljeni naš Branko počivaj stoga mirno u ovom gaju a lahor s Tvoje Medvednice neka Ti osvježuje grobni spomenik, kao što će i ostati uvijek svježa uspomena na Tvoj dragi lik! Tvojoj rastuženoj porodici neka je iskrena sućut i želja za toplom utjehom od sviju nas! Tebi nezaboravni naš Branko neka je za sva Tvoja dobra djela usrdna hvala, trajna spomen i slava! |