DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 127 <-- 127 --> PDF |
IN MEMORIAM BRANKO MANOJLOVIC dipl. ing. šum. (1891 — 1976) 17. svibnja o. g. na zagrebačkom Mirogoju ispratili su na vječni počinak ne samo članovi obitelji nego i brojne kolege — šumari te prijatelji pepeo Brank a Manojlovića, višeg šum. savjetnika u miru. Na ovom zadnjem ispraćaju pokojnika u ime Saveza inžinjera i tehničara šumarstva i drvne struke Hrvatske oprostio se ing. B. Č o p, a u ime njegovih kolega, prvenstveno vršnjaka, ing. Zv. Pere . Ing. B. Čop oprostio se ovim govorom: Zapala me bolna obaveza da se ispred Saveza IT šumarstva i drvne industrije i struke zadnji puta oprostim od kolege i druga ing. Branka Mano jlo vica, višeg šumarskog savjetnika u miru. Kao što to najčešće biva u životu, pravu vrijednost čovjeka uočavamo tek onda kada ga izgubimo. Tako se desilo i s našim dragim Brankom. Dok smo ga često susretali, ono ljudsko, toplo i drugarsko što je iz njega zračilo primali smo kao nešto prirodno, vezano za njegovu ličnost. Kad se počeo rjeđe pojavljivati u našem Društvu, osjećali smo doduše kao prazninu, ali smo to nekako olako primali kao privremeni prekid ne pomišljajući na tegobe koje donose pozne godine i, uvjereni da će se Branko opet pojaviti vedar i raspoložen, zaboravljali smo da mu bar djelomice vratimo pažnju i brigu, koje je on tokom života tako nesebično pružao drugima. I ma koliko bilo prirodno da svakome mora doći kraj, da svaki od nas mora prije ili kasnije poći njegovim tragom, duboko nas je potresla vijest da nas je zauvijek ostavio. Potreseni smo prvenstveno stoga, što smo izgubili vrla i čestita čovjeka, vrsnog stručnjaka i odgovornog društvenog radnika. Njegov je životni put bio častan, ispunjen ljudskim sadržajem i predanim radom. Već kao gimnazijalac se suprotstavljao protunarodnim postupcima Mađara, koji su tada gušili nacionalne slobode i prava Srba i Hrvata u Vojvodini. Uvjereni patriota i Juogoslaven, ostao je pobornik bratstva među našim narodima do kraja svog života. Njegov roditeljski uticaj je pridonio da su i njegova djeca prihvatili kao svoju Oslobodilačku borbu naših naroda protiv fašizma. Rođen je 21. I 1891. g. u Slankamenu. Nakon svršene gimnazije u Novom Sadu (1909. g.) studirao je na Šumarskoj akademiji u Šćavnici (Ugarska), ali je diplomirao 1913. g. u Zagrebu. Službovao je od 1914. do 1952. godine i to u Sisku (od 25. II 1914. do 1919 kao vježbenik te kotarski šumarski referent), u Čakovcu (1919- 1926. kao povjerenik za Međimurje), u Pisarovini (1926. g. kao kotarski šumarski referent), u Jasenku (1926—1938. kao upravitelj državne Šumarije), te u Zagrebu i to u Direkciji šuma (1938—1945), u Okružnom narodnooslobodilačkom odboru (1945) te u Ministarstvu šumarstva (1946—1952. kada je umirovljen kao viši šumarski savjetnik). Branko Manojlović važio je kao vrstan, vrijedan i pošten šumarski stručnjak. Posebno je bio obljubljen u narodu, u sredinama u kojima je radio. Demokrata po prirodi, dobar i plemenit kao čovjek, širok i svestran, neposredan, otvoren i iskren, lah 567 |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 128 <-- 128 --> PDF |
ko je uspostavljao kontakte s ljudima i osvajao ih. To mu je pomoglo da je u službi postizao uspjehe i u onim sredinama u kojima su drugi doživljavali neuspjehe i sukobe s ljudima. Mi u Savezu IT ga posebno pamtimo i pamtiti ćemo ga do kraja života kao omiljenog i uspješnog društvenog radnika. Član našeg Saveza bio je od 1919. g. pa sve do svoje smrti. Uredio je društvenu biblioteku, vodio društvene četvrtke, a niz godina bio je i tehnički tajnik Društva. Drag i komunikativan, dobar i zanimljiv kozer, pjevač i recitator unostio je radost, dobro raspoloženje i vedrinu među kolege, pa je društveni rad postajao sadržajniji i privlačniji. Stoga je uvijek bio rado viđen među drugovima i kolegama. Mi ćemo se uvijek sjećati s tugom i sjetom naših stručnih skupova na kojima je odzvanjao njegov divan bariton, a njegova najmilija pjesma »En starček je živel tam za gorah« plijenila naša srca i izazivala razdraganost. Hvala ti druže Branko za sve ono što si dao za struku i naše Društvo, posebna ti hvala za ono ljudsko što si unosio u naše redove! Neka je slava drugu Branku Manojloviću! Oproštaj ing. Zv. Perca glasio je: Ražalošćeni gubitkom uvaženog, dragog i nezaboravnog takoreći brata, vjernog druga i kolege, dipl. inž. šumarstva Bran ka Manojlovića, teško je smoći dovoljno toplih riječi oproštaja. Iz redova šumarskih i drvno industrijskih stručnjaka zauvijek se izdvojio naš voljeni drug Branko. Drug, koji je svojim vrlim osobinama ispoljavao prije svega duboku humanost i prisnost, shvaćanje i pomoć za svakog u nuždi i nevolji, a tako i za mnoge probleme šumarstva i struke u cjelini. Odabrao je ovu struku s čvrstom voljom i stvarnim pogledima na značaj šumarstva za privredu i uopće društvenu zajednicu. Nadaren pjesničkim osjećajima kao da se prisjetio onih krasnih stihova velikog Petra Preradovića: »Zelen gora — moga rodnog kraja Uvijek su meni na pameti Vaši doći čar zemaljskog raja Vaše šume i vaše vrleti.« Svojim predanim radom i savjetima nastojao je naš dragi Branko unaprediti šumarstvo kao cjelinu. Ovo ne samo u organizacionom smjeru, već što više putem racionalnog gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, kao i uporabom njihovih proizvoda, a za dobro društvene zajednice. Njegova djela i savjeti ostavili su vidan trag, kojim se u načelu usmjeruje rad daljnjih stručnjaka šumarstva i drvne industrije. Jednako duboku brazdu zaorao je u svom društvenom radu, napose kao revan aktivan član mnogih kulturnih, kulturno umjetničkih i sportskih društava. Pred nekoliko dana zatvorena je knjiga plodnog i obimnog života neprežaljenog Branka, da je kasnije s dubokom poštom i zahvalnošću čitaju daljnja pokoljenja. I danas, kad je savršena i nedokučiva priroda započela svoj bujan život, uskratila mu prekinuta nit života užitak, što ga je crpio u blagodati šuma i vrleti. Ovo počev od svog rodnog kraja podno blage i lipom mirisave Fruške gore, nadalje Pokupja do stoljetnih hrastova Međimurja i prašuma Gorskog Kotara, kao i konačno do njegove omiljene Medvednice i obala Jadrana, čijim je stazama još nedavno ustrajno kročio. S tugom ispraćujemo pepeo našeg dobrog Branka u ovaj Mirni gaj, gdje je i sam mnogo puta ispraćao i opraštao se pun sjete od svojih rođaka, kolega i prijatelja. Na tom putu ponovno se sjećamo stihova spomenutog pjesnika da »Među zipkom i med rakom Žica staza proteže se svakom Blago tebi, kom je ova raka Kao zipka mekana i laka.« Voljeni naš Branko počivaj stoga mirno u ovom gaju a lahor s Tvoje Medvednice neka Ti osvježuje grobni spomenik, kao što će i ostati uvijek svježa uspomena na Tvoj dragi lik! Tvojoj rastuženoj porodici neka je iskrena sućut i želja za toplom utjehom od sviju nas! Tebi nezaboravni naš Branko neka je za sva Tvoja dobra djela usrdna hvala, trajna spomen i slava! |